banjalukaforum.com

Vec godinama se kulturni prostori u ex-yu drzavama suzavaju. Kultura bivse Jugoslavije se ranije sastojala od vise raznorodnih i razlicitih kultura, i upravo je to ono sto je u njoj bilo veliko. To nesto sto vas je nagonilo da stvari pogledate iz vise uglova. Taj nedostatak koherencije.

No, istina je. Horizonti su sve uzi. Nove generacije ne znaju i ne razumiju aspekte susjednih im kultura. Nove generacije rastu u jednom praznom prostoru koji popunjava komercijalna kultura zapada. Ovo ne doprinosi sirenju i boljem shvatanju stvarnosti jer je komercijalana kultura podredjena ideologiji potrosnje i uspostave americkog sna (dakle jedna ideoloska kultura) bas kao sto su i “nacionalne kulture” podredjene ideologiji velicanja nacije.

Sta dalje? Hoce li ex-yu drzave prerasti u samozadovoljna drustva. Hoce li se dubina traziti jedino u istoriji sopstvene nacije, njenim patnjama i uspjesima ? Ili u analizama propagandnih filmova kao sto su oni o H. Poteru.

Treba li nesto uciniti?


Da se ne zavaravamo. Ako ne ucinimo nista, generacije koje znaju za nesto drugo i vece uskoro ce ostariti i izumrijeti. Ako ne ucinimo nesto, niko to nece uciniti umjesto nas.

Jedna zanimljiva akcija dogodila se na periferiji Budimpeste gdje su pet ljudi iz Srbije i Hrvatske (anarhisti) spaljivali knjige sopstvenih nacionalnih pisaca.

Izvan svake je sumnje da je Jugoslavija, a pogotovo od 2. svjetskog rata pa na ovamo (Titova Jugoslavija) jedinstvena pojava i prava dragocjenost u modernom svijetu. Uostalom, o noj i njenoj sudbini (sada već prošloj ali i budućoj) vrvi Sveto Pismo, naravno za one koji imaju oči da to vide i kojima je Bog dao da razumiju.
Ovo što je sada na snazi je samo plod prije svega duhovne nezrelosti naroda na ovim prostorima i podlijeganje starim "zavadi pa vladaj" spletkama "velikih" svjetskih imperija i moćnika. Jedan od njihovih glavnih motiva za spletkarenje je taj što (barem oni koji tim spletkama upravljaju) znaju značaj ovog područja (pa i naroda na njemu).
Više je nego neophodno da se narodi na ovom prostoru hitno osvijeste i tražeći ono što je dobro u svom nasljeđu i prihvatajući ono što je dobro kod drugih i po mogućnosti prihvatajući to a odbacujući svoje negativnosti, zajedno krenu i počnu da grade pravo zajedništvo, ali ne na osnovi neke ideologije koja odbacuje Boga, nego na duhovnoj izgradnji i činjenju Histovih riječi u praksi (naravno podrazumjevajući da je objava dana Muhammedu to isto samo na osobit način). Najbolja bi bila Duhovna Jugoslavija.
Ako to ne učine, narodi sa ovih prostora će biti otjerani i doveden neko drugi, ko će biti mudriji, ponizniji i blagorodniji (ako ima takvih), ili će biti toliko protrijebljeni da više neće činiti glavninu stanovništva ovdje.
Nismo uzalud ovdje gdje jesmo i velika je blagodat ali i odgovornost roditi se na ovom prostoru. Jer zadatak naroda na ovim prostorima je da prvi započnu nešto što će ostati kada se sve što je sada jako počne raspadati. Ali avaj, mnogo vremena i prilika je već propušteno, i bojim se da još nema zrelosti i mudrosti da se uoče ove činjenice. Zato nam se dešavaju mnoge loše stvari koje su se mogle i trebale izbjeći.
Događaj koji poštovani Hari_Haler zove zanimljivim za mene nije baš prihvatljiv, iako mogu da razumijem šta su mu motivi. Osim u slučaju da su to bile dibidus nacionalističke ideološke ili šovinističke knjige, onda tako nešto podržavam.
Želim da naglasim da ono što sam gore iznio nije motivisano lokal patriotizmom ili isključivo mojom ličnom ljubavlju prema Jugoslaviji, nego spoznajama iz Svetog Pisma koje imam od kojih sam neke svakako namjeravao iznijeti na temi "Proroci i proročanstva".

_________________
UIOSDSAHA

Mnogo puta sam razmisljala o ovoj temi, na skoro isti nacin kao i Hari. Nema valjda ni jedne zajednice na svetu koja je toliko otudjena od sebe kao mi. Posebno nove generacije, nazalost one koje treba tek da daju svoj doprinos zivljenju i kulturi. U umetnost je to posebno vidno: filmovi i muzika su uglavnom za zapadnog govornog podrucja. Ima tu i dobrih stvari, evo recimo ovaj nacin komunikacije na koji mi ovde primenjujemo smislise " oni " a ne mi. I to je dobro, i ne treba izbegavati. Ali to nije razlog da sve cesce na ovim spravama na kojima kuckamo izmedju sebe pricamo na engleskom jeziku.

Postoji nesto sto sam primetila citajuci diskusije:teme koje mi otvaramo , a vezane za nas, vrlo retko ce obuhvatiti neku nasu savremenu pojavu / izuzimam kriminal i politiku/. Obicno krenemo od par vekova u nazad i to se tako uzivimo u situaciju, kao da je kosovski boj bio prekjuce pa hajd malo da ga izanaliziramo. kao da je nastao neki vakuum , kao da se zivot nije pomerao poslednjih 20 godina.

Nisu krivi ovi novi klinci. Imali su nekih desetak godina kada je sve ovo cudo na prostorima ex Yu pocelo, a bogami potrajalo je i traje... Gledali su svet njihovi roditelja koji se rusi, neprestane borbe za goli zivot i minimalnu egzistenciju, pa su mozda stekli i neki nesvesni otpor prema svom objektivnom okruzenju. Dotok normalnih informacija je bio skoro nemoguc, svet je u medjuvremnu otisao jako daleko, a mi nismo nigde. I kad pokusamo da nadjemo svet koji bi trebao da bude nas, imamo proslost, pa brisani prostor, pa nesto malo se kao pokrenulo...

A sa TV ekrana, na bilbordima, vriste reklame za najnoviji film, knjigu, koncert, patike, automobil. I po pravilu nista nije nase domace. I primismo se na to. Posebno iz razloga sto mi i onako nikad nismo znali da postujemo svoje. To nam je deo mentaliteta. Posebno sto nikad nismo uvazavali svoje ljude koji iskoce iznad proseka sredine. Samo mi imamo uzrecicu: U svom selu niko nije postao hadzija.

Kako prevazici?
Samo organizovano. Pojedinac je tu nemocan. Pojesce ga za dorucak, samo ako krene. Takvi smo...

Ali!
Kakvi smo, takvi smo- nasi smo.