Ovo mi sve više liči na ono Musolinijevo:"La nostra razza, è la razza superiore!"

Republika Srpska je samo administrativni aparat, nikakva država.
Država da bi bila mora da ima sve atribute države i da je neko priznaje?
Kao Kosovo koje u ovom trenutku priznaje čitava grupa civilizovano naprednih država!!!
Promjeni ti to svoje pitanje u koliki je standard građana u BiH i njenim entitetima?

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=aEbfM-iT8Kg[/youtube]

-zajedno sa jednim prijateljem sam u fazi osnivanja nevladine organizacije koja bi se bavila
poboljsanjem zivota mladih u Banja Luci.

Kad mi neko spomene nevladinu organizaciju, odmah se pocnem tresti.

Zanimaju me ideje kojima mozemo poboljsati zivot u nasoj republici. I najmanji doprinos je ogroman. Izgradimo, ocistimo, promovisimo Republiku Srpsku. Isto tako zelim da podjelim sa vama svoje ideje, za koje smatram da bi mogle pomoci izgradnji boljeg zivota na nasim prostorima.

-dobrovoljno dajem krv... svaka 3-4 mjeseca
-ucestvujem u radu O.I. "22 April" preko 10 godina
-u vise navrata sam ucestvovao u akcijama ciscenja obala Vrbasa
-zajedno sa jednim prijateljem sam u fazi osnivanja nevladine organizacije koja bi se bavila
poboljsanjem zivota mladih u Banja Luci.

@ Incel,
nije ovo ni vrijeme ni mjesto...

Ja sam razmisljao na tu temu
i cini mi se da bismo trebali da se
povedemo za primjerom nekih nordijskih zemalja.
Tamo mladi formiraju komune volontera i zastupaju
globalne interese drustvene sredine.
Vremenom su postali znacajan faktor u drstvenoj zejednici,
dokazali su se, stekli su odredjeni kredibilitet
i (sada dolazimo do dijela koji se tice teme) konacno su
bili u prilici da kreiraju (uslovljavaju i pregovaraju),
i sprovode promjene u svoju korist.

Moramo se udruziti zarad opsteg dobra,
to je jedini nacin.

VIŠEGRAD - Do sela sa poetičnim imenom Slavigora i romantičnim zaseokom Izgori stiže se kroz klisure i stijene gromadnog i zakrpama snijega prošaranog Volujka, na način koji su starosjedioci ovih predjela koristili prije nekoliko vijekova.
Uskom stazom kroz redove stoljetnih bukava između stijena i usjeka prolazi se samo na konjima.
Idiličnu atmosferu u putu uljepšavali su vrhovi Zelengore Planice i Volujaka Vratničko lice, preko kojih su se vukli, zastajali pa nestajali pramenovi magle. I onda iz tog idiličnog pejzaža izniču objekti u kojima neko živi.
Kuća više liči na starinsku magazu, vrata rasušena i škripava, a unutra u polutami, u jednoj prostoriji četvoro čeljadi.
- U ovu kuću dođe mjesečno 140 maraka novca i više nema. Prvo uzmemo brašna i od krave nešto mlijeka, a pretrpimo se za ostalo. Ostao sam ratno siroče 1942. godine, preživio petu ofanzivu na ovim vrletima, jeo sam travu i liše od drveća, a i sad gladujem - priča najstariji član porodice, teški invalid sedamdesetsedmogodišnji Petar Marković.
Jedini radno sposoban član porodice, Petrov sin Miloš pokušava nešto da zaradi da prehrani čeljad, ali je i on osuđen da o svima njima vodi brigu.
Iz godine u godinu porodica samo misli kako da ne bude gladna, a i to se ponekad desi kad snijeg napada više od dva metra, navali se na vrata i zavije puteve.
- Desi se da ponekad zanoćimo gladni, a najžalije mi je unuka Marka - kaže starina Petar.
Marko ove godine treba da krene u prvi razred osnovne škole. Kuća Markovićevih je od magistralnog puta Foča - Gacko udaljena više od dva sata hoda. Do Gacka i škole je još 40 kilometara. Porodici je opština nekad obećala smještaj u tom gradu, ali ništa od toga.
Markovićevi kažu da će nekako pretrpjeti i glad i oskudicu svake vrste i hladnoću, ali da im Marko ostane nepismen, teško će podnijeti. A rješenja za njegovo školovanje zasad - nema.
Majka
Markova majka Novka kaže "da ne vidi odmalena", da je kratkovida i da joj svi moraju pomagati.
- Teško mi je pripremati hranu, oblačiti dijete pa i hodati po kući. Napolje rijetko kad i to samo ljeti izađem, jer me mora neko vodati po dvorištu - jada se Novka.

Izvor: Glas Srpske

Ja sam prije godinu - dvije docekao starog drugara koji je sada nastanjen u Australiji.
On je proputovao cijelu Evropu.
Sjedimo u Citadeli i...
momak se odusevio atmosferom, ljudima...
ne znam sta je ocekivao...
Ode on u WC... I vraca se potpuno izbezumljen.
Izbecio se... Digao obrve... sjeo do mene...
osvrce se... da ga neko ne cuje...
i kaze mi da nikada, ali nikada, nigdje nije vidio tako dobro sredjen toalet u usluznom objektu te vrste i te velicine.
Momak odusevljen...
ja ni sad ne kontam sta mu je bilo.
Izgleda da se na Zapadu ne ulaze u toalete... sta li???
U svakom slucaju, kada vam dodju inostranci
i kada im pokazete ljepote Banjaluke,
po kojima je nadaleko poznata,
ne zaboravaite da ih odvedete u Citadelu...
postarajte se da svrate do toaleta.

Srpska je jedno od najljepsih podrucja u Evropi, prebogato sumama, rijekama, jezerima,
planinskim vrhovima i mnogim prirodnim ljepotama od kojih gostima iz inostranstva zastaje dah.