banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 04 Avg 2025, 06:52

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 40 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2  Sledeća
Autoru Poruka
 Tema posta: Životne priče
PostPoslato: 12 Maj 2009, 22:13 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Jedna životna priča

Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za djecu sa posebnim potrebama, otac jednog od učenika podijelio je sa prisutnima priču koju neće zaboraviti niko ko je tada bio prisutan tom događaju.

Zahvalio je školi i njenom predanom osoblju, te nastavio:

- Ukoliko nije ometana vanjskim uticajima, sve što priroda stvori je savršeno kreirano. Ali moj sin Siniša ne može naučiti sve one stvari koje mogu druga djeca. Nije u stanju razumijeti i napraviti sve ono što i njegovi vršnjaci. Gdje je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?

Svi prisutni su utihnuli.

Otac je nastavio:

- Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno dijete, poput mog Siniše, dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete.

Potom je nastavio priču;

Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki dječaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali fudbal.

Siniša je upitao oca:

- Šta misliš, tata, da li bi me pustili da igram s njima?”

Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da neko kao Siniša igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra, i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, uvjerenje da ga društvo prihvaća uprskos njegovom invaliditetu.

Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored aut-linije i upitao (ne očekujući previše) bi li i Siniša mogao zaigrati s njima.

Dječak se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao:

- Znate što, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog poluvremena. Pa, … može, nek igra za našu ekipu, pokušaćemo ga postaviti na poziciju lijevog beka.

Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim osmjehom obukao dres svog tima. Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i osjećajem rastuće topline u grudima. Dječaci su mogli jasno vidjeti i osjetiti sreću ovog čovjeka, ganutog oca koji radosno gleda kako je njegov sin primljen u njihov tim.

Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze kontre, ali je još uvijek gubila sa dva gola razlike. Siniša je pokrivao lijevu stranu terena. Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom raspoloženju jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu;
razvukao je osmijeh od uha do uha, dok mu je otac mahao sa tribine.

U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla go, dakle, gubila je samo sa 4 : 3 ! Sada, s jednim golom u minusu, smiješila im se prilika za eventualno izjednačenje u dodatnom vremenu od 5 minuta. I zaista, dosuđen je penal za Sinišin tim i dječaci su se dogovarali ko će ga
izvesti. Neko je imao ideju da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu !?

Na opšte iznenadenje - Siniši su ipak dali loptu!

Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša nije ni znao ni mogao ni pravilno šutirati, a kamoli da pogodi okvir gola i da prevari golmana.

Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je, shvativši da Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinišinom životu, odlučio baciti se na pogrešnu stranu kako bi lopta ipak ušla u mrežu.

Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i … traljavo zakačio loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi. Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično riješena, jer je lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići.

Međutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci povikaše:

- Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je, stigni!!! Trči, trči, i pucaj u mrežu!!!”

Nikada prije u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao.
Uspio je, jedva, stići do nje prije nego je završila u gol-autu. Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda, zastao da vidi što će dalje.

Svi povikaše:

- Šutni je, šutni je u go!!!”

Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje snage, kao u nekom deliriju, nekako umirio loptu, zahvatio je unutrašnjom stranom stopala i … i smjestio je u mrežu!!!

Muk, … a onda provala … prasak - svi skočiše:

- Siniša, Siniša, bravo, Siniša!!!

Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi suigrači, grleći ga, ljubeći i slaveći ga kao heroja koji je spasio svoj tim od poraza.

- Tog dana … - završavajući svoju priču s drhtajem u glasu potreseni otac, dok su mu suze kotrljale niz lice - … dječaci obiju ekipa donijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet.

Siniša nije preživio do slijedećeg ljeta. Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio heroj, da je zbog toga njegov otac bio presretan i pamteći kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće!

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 12 Maj 2009, 23:20 
OffLine
Bič božji
Bič božji
Korisnikov avatar

Pridružio se: 19 Feb 2009, 12:35
Postovi: 14273
Lokacija: Banja Luka, Republika Srpska
Dirljivo... :-?

