spavac je napisao:
bio 2002 negdje u januaru sa prijateljicom.posjetili klince naravno sa poklonima. ej bre ko kenguri skacu oko tebe i po tebi.
ovo kazem u pozitivnom smislu. osjeti se neki jaz izmedju tih malisana i vaspitacica. sve ih lupaju sa nekim glupim pravilima kad dodje posjeta. rekoh jednoj pusti klince nek skacu, djeca su to. skoro 2 sata smo ostali.
jednog kllinca sam pozelio da ukradem koliko je sladak i nemiran.
king zbog cega se ne smiju usvajati djeca iz tog doma? dok sam bio dole raspitivao sam se. ali odgovor je bio ne.
i da li imas kontakt sa prijateljima koji su ostali u domu? sad posto si izasao da li im pomazes da shvate zivot van zgrade?
bili ste pre toliko vremena
bili ste tako karatko, a vec si to primeto taj jaz, pitam se sta bih sada rekao
da budes seadam dana u domu, voleo bih te tada pitati sta imas reci o domu, radu u domu i osoblju,
a narocito posle jedne godine
mogu zamisliti reakciju te vaspiacice kada si joj to rekao, inace ne vole kada im neko govori kako sta da
rade, to im je najbolnija tacka
ma samo o pravilima pricaju, i pokusavaju na neki neprofesionalan nacin da komuniciraju sa djecom, kao sto je galama,
sto je mene uvijek nerviralo, da sam nekad morao na isti nacin da uzvracam
po meni se sve moze rijesiti normalnim razgovorom, ali oni to jednostavno ne shvataju
cast izuzecima, narocito mladjim vaspitacima, koji svoj posao daleko, daleko bolje od ovih starijih (mada bih mogli i bolje),
a kobajagi ovi stariji bi trebali da imaju vece iskustvo
ta mala djecu su svima zanimljiva, a kako i ne bi bila
jednostavno sire neku pozitivnu energiju oko sebe, ali to vremenom nestaje kako sazrijevaju i postaju svijesni sebe i okoline-mjesta u kojeme zive, i kada jos na to dodas i razmisljanje o tome gdje ce i sta ce posle doma,
onda se djeca pocnu zatvarati u sebe, sto sam i ja bio jedan od tih, spolja djeluju da su srecni ali izntra....
A sto se tice usvajanja, koliko ja znam i koliko sam upucen u to, dozvoljava se usvajanje, treba ti odobrenje roditelja ako ga to dijete ima, ako nema onda odobrenje centra, posto je vecini djece centar staratelj, i ja mislim da mogu samo da usvoje parovi koji ne mogu da imaju djece
A da li odrzavam kontak sa prijateljima koji su ostali u doma? Ma svakodnevno, nekad neki vikendom kada idemo u provod kod mene i prespavaju, nece da idu da im ne bi zvocao dezurni vaspitac. Skoro svaki drugi dan idem u
dom, i pokusavam sto je moguce vise da ih uputim u zviot posle doma, stalno pricam sa njima, ne samo o zivotu posle doma, nego o svemu. Nekima je potrebno da ih neko saslusa, sto na naravno sa zadovoljstvom prihvatam uogu slusatelja, na kraju razgovora ja se osjecam super, a i taj ko je pricao vjerovatno se ojeca bolje posle to razgovora nego prije njega.