Prije neki dan, zavrsim nesto slicno garsonjeri u jednom dijelu svoje porodicne kuce. Otmem sebi fino jednu sobu, napravim kupatilo i poseban ulaz, postavim stolariju, namjestim itd...
Elem, okrecim sobu pola u zuto
, pola u zeleno 
. Kad ne lezi vraze:- Stari, koji je mjesao boju dok sam ja krecio, stalno je gundjao da je dzamahirijska i dodavao vise i vise bijele.
- Baka je usla i rekla: "Fino, k'o kod Fatime prekoputa"
- Cura(sto me je najvise isfuralo), kad je usla unutra smrkla se i samo gundjala sat vremena kako nista ne valja (ni raspored, ni pod, ni svjetlo, ma nista...). Kasnije me nazvala i priznala da je za sve kriva - zelena.
-Komsija, dok sam jos krecio, usao je unutra ne primetivsi me u cosku, razgledao okolo pa rekao, onako, kao za sebe:"Ajoj majko, pa zar ova boja???"
Jedino je moja mama (srpkinja takodje) za divno cudo usla i rekla: :"bas je fino, malo kao djecije al' bas prijatno".(sto je i bio cilj)
E sad, kakve veze ima boja sa bilo cim??? Meni je ova zelena lijepa(svijetlija nijansa je u pitanju), odmara oci, asocira na travu, jabuke i sl, dok su svi traze izgovore tipa "tamno, smanjuje prostor bla, bla". Zar je dotle doslo da nam smetaju i boje na zidovima (mene istina, nervira hodzina galama svako malo kao u Prijedoru npr, ali ne vidim ni potrebu za crkvenim zvonima)?
moraću prefarbati ono zeleno ukrasno bilje sprejom u recimooooo.....fluroscentno narandžastu? Uštediću na sijalicama