Citiraj:
Građanska agresija na BiH
piše: Tvrtko Milović
Svatko tko u Sarajevu kaže da je u BiH bio rat u svojoj je zloći ravan manje više Radovanu Karadžiću. Neupućene bi iznenadilo, ali «rat» se u Sarajevu kaže «agresija». U blažoj formi, ova definicija vrijedi u cjelokupnom bošnjačkom korpusu.
Da bi se shvatila razlika pojmova potrebno je dublje zaviriti u bošnjačku traumu.
Kada objašnjavaju rat u BiH prosječnom Englezu, Bošnjaci bi to saželi u nekoliko misli: «Nakon legalnog referenduma za neovisnost BiH, na kojem je većina građana podržala neovisnu BiH, Srbija je odlučila izvršiti agresiju na BiH posredstvom svojih velikosrpskih kvinslinga u BiH, utjelovljenih u stranci SDS. Kasnije se agresiji pridružio i Franjo Tuđman u skladu s ranijim dogovorom s Miloševićem. Goloruka Armija BiH, zahvaljujući hrabrosti pobijedila je i jedne i druge a da nije bilo Amerike koja nas je zaustavila, otjerali bismo sve agresore izvan granica BiH. Njihovo zaustavljanje nepobjedivih nas uvjetovalo je da danas BiH izgleda ovako kako izgleda»
Suvišno je upuštati se u analizu ovog udžbeničkog stava. Ono što bi se dalo analizirati jeste dogmatsko korištenje termina «agresija» koje Bošnjaci ne daju nikako i ničim relativizirati.
Na stranu što agresija kao takva nije sudski dokazana, agresija bi se dala, i trebala osporiti. Ne zato što bi nešto suštinski promijenila nego radi povijesne istine. Sama bošnjačka politička elita se razlikuje samo u obimu pojma agresor. Za neke je agresor Srbija, za neke je to i Hrvatska, a za neke su agresori i BH Srbi i Hrvati koji su bili u Vojsci RS i HVO. Već i ovo neslaganje među Bošnjacima trebalo bi biti dovoljno da se izbjegava termin agresija (kako govoriti o agresiji ako ne možemo izričito definirati agresora!?) ali agresija je općeprihvaćena, a nerijetko i nametnuta terminologija. Tako je primjerice opće poznato da neki sarajevski univerzitetski profesori inzistiraju od studenata da govore agresija umjesto rat kako bi uopće položili ispit. Također, agresija je uobičajen termin na BHT koja bi trebala izbjegavati sporne termine. Očito da i Univerzitet u Sarajevu, kao i BHT predstavlja isključivo bošnjačke političke stavove.
Ipak, najviše intrigira činjenica koliko se Bošnjaci uvrijede na korištenje termina «rat» na mjestima gdje bi, po njima, trebao biti termin «agresija».
U ratu u BiH, između 1992. i 1995. sudjelovale su vojne snage sastavljene u 99% slučajeva od građana BiH. Izuzev nešto dobrovoljaca iz Srbije i drugih pravoslavnih zemalja, vojska RS bila je gotovo isključivo sastavljena od snaga bosanskih Srba. Da su ih pomogla «braća» iz Srbije (kojih je 8 milijuna) a kako sugerira termin «agresija», onda bosanski Srbi ne bi muku mučili sa ljudstvom, niti bi cijele planinske masive čuvale brigade od 50 vojnika. Nijedan relevantan podatak ne dokazuje da je Vojsci Republike Srpske pomogla ikakva sila u ljudstvu veća nego što je pomoć Armiji BiH iz arapskih zemalja. Vojna tehnologija koju je VRS koristila u ratu u BiH također je bila korištena u 90% slučajeva (izuzev goriva) iz resursa JNA. Naravno, «agresija» i ne govori da je pomoć dolazila u ljudstvu i tehnici nego u komandama i resursima poput novca, hrane i goriva. Ovo posljednje nije teško ni dokazati. Ali jesu li komande i gorivo iz Srbije dovoljni da se opravda korištenje termina «agresija»? I ako je bila riječ isključivo o agresiji, koja je onda uloga bosanskih Srba? Jesu li oni jadni zavedeni Miloševićevom sladunjavom retorikom i obećanjima odlučili ginuti za ideju Velike Srbije? Termin «agresija» daje bosanskim Srbima golemi alibi za događaje 1992. – 1995!
