»Etiketirati dijete kao mentalno bolesno je
žigosanje, a ne dijagnoza. Dati djetetu psihijatrijsku drogu je
trovanje, a ne tretman.«
Thomas Szazs (
http://en.wikipedia.org/wiki/Thomas_Szasz), psihijatar, oštro kritikuje psihijatriju. Zapažanja njegova su vrlo pronicljiva.
Do sličnih stavova sam i sâm došao, ali moja analiza nije ni približno toliko podrobna, koliko je njegova.
1. Ne postoji mentalna bolest.
Psihijatrija raspolaže samo
dijagnozama koje opisuju izvjesna
ponašanja, najčešće uzrokovana
problemima življenja, ali tu bolesti nema.
„Bolest može značiti samo nešto što ljudi
imaju, dok je ponašanje nešto što ljudi
rade.“
Neka pojava nije oboljenje samo zato što su članovi udruženja psihijatara
izglasali da tako bude: istinske bolesti ne nastaju glasanjem! Evo, kako nastaju `mentalne bolesti`: sastanu se psihijatri, potpišu neki proglas i time se hiljade ljudi razbole; recimo, djeca koja su dotad bila
živahna, otad su
oboljela od tamo nekog `sindroma` koji će zvučiti strašno stručno.
Ovaj mehanizam proizvodnje ludosti, najbolje ilustruje
drapetomania, koja nama, danas, izgleda besmisleno i bilo bi to smiješno, kad ne bi bilo istinito.
_________________
Sve manje je razloga za dobro i sve više je opravdanja za zlo ako se čovjek svojom volјom odriče slobodne volјe; pa primi vladajuće sivilo, u kome su ’svijetlocrna’ i ’tamnobijela’ vodeće ’boje’, kao nešto prirodno.
http://www.youtube.com/watch?v=kbqAb3KBI-Q