|
Piše: Mladen Grahovac
19/11/08
Antifašisti BiH, ujedinite se!
U Banjoj Luci je 7. novembra 2008. godine održan okrugli sto “Antifašističke i progresivne tradicije Bosanske krajine“. Organizatori su uložili mnogo truda da animiraju značajan broj uvodničara, koji su detaljno ukazivali na ogroman doprinos Bosanske krajine u grandioznoj pobjedi antifašista - pripadnika svih naroda i narodnosti ove regije u DrugomI svjetskom ratu. Mora čovjek, kada dođe na ovakav skup, bez obzira koliko godina ima, da se uvijek osjeti ponosno što je Krajišnik, a ja posebno, jer moj grad Prijedor je oslobođen 16. maja 1942. godine, kada je Bosanska krajina bila najveća slobodna teritorija u okupiranoj Evropi.
Govorilo se i o sadašnjim pojavama fašizma u BiH, o napadima na antifašizam, o razjedinjenosti antifašista (SUBNOR u Republici Srpskoj i SABNOR u Federaciji BiH) i slično. Nažalost, po meni, nedostajalo je akcije, prijedloga koji bi antifašizam vratili na mjesto koje mu pripada u našoj istoriji, a posebno u ovom sluđenom i etnopolitikom zatrovanom bh. društvu.
Potpuno je jasno zašto vladajuća nacionalistička i klerofašistička oligarhija, koja nas temeljito raspamećuje ovih 18 godina i oduzima nam budućnost, revizionistički napada upravo antifašizam. Ali, istovremeno, nije normalno da se mi, antifašisti, njima odlučnije i hrabrije ne suprotstavljamo, i to samo istinom i nepobitnim činjenicama.
Njihov cilj je jasan: pod plaštom demokratije i rušenja jednopartijskog sistema, oni su antifašizam predstavili kao komunističko čedo i krenuli u reinkarnaciju fašističkih organizacija kojima su pripadali ili su njihovi potomci. Davno sam naučio da nema dobrih ili loših naroda, nego samo dobre ili loše nacionalne elite, koje svoje narode povedu u dobrom ili lošem smjeru. A tri naroda su u višepartijskom obliku dobili najgore moguće elite. Uz podršku religijskih zajednica, a u formi negacije stanja ljudskih sloboda u komunizmu, uz angažovanje istoričara, filozofa i inih „eksperata“, proglasiše antifašiste velikim zločincima, dodijeliše ulicama imena četničkih i ustaških zlikovaca. Tako je, naprimjer, 1992. godine u moj Prijedor došao kvaziislamolog Miroljub Jevtić i trabunjao o potrebi da Srbi „imaju sveti zadatak“ i da moraju zaustaviti radikalni islam, pa onda pomene Kosovo i slično.
Tada sam govorio da će najveću cijenu platiti tri grada koji su bili simboli suživota u BiH, jer oni moraju u konceptu podjele dokazati da suživot nije moguć. Pođimo redom: U mom Prijedoru, gdje su Srbi 95 posto bili partizanske i antifašističke provinijencije, formiraju se tri logora, protjera se oko 43.000 nesrba, a ubije oko 4.000. Alija Izetbegović prve mudžahedine dovede u Zenicu, koja je bila Jugoslavija u malom po nacionalnoj strukturi, da nemuslimanima stavi do znanja da moraju ići. I otišli su: Srbi 1992. godine, a Hrvati 1993. godine. Mostar su srušili i meni je najviše ličio na Dresden kada sam 1997. godine došao u njega. Razlog je jasan: s Mostarom su zasladili, jer je on po popisu iz 1991. godine imao najviše mješovitih brakova. Dakle, prvo su rušili simbole antifašizma i suživota. Nakon toga su izvršili temeljitu ruralizaciju ovih gradova dovođenjem Rolling Stonesa („Kotrljajuće kamenje“ - što veći kamen, to bolje). Tako su za dugi period obezbijedili sebi glasačke podanike, računajući na onu Andrićevu: U Bosni, kada dođe do krupnih društvenih promjena, pametni zaćute, budale progovore, a fukara se obogati.
Zato smatram da smo i mi antifašisti dosta odgovorni za ovu situaciju i da sadašnje vrijeme od nas traži da krenemo u odlučniju akciju. Za početak, nazovimo ih pravim imenom: nacionalklerofašisti. Zatim, razbijmo utopijsku tezu Evrope da su bolji i oni nego da se obnovi nekakav socijalizam.
Koristim ovu priliku da pozovem sve iskrene antifašiste da pokrenemo inicijativu u okviru aktuelne javne rasprave oko promjene Ustava BiH, jer smo svjedoci da se već nekoliko godina, u organizaciji raznih nevladinih organizacija, uz podršku stranaca, organizuju razni okrugli stolovi oko definisanja budućeg Ustava BiH, i da tražimo da se, kao jedan od srednjih nivoa vlasti, uspostavi Bosanska krajina, jer je to istorijska, komunikacijska i ekonomska cjelina. Razlog je jednostavan: Više od 100 godina, a posebno od 1945. do 1990. godine, svi koji smo tu živjeli, prvo smo bili Krajišnici, pa tek onda Srbi, Hrvati i Muslimani.
Valjda mi antifašisti imamo veće pravo od nevladinog sektora da dignemo glas i da tražimo da se i mi upitamo šta je optimalno za ovu nesretnu državu. Zato, glavu gore, antifašisti, zbijmo redove i uradimo ono što bi željeli svi naši preci, posebno oni što su položili živote u svojoj plemenitoj borbi za društvo sa ljudskim likom.
Smrt fašizmu - sloboda narodu!
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
