ja cu sa psiholoskog aspekta malo...
ja mislim da nije stvar u tome da ovakve osobe misle da ce se nekome vise dopasti s drugacijim grudima, usnama, usima itd.. vec sto misle da ce ih drugi takve vise VOLJETI te ce tako dobiti vise ljubavi, koja je ovim ljudima i te kako potrebna.. da je vise ljubavi i na svijetu, plasticni hirurzi bi ostali bez posla... ( ovde ubrajam iskljucivo objektivno nepotrebne estetske zahvate, a nikako rekonstuktivnu hirurgiju sa fizickom patologijom itd).
na ovu temu, jednom sam gledala jedan film koji je jako poucan.. malo je americka fantazija, al se moze puno nauciti.. riba je uvijek bila ruznjikava i niko je nije primjecivao od njenih vrsnjaka u skoli, u kuci ochuh i hladnokrvna majka itd.. dakla represirana i nema ljubavi.. onda ona pozeli da uradi operacije kad se zaposlila i odrasla.. uradila je i nos, i kosu, i jagodice i zube.. ugl, uzeli su novu glumicu da je glumi posle zahvata- extra riba

).. elem, sad dolazi najzanimljivije... tip u kojeg je dugo bila zaljubljena i nije imala samopouzdanje da mu pridje.. ona se skonta sa njim sad kad je prepravljena i lijepa.. i oni u krevetu, a on joj kaze , nesto u stilu ' vise mi znaci noga od ove stolice nego ti, bas sam se lijepo istreso, odo ja sad kuci'.. oan tu place cmizdri.. kod kuce i dalje majka je ne ferma ni 5 %, ocuh je zajebava.. ugl, ja sam iz ovog filma naucila da je ona mislila da ce biti sretna i da ce je ljudi voljeti kad promijeni licni opis.. no to se nije desilo.. sve ostalo isto

.. a potrosila je milione na operacije.