VIŠEGRAD - Do sela sa poetičnim imenom Slavigora i romantičnim zaseokom Izgori stiže se kroz klisure i stijene gromadnog i zakrpama snijega prošaranog Volujka, na način koji su starosjedioci ovih predjela koristili prije nekoliko vijekova.
Uskom stazom kroz redove stoljetnih bukava između stijena i usjeka prolazi se samo na konjima.
Idiličnu atmosferu u putu uljepšavali su vrhovi Zelengore Planice i Volujaka Vratničko lice, preko kojih su se vukli, zastajali pa nestajali pramenovi magle. I onda iz tog idiličnog pejzaža izniču objekti u kojima neko živi.
Kuća više liči na starinsku magazu, vrata rasušena i škripava, a unutra u polutami, u jednoj prostoriji četvoro čeljadi.
- U ovu kuću dođe mjesečno 140 maraka novca i više nema. Prvo uzmemo brašna i od krave nešto mlijeka, a pretrpimo se za ostalo. Ostao sam ratno siroče 1942. godine, preživio petu ofanzivu na ovim vrletima, jeo sam travu i liše od drveća, a i sad gladujem - priča najstariji član porodice, teški invalid sedamdesetsedmogodišnji Petar Marković.
Jedini radno sposoban član porodice, Petrov sin Miloš pokušava nešto da zaradi da prehrani čeljad, ali je i on osuđen da o svima njima vodi brigu.
Iz godine u godinu porodica samo misli kako da ne bude gladna, a i to se ponekad desi kad snijeg napada više od dva metra, navali se na vrata i zavije puteve.
- Desi se da ponekad zanoćimo gladni, a najžalije mi je unuka Marka - kaže starina Petar.
Marko ove godine treba da krene u prvi razred osnovne škole. Kuća Markovićevih je od magistralnog puta Foča - Gacko udaljena više od dva sata hoda. Do Gacka i škole je još 40 kilometara. Porodici je opština nekad obećala smještaj u tom gradu, ali ništa od toga.
Markovićevi kažu da će nekako pretrpjeti i glad i oskudicu svake vrste i hladnoću, ali da im Marko ostane nepismen, teško će podnijeti. A rješenja za njegovo školovanje zasad - nema.
Majka
Markova majka Novka kaže "da ne vidi odmalena", da je kratkovida i da joj svi moraju pomagati.
- Teško mi je pripremati hranu, oblačiti dijete pa i hodati po kući. Napolje rijetko kad i to samo ljeti izađem, jer me mora neko vodati po dvorištu - jada se Novka.
Izvor: Glas Srpske
Pozivam sve forumaše da pomognu ovom dječaku.
Pozivam sve dobre ljude da podignu svoj glas i da stanu u zaštitu nemoćnih.
Pravo ovog djeteta je da nauči o svijetu koji ga okružuje.
Ako ostane nepismen ne znači da će biti loš čovjek, ali ćemo mi sigurno biti lošiji ljudi!!!
има их још много. И ту чисто сумњам да свиам могу помоћи ове акције. Ту треба да држава буде прва која ће ускочити и помоћи. 