_________________
Пао је у блато и осјетио цијев. Видио је фацу брадату и дрску.
Видио је смрт и чуо је ријечи, добродошли у Републику Српску!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 12 Maj 2009, 23:31 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 02 Feb 2008, 00:01
Postovi: 2274
Lokacija: Banja Luka
zaista tuzno... :cry:

_________________
pravila su tu da bi ih krsili, i nadredjeni i podredjeni


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 13 Maj 2009, 06:58 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Apr 2009, 11:18
Postovi: 3211
Talija je napisao:
Jedna životna priča

Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za djecu sa posebnim potrebama, otac jednog od učenika podijelio je sa prisutnima priču koju neće zaboraviti niko ko je tada bio prisutan tom događaju.

Zahvalio je školi i njenom predanom osoblju, te nastavio:

- Ukoliko nije ometana vanjskim uticajima, sve što priroda stvori je savršeno kreirano. Ali moj sin Siniša ne može naučiti sve one stvari koje mogu druga djeca. Nije u stanju razumijeti i napraviti sve ono što i njegovi vršnjaci. Gdje je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?

Svi prisutni su utihnuli.

Otac je nastavio:

- Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno dijete, poput mog Siniše, dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete.

Potom je nastavio priču;

Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki dječaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali fudbal.

Siniša je upitao oca:

- Šta misliš, tata, da li bi me pustili da igram s njima?”

Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da neko kao Siniša igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra, i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, uvjerenje da ga društvo prihvaća uprskos njegovom invaliditetu.

Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored aut-linije i upitao (ne očekujući previše) bi li i Siniša mogao zaigrati s njima.

Dječak se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao:

- Znate što, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog poluvremena. Pa, … može, nek igra za našu ekipu, pokušaćemo ga postaviti na poziciju lijevog beka.

Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim osmjehom obukao dres svog tima. Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i osjećajem rastuće topline u grudima. Dječaci su mogli jasno vidjeti i osjetiti sreću ovog čovjeka, ganutog oca koji radosno gleda kako je njegov sin primljen u njihov tim.

Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze kontre, ali je još uvijek gubila sa dva gola razlike. Siniša je pokrivao lijevu stranu terena. Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom raspoloženju jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu;
razvukao je osmijeh od uha do uha, dok mu je otac mahao sa tribine.

U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla go, dakle, gubila je samo sa 4 : 3 ! Sada, s jednim golom u minusu, smiješila im se prilika za eventualno izjednačenje u dodatnom vremenu od 5 minuta. I zaista, dosuđen je penal za Sinišin tim i dječaci su se dogovarali ko će ga
izvesti. Neko je imao ideju da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu !?

Na opšte iznenadenje - Siniši su ipak dali loptu!

Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša nije ni znao ni mogao ni pravilno šutirati, a kamoli da pogodi okvir gola i da prevari golmana.

Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je, shvativši da Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinišinom životu, odlučio baciti se na pogrešnu stranu kako bi lopta ipak ušla u mrežu.

Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i … traljavo zakačio loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi. Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično riješena, jer je lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići.

Međutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci povikaše:

- Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je, stigni!!! Trči, trči, i pucaj u mrežu!!!”

Nikada prije u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao.
Uspio je, jedva, stići do nje prije nego je završila u gol-autu. Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda, zastao da vidi što će dalje.

Svi povikaše:

- Šutni je, šutni je u go!!!”

Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje snage, kao u nekom deliriju, nekako umirio loptu, zahvatio je unutrašnjom stranom stopala i … i smjestio je u mrežu!!!

Muk, … a onda provala … prasak - svi skočiše:

- Siniša, Siniša, bravo, Siniša!!!

Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi suigrači, grleći ga, ljubeći i slaveći ga kao heroja koji je spasio svoj tim od poraza.

- Tog dana … - završavajući svoju priču s drhtajem u glasu potreseni otac, dok su mu suze kotrljale niz lice - … dječaci obiju ekipa donijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet.

Siniša nije preživio do slijedećeg ljeta. Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio heroj, da je zbog toga njegov otac bio presretan i pamteći kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće!


ovo sam citao davno negdje i stvarno je potresna i dirljiva prica....da se covjek najezi i rasplace :cry:

_________________
V@nja je rekao da mogu da vas za*ebavam............. ko izda p*zda


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 13 Maj 2009, 09:38 
Tuzno... :cry: :cry: :cry:


Vrh
  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 13 Maj 2009, 18:55 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Ili... nije teško biti fin.
Nekad jedna mala gesta, dobro djelo, učine nekoga srećnim pa se to pamti duže nego što mi to mislimo.

