MonaLisa je napisao:
Ono što ja ne mogu vjerovati je to da su svi prema njoj odgovorniji od njenog oca. Razumijem ja da je čovjek bolestan, ali ne znam kako ju je mogao podržati u tome da se vrati. Jedno je nostalgija, ali drugo je vratiti se u mjesto gdje tvoje dijete neće nikakvog života imati kasnije.
Znas kako. Mi svi razmisljamo na materijalisticki nacin i ja te ne osudjujem zbog ovog posta, ali pokusaj razmisljati na sljedeci nacin. Sta bi bilo da se otac slozio da ona ode u dom? Kao prvo, ovo se nikad nebi saznalo, on bi vjerovatno umro u prljavstini i od gladi, a ona bi odrasla u nekom domu za nezbrinutu djecu.
Igrom slucaja poznavao sam par nezbrinute djece iz doma "Rada Vranjesevic". Oni su mi rekli kad su napunili 18 godina da su ih iz doma izbacili na ulicu. Bez posla, bez kuce spavali su po stubistima, zapustenim kucama, parku... I to sve se dogadja u BL, a mi ne vidimo. Oni su mi pricali da su mnogi iz tog doma se odali drogi, alkoholu, kradjama jer nisu imali nacina da normalno zive jer su izbaceni na ulicu kad su postali punoljetni. Pa ljudi koji odrastu u normalnim porodicama tesko se snadju za posao i normalan zivot, a zamisli neko te izbaci na ulicu sa 18 godina pa se ti snadji u ovako siromasnoj zemlji bez igdje icega, cak i bez krova nad glavom. Slicno je i u Srbiji, a cak i u razvijenim zemljama. Dakle, djeca iz doma u zivotu imaju puno manje perspektive, cak ako gledamo i materijalno. A lose drustvo i sta se u domovima desava da i ne pominjemo.
Sad se vratimo na temu. Zasto mislis da je Radmilin otac sebican? Zato sto voli svoje dijete i zeli da bude s njim i sto joj zeli sve najbolje. Zato sto ne zeli da se potuca po domovima i sa 18 bude izbacena na ulicu, postane prostitutka ili upadne u kandze droge. Zato sto postoji ljubav roditelja prema djetetu i obrnuto. Takodje i ona voli vise biti sa ocem nego ga pustiti da umre izjeden misevima i gladju. Takodje to je jedini njegov nacin da brine za nju da joj se ne desi nesto lose.
Iz danasnje perspektive materijalistickog svijeta mi cesto zaboravljamo ljubav koja nema veze sa materijalnim. Uglavnom smatramo za dobre roditelje one koji svojoj djeci obezbijede sve, kupe stan, dobra kola, daju im sve zivo. A one roditelje koji su nemocni i bolesni osudjujemo kao da su oni krivi zbog toga, i kao da on nebi zelio da svojoj kcerki sve obezbijedi.
Ali kad joj vec ne moze obezbijediti, on zeli da ona bude sa njim, jer jedino na taj nacin on moze da je pazi i cuva od zla koliko je u njegovoj moci. Zasto onda takvu ljubav nazivati neodgovornoscu?
Radmili i njenom ocu svaka cast jer nam pokazuju da nisu sve vrijednosti materija, nego da postoji i ljubav van materije.