Prije 10 godina, u avgustu 1999., na ovim prostorima moglo je da se prati djelimično pomračenje Sunca. Vjerujem da se većina forumaša sjeća tog dana. Dok su ulice i trgovi evropskih metropola bili prepuni ljudi koji su, s sunčanim naočalama, posmatrali pomračenje, banjalučke ulice su bile potpuno puste, tek poneki automobil ili usamljeni pješak. Taj dan mnoge škole nisu radile a preduzeća su puštala radnike da idu ranije kući. Po prozorima zgrada bile su navučene roletne, a tamo gdje nema roletni ljudi su kačili kojekakvu ćebad, plahte i sl. Sjećam se kako smo moj stari i ja stajali na prozoru i posmatrali pomračenje, a ostatak ukućana nije smio da izađe na prozor. Bili smo jedini ljudi koji su stajali na prozoru u čitavom naselju. Ne znam šta je bio nevjerovatniji prizor - pomračenje ili pust grad.
Razlog ovoj masovnoj histeriji je bilo medijsko bombardovanje koje je sistematski vršeno od strane lokalnih medija tokom nekoliko dana koji su prethodili pomračenju. Glavni adut je bio izvjesni doktor, oftamolog, neki debeli brko, koji se tih dana premještao s jedne na drugu televiziju i bez prestanka trubio kako se u pomračenje Sunca ne smije gledati ni po koju cijenu, jer će posljedice biti strašne: onda bi se dohvatio svoje struke, opisujući patološke promjene koje se dešavaju u očima koje su bile izložene velikoj količini svjetlosti i koje će, u krajnjoj liniji, dovesti do sljepila ili ozbiljnog gubitka vida. Iako su postojali razumni prijedlozi kako da se posmatra pomračenje (na kraće intervale, s zaštitnim naočalama ili nagaravljenim staklom itd.) dotični brko je sve to osporavao, stavljajući svoju svemoćnu erudiciju iznad svih ostalih.
Da ne ispadne on jedini krivac, takođe je i ostatak medijske artiljerije bio usmjeren na upozorenja o štetnosti gledanja u pomračenje sunca. Da razjasnimo odmah jednu stvar: gledanje u Sunce jeste štetno, bilo pomračenje ili ne, ali kada se dugo i na silu bulji u njega. Niko normalan ne gleda u Sunce, čak i kad pokušamo, počinjemo da žmirkamo i brzo odvraćamo pogled. Svar je u tome što niko neće stradati ako ponekad baci kratki pogled na Sunce, pa makar ono bilo u zenitu. Pomračenje se može, bez ikakve opasnosti, posmatrati kroz zatamnjena stakla u kraćim vremenskim intervalima. Može se posmatrati i duže ako imate stakla s specijalnim filterima. Ono na šta je trebalo skrenuti pažnju ljudima je da ne gledaju u pomračenje dugo, da obavezno zaštite oči, da ne bulje u Sunce minutama ili, ne daj bože, satima, čak i s odgovarajućom zaštitom.
Ali to nije urađeno. Preko medija je odaslana poruka kako se pomračenje ne smije posmatrati uživo, ni po koju cijenu, ni u kom slučaju i da je svaka zaštita očiju potpuno beskorisna. Sve ostale informacije bile su zagušene ovim bombardovanjem. Posljedice su bile poražavajuće. Ne samo da ljudi nisu smjeli gledati pomračenje, nego su se pozatvarali u kuće, navukli roletne na prozore, kako im slučajno u kuću ne bi ušao koji zračak pomračenog Sunca. Nisu smjeli ni na ulice, jer su, očigledno, došli do nekog zaključka da se od pomračenja može stradati čak i ako se samo boravi na otvorenom prostoru. Znači, iako se ti isti ljudi po normalnom ljetnom danu, kad je sunčeva svjetlost neuporedivo jača nego pri pomračenju, sasvim normalno kreću gradom - desilo se to da im se u glavama stvori ideja kako uopšte ne smiju da izađu iz kuće tokom pomračenja (iako ih niko ne tjera da gledaju u Sunce, kao što ih inače niko ne tjera). Zbog svega toga, grad je u sred ljetnog dana bio potpuno pust nekoliko sati. Da ironija bude veća, bilo je oblačno i Sunce se jedva vidjelo. Za to vrijeme su se po evropskim gradovima dešavala masovna okupljanja, koncerti, proslave i slične manifestacije kojima su ljudi dočekivali ovu nesvakidašnju astronomsku pojavu.
Ovo pišem jer sam danas naletio na jednu informaciju, potpuno neprovjerenu, bolje rečeno na "teroriju zavjere", kako je sva ta medijski izazvana histerija na ovim prostorima bila u stvari jedan smišljeni eksperiment kojim se želio ispitati uticaj masovnih medija na ponašanje širokih narodnih masa. Ako je to na bilo koji način istina, onda je eksperiment potpuno uspio... iako, budimo realni, postoji veoma mala vjerovatnoća da je baš to u pitanju, ali me je taj podatak naveo na razmišljanje: čak i da to nije istina, činjenica je da su MEDIJI glavni uzrok čitave te situacije. Konstantna medijska paljba i bombardovanje plasiranim informacijama stvorilo je neku vrstu masovne histerije i paničnog straha od jedne nesvakidašnje ali potpuno normalne astronomske pojave. Bilo namjerno ili spontano, mediji jesu krivac (ili instrument) za situaciju koja je tom prilikom nastala.
Pišem sve ovo jer sam se zamislio nad količinom moći koju posjeduju masovni mediji, odnosno oni koji ih kontrolišu. Ako je moguće učiniti da se čitav jedan ne tako mali grad pozatvara u kuće zbog jedne bezopasne prirodne pojave (da nije žalosno bilo bi smiješno), treba se zapitati šta je još moguće učiniti i šta se sve čini uz pomoć upravljanja informacijama kroz medijsku manipulaciju. Postojanje pojedinaca koji su svjesni ove pojave izgleda da ne mijenja previše situaciju na kolektivnom planu, jer je većina ljudi sklona tome da vjeruje u ono što im se kaže preko televizije ili dnevnih novina. Dobar dokaz za to je opisani slučaj pomračenja Sunca (bez obzira na to što u gradu ima dovoljno pametnih ljudi da znaju kako pomračenje nije opasno, ipak je većina njih podlegla medijskoj manipulaciji), ali primjera ima bezbroj. Koliko god da su silne teorije zavjere apsurdne i nebulozne, u jednoj stvari su definitivno u pravu: postali smo društvo oblikovano medijima, nesposobni da kritički razmotrimo plasiranu informaciju, a sposobni da prihvatimo najapsurdnije stvari samo zato što smo ih vidjeli na TVu...
|
Moj ujak je hodao po dvoristu u to vrijeme i nije mu nista bilo. Mi ludaci, propustismo priliku da vidimo dozivljaj koji mozemo vidjeti samo jednom ili nikad u zivotu. 
. I nekidan se sjetim svega toga i razmišljam: kakve veze ima pomračenje Sunca sa sljepilom, grubo rečeno.. Svašta. 