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 13 Maj 2009, 22:47 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 02 Feb 2008, 00:01
Postovi: 2274
Lokacija: Banja Luka
Talija je napisao:
Ili... nije teško biti fin.
Nekad jedna mala gesta, dobro djelo, učine nekoga srećnim pa se to pamti duže nego što mi to mislimo.



upravo! sjajno receno, talija!

_________________
pravila su tu da bi ih krsili, i nadredjeni i podredjeni


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 14 Maj 2009, 00:34 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 08 Avg 2001, 01:00
Postovi: 1605
Lokacija: Baile Atha Cliath
Talija je napisao:
Jedna životna priča

Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za djecu sa posebnim potrebama, otac jednog od učenika podijelio je sa prisutnima priču koju neće zaboraviti niko ko je tada bio prisutan tom događaju.

Zahvalio je školi i njenom predanom osoblju, te nastavio:

- Ukoliko nije ometana vanjskim uticajima, sve što priroda stvori je savršeno kreirano. Ali moj sin Siniša ne može naučiti sve one stvari koje mogu druga djeca. Nije u stanju razumijeti i napraviti sve ono što i njegovi vršnjaci. Gdje je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?

Svi prisutni su utihnuli.

Otac je nastavio:

- Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno dijete, poput mog Siniše, dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete.

Potom je nastavio priču;

Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki dječaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali fudbal.

Siniša je upitao oca:

- Šta misliš, tata, da li bi me pustili da igram s njima?”

Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da neko kao Siniša igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra, i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, uvjerenje da ga društvo prihvaća uprskos njegovom invaliditetu.

Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored aut-linije i upitao (ne očekujući previše) bi li i Siniša mogao zaigrati s njima.

Dječak se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao:

- Znate što, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog poluvremena. Pa, … može, nek igra za našu ekipu, pokušaćemo ga postaviti na poziciju lijevog beka.

Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim osmjehom obukao dres svog tima. Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i osjećajem rastuće topline u grudima. Dječaci su mogli jasno vidjeti i osjetiti sreću ovog čovjeka, ganutog oca koji radosno gleda kako je njegov sin primljen u njihov tim.

Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze kontre, ali je još uvijek gubila sa dva gola razlike. Siniša je pokrivao lijevu stranu terena. Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom raspoloženju jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu;
razvukao je osmijeh od uha do uha, dok mu je otac mahao sa tribine.

U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla go, dakle, gubila je samo sa 4 : 3 ! Sada, s jednim golom u minusu, smiješila im se prilika za eventualno izjednačenje u dodatnom vremenu od 5 minuta. I zaista, dosuđen je penal za Sinišin tim i dječaci su se dogovarali ko će ga
izvesti. Neko je imao ideju da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu !?

Na opšte iznenadenje - Siniši su ipak dali loptu!

Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša nije ni znao ni mogao ni pravilno šutirati, a kamoli da pogodi okvir gola i da prevari golmana.

Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je, shvativši da Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinišinom životu, odlučio baciti se na pogrešnu stranu kako bi lopta ipak ušla u mrežu.

Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i … traljavo zakačio loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi. Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično riješena, jer je lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići.

Međutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci povikaše:

- Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je, stigni!!! Trči, trči, i pucaj u mrežu!!!”

Nikada prije u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao.
Uspio je, jedva, stići do nje prije nego je završila u gol-autu. Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda, zastao da vidi što će dalje.

Svi povikaše:

- Šutni je, šutni je u go!!!”

Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje snage, kao u nekom deliriju, nekako umirio loptu, zahvatio je unutrašnjom stranom stopala i … i smjestio je u mrežu!!!

Muk, … a onda provala … prasak - svi skočiše:

- Siniša, Siniša, bravo, Siniša!!!

Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi suigrači, grleći ga, ljubeći i slaveći ga kao heroja koji je spasio svoj tim od poraza.

