Dr. Snježana Kordić, hrvatska lingvistica, koja je 15 godina predavala na sveučilištima u Njemačkoj i sve to vrijeme polemizirala s istaknutim jezikoslovcima tvrdeći da su hrvatski i srpski jedan jezik, govori o jezičnom purizmu kao političkoj manipulaciji

Globus: Zašto ne volimo čuti da govorimo isti jezik? Što je to što nam smeta?

Snježana Kordić: Napravljeno je da nam smeta spominjanje bilo kakve veze sa srpskom nacijom. To je pokazatelj vladavine nacionalizma kod nas.

A otkud je nacionalizam kod nas toliko vezan baš za jezik? Stvar je u tome da su nacionalne političke elite na prostoru bivše Jugoslavije krenule prije nekoliko desetljeća u pravljenje samostalnih država s netočnim stavom da nacije ne mogu postojati niti imati samostalnu državu ako nemaju jezik različit od drugih nacija. Zato su uvjeravali sebe i druge da govore različitim jezicima. Sada, kad imaju zasebne države, i dalje inzistiraju na tvrdnji da se radi o različitim jezicima jer se plaše da bi svijest o istosti jezika mogla utjecati u smjeru ponovnog ujedinjavanja država. Takva strepnja je, naravno, besmislena jer istost jezika ne dovodi u pitanje postojanje zasebnih nacionalnih država. Inače ne bi postojala austrijska država i nacija, kanadska država i nacija, i većina drugih država i nacija u svijetu.

Hrvati su sačuvali svoj jezik, dok je srpski jezik zaprljan do te mjere da se čak može reći da to više nije taj jezik, već je to neki mutant od jezika.

Stan', stan', stan'! Jesi li ti normalan? Hrvati sačuvali svoj jezik? Kakav jezik su sačuvali? Pa svaki dan nešto novo izmišljaju. Gdje je tu čuvanje jezika? Eno ti Zagrepčana, ne mogu gore pričati. Jebo me svako živ ako je to isti jezik od prije 10 godina kad sam prvi put otišao u Zagreb, a nisam rijetko tamo pa mogu uporediti promjenu. Previše uticaja sa zapada i izmotavanja. I odakle ti pravo da srpski jezik spominješ u takvom kontekstu? Čuj mutant od jezika. Zbog čega majke ti?

Hrvati kažu perilica rublja - prava slavenska riječ sa slavenskim značenjem tj. hrvatskim.
Srbi kažu veš mašina - mutant engleskih riječi wash machine tj pogrešno izgovorena strana riječ.
Treba li još?
Npr.
Srbi kažu paradajiz - pogrešno izgovorena engl. ili nečija druga riječ paradise.
Hrvati kažu rajčica - slavenska riječ sa slavenskim tj. hrvatskim značenjem.
Hoćemo li još?
Srbi kažu januar, februar.... - latinske riječi
Hrvati kažu siječanj, veljača... - slavenske tj. hrvatske riječi (nazivi) koje su nekad i Srbi koristili.
Ovako bi se moglo i satima.
Činjenica je da jezik kojim danas Srbi govore i riječi koje upotrebljavaju niti je slavenski niti srpski već kako sam rekao mutant od jezika,
dok je hrvatski jezik ostao sačuvan i riječi u tom jeziku su 99% slavenske.
E sad jedino ako Srbi nisu Slaveni onda je u redu što mnoge riječi u njihovom jeziku nisu slavenskog korijena, a ako su Slaveni onda bi se trebali ugledati na Hrvate kako se voli, njeguje i čuva svoj jezik.

Toga srpski narod nije svjestan, valjda zbog tog srpskohrvatskog antagonizma, ali evo kada sam upozano nasu forumasicu Pyjy i kada sam je slusao dok je pricala na ruskom, cuo sam dosta iz njenih usta "hrvatskih" rijeci.

Koja glupa rasprava na pošten iskaz hrvatske lingvističarke, pa zar mislite da Hrvati ne lome jezik i mozak na svemu što je u njihove školske udžbenike uvedeno od osamostaljenja?
Inače Eugene je dobro primjetio, mislio je reći da su Hrvati oprezni u svemu pa i u izražavanju (da im se umjesto 'sretan' ne omakne 'srećan') dok Srbi žive i izražavaju se kako im najviše odgovara - nije li to metafora i na neke druge stvari?

Prije bih rekao da su hrvatski i ruski na jednoj grani, a srpski i turski na drugoj grani.

Ja sve ovo pravdam srpskom redakcijom staroslovenskog jezika.

Zanima me koji narod svoj jezik zove samo jezik, kada u mobilnom telefonu listam jezike dodje naziv jezik, nikakve pripadnosti?