«Agresija» potpuno zanemaruje da je vodstvo SDS-a isključivo sastavljeno od građana BiH, koji su prije rata i sudjelovali u institucijama RBiH. Najistaknutiji članovi SDS-a (Radovan Karadžić, Nikola Koljević, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić...) u politiku su ušli tek 1990. a veze sa Srbijom, kao i «velikosrpskom» ideologijom teško im se mogu dokazati prije 1991. godine. Je li moguće da je njih Milošević jedan dan nazvao telefonom i rekao im: «e hajde sad sudjelujte u mojoj agresiji na BiH» a oni poslušali bez da su o tom ranije razmišljali? Vjerovatnije zvuči da je navedena grupa odradila većinu stvari u organizaciji rata u BiH kao i da je većina organizacije vojnih akcija JNA (kasnije VRS) došla upravo od kadrova unutar BiH. Nesumnjivo da je glavna inicijativa za početak vojnih djelovanja došla iz Beograda, ali uloga SDS-a i JNA unutar BiH bila je presudna, odlučujuća i prije svega – dominantna. Da oni nisu htjeli početi rat u BiH, rata ne bi bilo bez obzira na inzistiranja iz Srbije. A ako je dominantna uloga u pokretanju rata unutar BiH onda je rat prije svega – građanski! To ne negira elemente agresije, ali isključivo agresija nije! Iza svih ovih tvrdnji stoje dosadašnje presude haaškog suda, kao i optužnice. Da nije tako u tužbi protiv Karadžića i Mladića, i presudama Plavšićki i Krajišniku ne bi pisalo «organiziranje ratnih pohoda u cilju pljačke i ubojstava muslimanskog stanovništva u Bosni i Hercegovini...». Isto ovo upadljivo je izostajalo u suđenjima srbijanskim dužnosnicima.
Što donosi inzistiranje na pojmu «agresija» umjesto na nečemu što jeste: građanski rat!? Građanski je naprosto zato što je odlučujuća inicijativa za rat potekla unutar samih granica BiH i što je 99% sudionika rata tadašnji građani RBiH, odnosno današnji građani BiH.
Agresija nameće Srbima, a dobrim dijelom i Hrvatima opterećenje da su agresori na zemlju u kojoj danas žive. Sudeći po terminu «agresija» svi pripadnici VRS, i oni koji su danas sastavni dio Oružanih snaga BiH kao sljednici VRS; ustvari su agresori na BiH! Oko 150.000 ljudi koji su bili pripadnici VRS u periodu 1992. i 1995. i trećina Oružanih snaga BiH su jednostavno agresori! Po istoj logici «agresije» i HVO je agresor na BiH. Primali su istu pomoć u hrani i gorivu, a po svemu sudeći i zapovijedima. Tako na spisak agresora dospijeva i 70.000 pripadnika HVO i druga trećina Oružanih snaga BiH! Je li zaista moguće da agresori budu ljudi koji nikad nisu bili u zemljama za čije su se navodne interese borili i za čije su teritorijalne aspiracije bili spremni poginuti!? Ovo je pitanje koje se nameće zbog nepostojanja jasnog odgovora na pitanje: «ako je bila agresija, tko je bio agresor?!».
Na žalost, u bošnjačkom političkom tijelu nema dileme da su svi Srbi iz VRS agresori. Kako onda isti ti Bošnjaci planiraju s tim istim Srbima graditi «normalnu BiH» (omiljeni fantomski pojam koji uglavnom označava centraliziranu BiH s marginalnom ulogom Srba i Hrvata). Je li moguće da očekuju da će Srbi jedan dan kleknuti na koljena, zatražiti oprost i priznati sve grijehe a onda se uputiti u Sarajevo i u sreći i veselju prihvatiti sve prijedloge koje SDP i SDA stave pred njih? Ili je vjerovatnije da će se ponašati ovako kako se danas ponašaju?
Pojam «agresija» ne samo da je netočan, nego je i trajna prepreka građenju iskrenih odnosa među dva dominantna naroda u BiH a potencijalna je bomba za odnose federalnih «partnera». Na žalost, Bošnjaci u ovom pitanju ne prave kompromis. Nije dobar ni «građanski rat» ni samo «rat». «Sukob» i «konflikt» su nedovoljno jaki... Ako se ne možemo dogovoriti oko istine, možda bi se trebali dogovoriti oko neistine: «U BiH je sve u redu»
http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=16966:graanska-agresija-na-bih&catid=164:tvrtko-milovi&Itemid=426Interesantno je da sarajevski profesori insistiraju na tom terminu"agresija" za vreme ispita.A jos interesantnije je da se ti pojmovi mogu cuti na javnim servisima-BHTu i FTVu koji bi trebali biti servisi svih naroda.
Da li se moze graditi BiH kao drzava tri konstitutivna naroda kada bosnjacki politicari insistiraju na tom terminu agresija?I nazivaju agresorima Srbe.Sta rade srpski politicari?Kako se boriti protiv i osporavati takve kvalifikacije koje govore bosnjacki politicari i profesori?A jos je izborna godina...
PS
Ako smatrate da je tema politicka prebacite temu na podforum Politika.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