- Tog dana … - završavajući svoju priču s drhtajem u glasu potreseni otac, dok su mu suze kotrljale niz lice - … dječaci obiju ekipa donijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet.

Siniša nije preživio do slijedećeg ljeta. Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio heroj, da je zbog toga njegov otac bio presretan i pamteći kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće!



samo zamjeniti dragane sa sinisa
http://www.youtube.com/watch?v=mlFywZc7y-M


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 15 Maj 2009, 21:00 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Posto je tema ZivotnE PricE, postavicu ovaj tekst ovde, jer je i to jedna zivvotna prica, da ne otvaram sad novu temu. Nadam se da Talija nece imati ista protiv. :)



Nostradamus iz Rožaja

Nije nemoguće da je Balkan dobio svog Nostradamusa. Mardan Agović iz Rožaja ozbiljno pretenduje na tu titulu, jer već kojih 12 godina zapisuje proročke stihove, vezane za naše i ne samo naše prostore... A kako je sve počelo?
Kako objašnjava ovaj četrdesetčetvorogodišnjak, život mu je bio sasvim običan do saobraćajne nesreće koju je preživeo pukim slučajem, oktobra 1997:
- To se desilo na ulazu u Rožaje. Udario sam u betonski zid, skroz sam ga porušio, a ja sam izleteo iz auta kroz zadnju šoferšajbnu. Video sam svoje telo na asfaltu, posmatrao sam ga odozgo... Bilo je kao da putujem, videla se neka tama i na kraju tame - svetlost. Nisam stigao do svetlosti, vratio sam se nazad.
Posle nesreće Mardan je bio nekoliko sati u komi, a nakon toga još danima je povremeno gubio svest. Oporavio se, ali mu se život od tada promenio.
- Počeo sam drugačije da razmišljam. Ranije sam i pio, a posle toga – ne.
Još jedna promena bila je što je sve češće viđao događaje koji će se tek zbiti, kako kaže “kao na televizoru” i često unapred zna, kada prvi put treba da ide kod nekoga - kako ta osoba izgleda.
Parelelno sa vizijama, pojavili su se i stihovi, koji odnekud “dolaze”:
- Dođe mi tako. Kao da imam tekst u glavi, kažem vam, kao na televizoru – gledam događaje i slušam tekst.
A u zapisima nema pravila: dešava se da se jedan stih odnosi na jednu zemlju, drugi na drugu, a treći na savim različit kontinent.

NAPAŠĆE NATO SRBIJU CELU...
I, šta je do sada Agović predvideo? Kaže da je najavio NATO bombardovanje, a, zapisano, to ovako izgleda:
“Napašće NATO Srbiju celu,
Povuć' će se srpska vojska sa Kosova,
Crnogorci se pod maskom kriju,
Crna Gora će postati nova”


Tu su i nedavni požari u Australiji, atentat na Benazir Buto,
poslednji predsednički izbori u Srbiji i u Crnoj Gori, ali i kobni kosovski 17. mart 2004:
“Izbiće sukob, Kosovo gori,
borba dve vojske, krvavo polje
rat na sve strane, a narod beži,
tu narod u krvi po zemlji leži”.

Kako će se stvari dalje odvijati? Po pitanju ekonomske krize, kako stvari stoje, Srbija i neće proći tako loše, najviše zbog rudnog bogatstva, koje će odigrati presudnu ulogu u oporavku:
“Srbija zemlja raznija ruda
veliko bogatstvo tek će izaći”.

Crnoj Gori se, kaže Agović, crnje piše:
-Vi ćete dobro proći, ali kako ćemo mi u Crnoj Gori? Mi ćemo više osetiti krizu nego vi. Čim otvore granicu, narod će da ode. Dok je kod vas drugačije, veća je zemlja i više možete da podnesete.

