Napisali ste dosta toga za jedan dan, jedva sam uspio sve da pročitam.
Slažem se sa većinom napisanih stvari, osim sa time da u socijalizmu država upravlja svime.
S tim da, po mom mišljenju, socijalizam u koji kapitalizam prelazi, da se tako izrazim, ne mora (usudiću se da kažem i ne smije) da podrazumjeva demokratiju.
Citiraću Froma da potkrepim ovu tezu "u otuđenom društvu demokratija ne može da funkcioniše i način na koji je naša demokratija organizovana doprinosi opštem procesu otuđivanja. Ako demokratija znači da individua izražava svoja ubeđenja i potvrđuje svoju volju, treba da postoji pretpostavka da ona ima svoja ubeđenja i svoju volju."
Mislim da malo koji pojedinac danas ima svoja ubjeđenja i svoju volju. Mišljenjem (dakle voljom) pojedinca se manipuliše propagandom, prosječan čovjek je jako slabo obavješten. Ako je pojedinac slabo obavješten, demokratija ne može da postoji.
Čovjeku je danas potreban politički i kulturni preobražaj, sa njima bi trebao doći i duhovni.
Socijalizam u koji svijet polako, ali sigurno prelazi, nije ovaj "pravi" kako ste ga gore nazvali. Nije ni "socijalni kapitalizam", već je neka mješavina.
Sigurno je da se u jednoj materijalističkoj civilizaciji, čija se struktura koncentriše oko proizvodnje, potrošnje i uspjeha na tržištu ne mogu ostvariti ideali judejsko-hrišćanske tradicije (na kojima počiva veći dio "razvijenog svijeta"). Opet, nijedno socijalističko društvo ne daje mogućnost potpunog ostvarivanja pravde i individualizma.
Da bi mi stvorili tu "mješavinu", kako sam je nazvao, prvenstveno se mora promijeniti obrazovanje ljudi (a mislim da se i to već polako mijenja).
Današnje obrazovanje omogućava pojedincu znanje potrebno da bi funkcionisao u industrijalizovanom društvu, formiraju mu karakter da bude ambiciozan i, u isto vrijeme, konzervativan. Pojedinac stiče znanje potrebno za ispunjavanje zadataka u životu, a ono što mu ne daje današnje obrazovanje (barem ne dovoljno) - to je sposobnost za kritičko razmišljanje.
Najveći problem dosadašnjih sistema, dakle, staljinizma, fašizma, primijenjenog komunizma, pa i kapitalizma, je idolopoklonstvo. Za ove ostale sisteme je jasno, a u kapitalizmu je sam sistem idol - Osoba koja se potpuno predaje strasti za novcem je opsjednuta ovom težnjom. Novac je idol koji ona obožava, kao projekciju jedne izolovane moći u sebi, tj. svoje gramzivosti.
Otišao sam dosta u offtopic, ali ne znam kako da ograničim post, a da budem što manje nedorečen.
Oko razlika između socijalizma i staljinizma je, isto, najbolje da citiram Froma
Citiraj:
Baš kao što je Hitler koristio reč »socijalizam« da bi učinio privlačnijim svoje rasističke ideje, tako je i Staljin prisvojio pojam socijalizma i marksizma radi svoje propagande. Njegov zahtev je lažan u osnovnim tačkama. On je odvojio čisto ekonomski aspekt socijalizma, socijalizaciju sredstava za proizvodnju, od celog pojma socijalizma, i pretvorio je njegove humanističke i društvene ciljeve u njihovu suprotnost. Staljinistički sistem je danas, uprkos tome što država poseduje sredstva za proizvodnju, možda bliži ranom i čisto eksploatatorskom obliku zapadnog kapitalizma nego i jednoj shvatljivoj ideji o socijalističkom društvu.
Oko onoga šta sam na početku rekao, da u socijalizmu država ne upravlja svim sredstvima.
Ukoliko sam ja dobro shvatio Marksa i njegova pisanja, on se zalaže za ukidanje države, kakva je danas, i jasnu decentralizaciju, kako bi lokalne zajednice upravljale (što je, kasnije, Lenjin namjerno tumačio drugačije, a kada je Trocki to pokušao da pomene, Staljin ga je likvidirao). Inače, puno različitih teoretičara socijalizma je imala suprotne ideje o ovom pitanju (na primjer, Engels je imao dijametralno suprotne teze od Marksa).
Kad sam se već uhvatio Marksa, njegova teorija istorijskog materijalizma je, vjerovatno, njegovo najvažnije "otkriće" i nešto što je apsolutno nepobitno.
Nadam se da nisam previše otišao u off.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
(npr. Tito?)
