Treba se boriti. Zdušno i istrajno, ali na pravi način.
I početi od sebe i svoje neposredne okoline.
Dolje zlatni lanci! Dolje mitovi i legende o "cool" frajerima sa tamnim naočarima sveženjevima ključeva, žestokim mobilnim telefonima, bijesnim autima i još bjesnijim buljukom žena oko sebe!
Dolje "biznismeni" za koje se ne zna koga su gori pljačkaši: poslovnih "partnera" ili onih nevoljnika koji za njih rade!
Dolje lažovi i samoživci!
Dolje intelektualci kojima "intelekt" i "znanje" služi samo za prikriveno ispoljavanje egoizma i želje za dominacijom nad drugima!
Dolje upravitelji koji nisu shvatili da su služitelji samo posebne i njaodgovornije vrste (i za dobro
svih a ne samo svoje), i koji nemaju osjećaj za ono i one kojima upravljaju!
Živjeli "mali" i obični ljudi koji ne žele nikom loše, a drugima žele i čine ono što i sebi žele. Živjeli oni koji su suviše blagi da lupe šakom o sto.
A živjeli i oni koji u ime Boga i pravde to mogu i hoće.
Živjeli mirni porodični domovi i dvorišta, živjele javne i kućne biblioteke i istraživački centri, živjele kućne radionice, izumiteljske laboratorije i zanatske radnje, živjele sportske dvorane, živjeli ateljei, živjeli parkovi, vrtići, škole i manastiri. Živjele rijeke i potoci, izvori i studenci, brda i doline, šume i sela.
Živjelo Bogoljublje i čovjekoljublje!
I nadasve: živjela duhovnost i duhovna izgradnja u svim njenim vidovima!
Kriminal neće nestati iz naših života dok ga sami ne istjeramo i ne presječemo mu dovod "hrane". A on se hrani željom za pretjeranim (i prelaganim) materijalnim dobitkom koji bi se koristio za isprazne ciljeve, željom da se bude neko i nešto i bez unutrašnje vrijednosti (ili barem bez njenog ispoljavanja), taštinom i egoizmom, željom da se drugima dominira, osionošću, raznim psihičkim poremećajima i ludilom, a sve u svemu neduhovnošću i životnom nezrelošću.
Zato oni kojima je dosta svega treba da se bore, ali ne prezirom i rezignacijom, nego po svojim mogućnostima promjenom atmosfere, prvo u sebi a onda i oko sebe.