TORNADO VEĆI OD KATRINE
Evo šta je još najavljeno... Propast dolara, zemljotresi u Švedskoj i Maroku, požari u Turskoj, nesreće u ruskim, kineskim i češkim rudnicima.... Pad jednog ruskog i jednog francuskog putničkog aviona i beloruskog helikoptera... Bombe u Francuskoj, Španiji, Belgiji, ponovni rat između dve Koreje, tornado veći od Katrine koji će zadesiti Ameriku. Jadransko more će se “uzjoguniti” i poplaviti deo hrvatske obale. Zemljotresi očekuju jug Srbije “dole od Vranja, pa više Niša” a i “granica Bosne biće u strahu”. Vojvodinu, kako piše u stihovima, zadesiće velike poplave, i to u vreme Obaminog predsednikovanja, ali zato će u našoj severnoj pokrajini biti otkrivena bogata ležišta nafte. Okolinu Peći pogodiće zemljotres, a sasvim nov mineral biće otkriven u rekama, i još jedan - u brdima (možda su upravo to pomenuta rudna bogatstva koja će nam pomoći da izađemo iz ekonomske krize?).
Na globalnom planu, pomenut je i grip koji “vazduhom hara” (što se upravo dešava, a stihove smo dobili na uvid nekoliko dana pre toga!) i još jedna bolest koja se prenosi polnim putem.
Kada će se obistiniti proročanstva iz stihova - ne zna ni sam Mardan, ali, u svakom slučaju, posle mračnih dešavanja doći će bolja budućnost. Čovečanstvo će napredovati i mentalno i duhovno: “telefon neće biti potreban, jer će misao brojeve čitati”, a jednom će doći i do [color=#BF0000]“pomirenja dve velike vere” i izlečenja mnogih bolesti...[/color]
Osim stihova koji otkrivaju budućnost, naš sagovornik piše i pesme koje nazive političkim i one ljubavne, ali - to je sasvim druga priča. Nostradamusa nije čitao, osim poneki stih koji je bio objavljen u štampi. Iako je završio ugostiteljsku školu, radi uglavnom kao stolar – po Crnoj Gori, Hrvatskoj, Srbiji... Ima trojicu sinova, koji su, kao i nekada tata, vrlo zainteresovani da jednog dana postanu fudbaleri, pa zato vredno treniraju.... Veruje u Boga i sve što od Njega dolazi, moli se na svoj način ali, kako kaže, ne ide ni u crkve ni u džamije. I, naglašava – nije vidovnjak i nikada nikome nije “gledao” budućnost...


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 23 Maj 2009, 23:20 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 20 Mar 2009, 22:01
Postovi: 126
Talija je napisao:
Siniša je upitao oca:

- Šta misliš, tata, da li bi me pustili da igram s njima?”

Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da neko kao Siniša igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra, i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, uvjerenje da ga društvo prihvaća uprskos njegovom invaliditetu.

Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored aut-linije i upitao (ne očekujući previše) bi li i Siniša mogao zaigrati s njima.

Dječak se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao:

- Znate što, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog poluvremena. Pa, … može, nek igra za našu ekipu, pokušaćemo ga postaviti na poziciju lijevog beka.


Св.вл. Николај Велимировић је записао " Има једно око, које никада не спава. То је око Божије. Има на небесима више очију него звезда на своду небеском. То су очи ангелске. Никаква завеса, никакав зид ни мрак не могу сакрити ма какву тајну на земљи од тих очију. Пред Богом свевидећим и ангелима Његовим све је откривено и јавно. Онај човек постаје злочинац који поверује да се људска дела могу сакрити. Људи који могу да схвате ову истину, да Бог види све и зна све, опрезно се чувају од злих помисли у тајности срца свог, а камоли од злих дела. Кад год те срце потегли на зло, човече, сети се ових речи које нису од човека него од Бога.... А ти што чиниш добро у тајности не малаксавој свако твоје добро уписано је на небесима и објавиће се у своје вријеме."

Заиста тужна прича. Ово добро учињено од дјечака треба да буде потоказ за све добре људе.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 23 Maj 2009, 23:27 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 30 Dec 2007, 18:06
Postovi: 2712
tuzna prica?

meni ne
nego
dirljiva i vesela

_________________
"Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede." - Konfucije

Ovo je POST.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 24 Maj 2009, 00:25 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 02 Feb 2008, 00:01
Postovi: 2274
Lokacija: Banja Luka
skitnica je napisao:
tuzna prica?

meni ne
nego
dirljiva i vesela



vesela? :confused2:
pa decak je umro!

_________________
pravila su tu da bi ih krsili, i nadredjeni i podredjeni


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 24 Maj 2009, 02:20 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 03 Okt 2004, 19:06
Postovi: 9636
Lokacija: Čbe
Pa jako je lijepo što je imao svoju priliku u svom kratkom životu... Osjetio je nakratko sreću, a mislim da su i dječaci bili sretni što su ga uključili u igru... To mu je bio jedan od najsjajnijih trenutaka, niko ga nije sažaljevao, bio je heroj tima... Baš lijepa priča, mogu mislit kako se otac osjećao u tom trenutku...

_________________
:iconbiggrin:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 24 Maj 2009, 10:44 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 30 Dec 2007, 18:06
Postovi: 2712
da
mozda "vesela" i nije pravi izraz, pokusacu opet: dirljiva i vedra, pozitivna...
ako cemo uzeti u obzir smrt, sve nase price su tuzne

_________________
"Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede." - Konfucije

Ovo je POST.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 24 Maj 2009, 11:46 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 02 Feb 2008, 00:01
Postovi: 2274
Lokacija: Banja Luka
skitnica je napisao:
da
mozda "vesela" i nije pravi izraz, pokusacu opet: dirljiva i vedra, pozitivna...
ako cemo uzeti u obzir smrt, sve nase price su tuzne



mozes i tako da tumacis. ali, velika je razlika u tome kad umres mlad i kad umres star!

_________________
pravila su tu da bi ih krsili, i nadredjeni i podredjeni


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 30 Maj 2009, 01:41 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 13 Okt 2002, 16:13
Postovi: 2214
Lokacija: Lopare/Banjaluka
99% da je prica izmisljena.
Jer klinci koji igraju fudbal igraju da pobijede. Boli ih k*rac za nekog malog retardiranog.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 30 Maj 2009, 08:10 
OffLine
Bič božji
Bič božji
Korisnikov avatar

Pridružio se: 19 Feb 2009, 12:35
Postovi: 14273
Lokacija: Banja Luka, Republika Srpska
Timotic je napisao:
99% da je prica izmisljena.
Jer klinci koji igraju fudbal igraju da pobijede. Boli ih k*rac za nekog malog retardiranog.


Ti mora da si imao tesko djetinjstvo?

_________________
Пао је у блато и осјетио цијев. Видио је фацу брадату и дрску.
Видио је смрт и чуо је ријечи, добродошли у Републику Српску!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 30 Maj 2009, 13:56 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 13 Okt 2002, 16:13
Postovi: 2214
Lokacija: Lopare/Banjaluka
skypostman je napisao:
Timotic je napisao:
99% da je prica izmisljena.
Jer klinci koji igraju fudbal igraju da pobijede. Boli ih k*rac za nekog malog retardiranog.


Ti mora da si imao tesko djetinjstvo?


Naprotiv, moje djetinjstvo je bilo savrseno, jer sam imao srecu da se rodim isti (ili slican) kao vecina.

Ova sladunjava pricica nema veze sa zivotom. Zivot je puno suroviji prema djeci ometenoj u razvoju. Vrijeme provode sami, umiru sami. To je prava zivotna prica. Nazalost...


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 30 Maj 2009, 14:02 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 22 Mar 2009, 23:07
Postovi: 763
Pusti bajke kraju, što nisu naveli mjesto, koji stepen invalidnosti? Ova mi priča liči na neku pismenu zadaću u srednjoj školi!

_________________
In My Life, There Was So Much Anger
Still I Have No Regrets
Just Like You, I Was Such A Rebel
So Dance Your Own Dance, And Never Forget!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 30 Maj 2009, 14:03 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 09 Avg 2001, 01:00
Postovi: 20513
Lokacija: SAO Krmine
Evo .. nesto slicno .. divno :oops: :D

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=p6cOp6EDFlI[/youtube]

_________________
Life is a very, very serious thing. I think we should all wear black and not talk to each other at all, that way we can learn more about ourselves. Also, we should cry more. That way we wash our eyes, so we can see better. Seeing is believing. I believe we should stop smiling; it gets on other, normal people’s nerves. Maybe we should sleep all the time, but not dream; dreams are so last week. Otherwise, I am cool.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 40 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 15 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs