banjalukaforum.com

Današnji model društva je tzv. hijerarhijski model.To znači da gdje god da pogledate vidite nadređeno-podređeni odnos. Od porodice preko škole do države i njenih institucija - uvijek postoje oni koji su na poziciji iznad (u bilo kojem smislu) To čovjeka stavlja u situaciju da cijeli život ulaže napor ne bi li dostigao poziciju u kojoj može da gleda ispod sebe. Međutim problem je što nikako ne može da se riješi slike koja mu govori da još nije nigdje stigao i da mora još naporno raditi. Takva vizija života nas pred kraj života dovodi do aritmije,proširenih vena,dalekovidnosti,čira,slabe probave i svih onih simptoma uzaludne borbe da se dostigne mrkva na štapu. Ovo je fakat koji niko ne može da porekne. Većina nas će tako završiti uprkos dosadnoj autohipnozi oličenoj u stavu da je život lijep i da ćemo dobiti naš dio kolača nekad,negdje,nekako. Žao mi je ali je tako. Američki san o sreći je zarazio cijeli svijet.
Drugi model je baziran na organizaciji društva na plemenskim principima u kojima postoji odnos saradnje i međusobnog poštovanja.Nema viših i nižih,bogatijih ili siromašnijih. Postoje samo oni sa više znanja i životnog iskustva koje dijele sa zajednicom.Nema straha od egzistencije koji je osnovni pokretač većine akcija ljudi u modernom društvu. Prvi model mi je dobro poznat jer u njemu živim a drugi bi volio da iskusim.

ako bi volio da ga iskusiš, odi u neku hipi komunu ! Pa ćeš vidjeti da i tamo ima svojevrsnih falinki i erora u "sistemu."

hijerarhija tipična samo za današnje društvo ? Ne bih rekla bato. A to sizifovanje i guranje kamena na društvenoj ljestvici, pa kad ti to dopizdi, okrećeš se duhovnom životu ! Jer u sekularnom koliko god se popneš, uvijek te čeka još jedna stepenica iznad, i nikad kraja. A u duhovnom je mirna dolina. Pri tom ne kažem da se treba opustiti i biti ljenčina, već negdje izblendirati ova dva svijeta.

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

Ćorak. Ovdje se ne radi o utopiji tipa hipi komune,duhovne zajednice. Niti je riječ o pljuvanju modernog društva koje iza sebe krije nemoć da se uspije u istom.
Sizifov kamen je toliko srastao sa našim bićem da ga smatramo za integralni dio nas. Tek u rijetkim trenucima procuri koja kap istine al se brzo vratimo kotrljanju kad vidimo da komšija ima kredit od 80 000 KM koji će plaćati veći dio života ili da poznanik ima rak. Znam dobro šta pišem. Nemam 20 tak godina i ne zuji mi kroz glavu već dobro radno mjesto,kuću i sve ostale privilegije modernog društva. Problem je što razmišljam i gledam oko sebe.

Imaš li ti "konekciju" sa Bogom? Ja smatram da imam, te me stoga budaleštine iz društva uopšte ne tangiraju, makar ne previše. Znam i ja dobro o čemu pišem, i nije mi 20, i ne zuji mi kroz glavu.

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

Pfffffffffff.

Moram ti reći da sam pojam boga prestao upotrebljavati jer ne znam ništa o njemu. Niti želim da raspravljam o tom pojmu koji je isključivo ljudski. U zadnje vrijeme se u potrazi za odgovorima aktivno okrećem prirodi,univerzumu i zakonitostima koji u njima vladaju. Na temelju prirode posmatram i društvene pojave i sve mi je kristalno jasno. Mislim da sam konačno pronašao zlatni gral znanja sa kojim sam potpuno zadovoljan.

pa dobro , zato sam stavila "konekcija" pod navodnike, jer ima različite vidove. JEdan vid su recimo univerzum i priroda. razumijem taj tvoj kont, ja isto gledam kroz takvo staklo na svijet, uglavnom.

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

Koje je najveće pleme za koje znaš?

Probaj da organizuješ milion ljudi u pleme pa ćeš da iskusiš i ono što ne bi volio da iskusiš.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

1. model = stvarnost
2. model = bajka


A i ne vidim nista lose u tom prvom modelu. Nema nista lose u tome da covjek napreduje u bilo kom pogledu, pa tako ni u pogledu rada. U svemu treba teziti ka boljem. A od pojedinca zavisi da li ce biti zadovoljan time sto ima, i da li ce znati da uziva u svom zivotu. A covjek moze biti duhovno prosvijetljen, a uz to i teziti dobrom polozaju u drustvu.

Evo modela zajednice u kojoj su članovi usmjereni na duhovno postignuće kao vrhunski cilj. Zvuči utopijski ali kažu da funkcioniše. Suviše lijepo da bi bilo istina??? Neka svako procjeni za sebe:

http://www.damanhur.hr/damanhur.htm

http://www.damanhur.info/en/

_________________
conquering the darkest places

Predugo živimo u sistemu u kojem se vrijednosti svode na profane (u krajnje negativnom smislu) stvari, a izgubili smo vezu sa prirodom, sa samima sobom i sa drugima. Htjeli mi to da priznamo ili ne, znali mi to ili ne, iz navike da živimo ovako kako živimo, vjerovatno ne vidimo da postoje neke druge, jače, čovjeku imanentnije, a ipak zaboravljene vrijednosti; a kada bismo znali, bili bismo mnogo srećniji. Ali to je jako duga i komplikovana priča.

Moje mišljenje.

Način na koji je organizovana velika većina današnjeg modernog društva je sa stanovišta prosječnog pojednica neuspješan. Pozivam vas da za trenutak odložite miš i naslonite se u stolicu na kojoj sjedite ispred računara. Zatim pokušajte da kao osjećajna ljudska bića razmislite o onom što vas čini srećnim i o onom što vas zabrinjava. Vidjećete da je sreća nešto za čim ste u stalnoj potrazi,uvijek nekako blizu ali nikad dostižna. Kao ona mrkva na štapu o kojoj sam govorio.Bilo šta da vam ona predstavlja. Voljenu osobu,uspjeh u poslu ili bilo šta drugo. Sa druge strane probleme možete izvoziti - toliko ih ima. Njih ne morate dostizati,sanjati o njima,planirati. Uvijek nam nedostaje love,često se ne razumijemo sa okolinom,brine nas karijes,nemamo posao... Pogonsko gorivo današnjeg društva je zabrinuti pojedinac. Sad nisam ja zadojen utopijama tipa boljeg svijeta koji se može promijeniti revolucijom. Većina revolucija se završi neslavno a svijet postane još gori. Zapravo u svojim razmišljanjima vidim da nas bilo koja akcija još više upliće u mrežu. Međutim u poslednje vrijeme mi se nekako čini da bi spas za pojedinca mogao biti u održivom povratku prirodi. Ne kao povremeni izlet već kao novi način života. Jednostavno dopustiti da nas šuma,potok.sunce i bliži kontakt sa zemljom pročiste i oplemene. U svijetu je sve više ljudi svjesno toga.Pogotovo u velikim gradovima.

Tačno je da je trenutni sistem loš i neodrživ, i on ima svoj rok.

Zanimljivo je i ovo što pominješ povratak prirodi i čišćenje kroz kontakt sa prirodom, ne samo na izletu već kao način života. Osjetiš ti neke stvari dobro, nešto što dolazi.

Zanimljivo mi je juče bilo pročitati jednu vijest, nedavno je bio onaj reality show Farma na NOV@ TV, trajao 3 mjeseca, i jedan od istaknutijih učesnika, veseo, zezator, je navodno pao u depresiju nakon što je izašao. Volio je piti prije toga, pa i na Farmi, ali kako je izašao više mu se ne pije, ne lumpuje mu se na izalscima, plaši se ljudi tj. ne odlazi mu se na mjesta masovnog okupljanja. Oni su to ocjenili kao depresiju, kao negativnu promjenu, ja nisam siguran da bih to tako ocjenio, dapače

Pa ne bih ni ja. Tu se radi o društveno prihvaćenim (ne)vrijednostima.Ako više ne pije,ne izlazi na ista mjesta i ne druži se sa istim ljudima društvo smatra da sa pojedincem nešto nije u redu. Problem je ako vrijednosti prihvati veća grupa onda onda one postaju normalne i ne sumnja se u njihov kvalitet. Tako se druženje podrazumijeva. Ako imamo sklonosti da vrijeme provodimo sami ili iznenada promijenimo ustaljene obrasce ponašanja počinjemo oko sebe skupljati dušebrižnike kao glasnike sistema koji nam preporučuju psihologa,izlaske...
Nekad sam smatrao da je vrhunac čovjekovog životnog umijeća normalan kontakt sa ljudima. Danas znam da normalnog kontakta gotovo da i nema kao ni normalnih ljudi. Jednostavno,čovjek je biološki faktor koji je obolio. Većina sistema koje je stvorio mu služi da se još više približi samoistrebljenju. U tom smislu i zagovaram aktivni povratak prirodi jer nije ljudska tvorevina pa prema tome ne teži da nas unesreći kao što to činimo sami sebi.

E , dobro poređenje ste napravili sa tom društvenom prilagođenjem vs izolacijom.

Mene, recimo, danas socijalizacija , pogotov izlasci il nedaj Bože neki klubovi, mnogo više zamara nego opušta. I ja u tome ne vidim neki problem, jer meni to sad tako paše. Okolina, tj. vječni dušebrižnici, naravno da to posmatraju kao problem. Jednostavno, faze se smjenjuju, nekad to nije bilo tako, al u principu, otkad znam za sebe, voljela sam socijalizaciju u malim grupama, a velike su me zamarale, mada su bile podnošljive. Mislim, nije da ja NE MOGU podnijeti ni danas, već jednostavno izlazim samo kad moram i kad bih ispala nepristojna da ne iziđem. Onda se vratim kući s oteklom glavom od priča o tuđim tetkama, babama, stomačnim tegobama, nadrkanom šefu, komšijskoj mački itd... zamor žešći

ovaj povratak prirodi se može interpretirati i kao povratak samom sebi - tj. svom najudobnijem domu.

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

ovaj povratak prirodi se može interpretirati i kao povratak samom sebi - tj. svom najudobnijem domu.[/quote]

Da a što se onda ljudi ne vraćaju sebi već radije guraju glavu dublje u pijesak. To je kao jurimo 200 km/h prema provaliji i opijamo se na zadnjem sjedištu da ne bi bili svjesni toga. Industrija zabave svake godine ruši rekorde u ostvarenom profitu. I tako bi se mogao ponašati, živjeti sa devizom da je život kratak i da u sebe,na sebe i pod sebe treba trpati što više dok još ima vremena. Al ne mogu ja tako. Hoću lijepo da živim.

Onda živi tako.

Za početak je najbitnije da znaš šta želiš. A onda da znaš kako to ostvariti. Mnogo je više onih koji zadovoljavaju prvi uslov nego onih koji zadovoljavaju drugi. Zato traže dok ne nađu odgovor na pitanje "kako". U traženju lutaju, ispituju. Ljudi u suštini traže unutrašnje ispunjenje, unutrašnje zadovoljstvo, unutrašnju sreću. Svi to traže, makar to zvali drugim imenima. I mnoge stvari to omogućavaju, neke na kratko, neke na duže, a neke daju samo privid nekog ispunjenja, kao hrana koju jedeš u velikim količinama ali te ne čini sitim, pa je uzimaš još više umjesto da tražiš bolju hranu, neku drugu, novu, onu koja ispunjava.

Koliko je meni poznato sada ovih godina se dešavaju mnoge promjene na Zemlji i ljudima, to su planirane i rukovođene promjene koje suptilno kljucaju ljude, jer je vrijeme za to. Sve je više onih koji se mjenjaju, odjednom promjene način života, sistem vrijednosti, navike, možda ne baš preko noći, ali ipak dovoljno brzo da se i sami začude, a začudi se i okolina, o tome smo gore već pisali, okolina to ocjeni kao "lošu primjenu" samo zato što je navikla na stari režim, pa je novo kao loše. To sve veće povlačenje ljudi u sebe, prekidanje sa brojnim izlascima i lumpovanjima, ne nalaženje ispunjenja u velikoj količini druženja sa drugim ljudima, čak i do nedavno velikim prijateljima, taj sve veći osjećaj neispunjavanja u mnogim stvarima koje su se godinama radile, po automatizmu, i koje su čak ispunjavale, ali više ne, sve se to dešava sada, i po meni su to pozitivne promjene, kao što je gore G7+5 napisao "u svijetu je sve više ljudi svjesno toga". Neki u kontekstu ovih promjena kažu da se treba prepustiti tim promjenama, ići u toku sa njima, surfovati po tim (novim) talasima a ne praviti otpor. Po meni je dobro ako neko zaista može da osjeti to da ga mnogo toga što je inače radio (više) ne ispunjava, ako može da primjeti da kao što kažu u filmu Matrix "nešto nije u redu sa svijetom". Taj osjećaj, ta spoznaja, sama po sebi nije prijatna, pogotovo ako osoba ne nalazi to nešto novo što bi je ispunjavalo, jer nije prijatno osjećati glad a nemaš pored sebe ništa da pojedeš.

A što se tiče stanja u društvu, jer je tema otvorena o tome...u suštini se tu sada ništa ne može niti treba raditi, sada je vrijeme ličnog rada na sebi, sa tim će ići ostalo, pa i promjene u okolini, jer sadašnje stanje je neodrživo i ono ima svoj rok. Duhovna učenja kažu da jedna osoba svojim duhovnim radom suptilno i nevidljivo djeluje na okolinu, najviše na ljude u svom neposrednom okruženju, a onda i dalje. Pogotovo ako osoba doživi prosvjetljenje, talasi od tog "udara" su kao talasi kad se baci veliki kamen u vodu, rasprostiru se oko te osobe i mislim da djeluju čak na cijelu planetu, a najviše na osobe iz neposrednog okruženja. Zato u Indiji imaju običaj da kada neko krene raditi duhovni rad, malo se izdvoji iz sela u neku kućicu ili pećinu, iz sela mu donose hranu, odjeću i ostalo što mu treba, da bi on na miru mogao da radi samo duhovni rad, jer ostali znaju da će i oni imati koristi od toga, isto to je i Isus Hrist rekao.

Dakle po meni bi bilo dobro naći ono što zaista ispunjava i to raditi, u miru i tišini, ne dizati galamu okolo, ne napadati druge, ne popovati drugima, mada to nije lako , volimo mi popovati . Dobro je izoštriti osjećaj po pitanju onoga što nas neispunjava i onda taj "detektor" moći osjetiti kad se upali, i bataliti nešto što radimo "reda radi" i zbog neke inercije a ustvari ne predstavlja duhovnu hranu. Ali i dalje će biti stvari koje smo, u sadašnjem društvu koje ima svoj rok, prisiljeni da radimo iako ne želimo, npr. posao i drugo, ali šta se može, bar u preostalo vrijeme raditi što više za sebe, za dušu, jer smatram da je jedino to vrijeme korisno iskorišteno a od ostalog treba raditi samo ono što se mora da bi omogućilo rad na sebi, znači raditi za novac jer nam treba za život u kojem ćemo raditi na sebi, a ne raditi za novac koji bismo ulagali i umnožavali, pa opet ulagali i umnožavali, i tako cijeli život, fino je to Isus rekao: "šta vam vrijedi ako osvojite svijet a pri tome izgubite dušu".

Drugi model plemenskog drustva o kojem pises, istorijski se gledano, brzo raspadao, jer je u takvim zajednicama, zasnovanim na nekoj ravnopravnosti, brzo isplivavao odredjen, uzi sloj ljudi koji su se bogatili vise od ostalih, uzimali vise plijena za sebe, koji su donosili odluke ili naredjivali ostalima, a njihove fukcije su vremenom postajale nasljedne, ... sto je sasvim prirodno, ali o daljoj jednakosti vise nema govora.

sve je to o0k ,ali sta vas na kraju na tera da kupite veliku picu sa maslinama.

Искусила је наша земља и овај други,звао се комунизам...

_________________
РЕПУБЛИКА СРПСКА

http://www.youtube.com/watch?v=oXo4ox94 ... e=youtu.be

To je tako dubokoumno jbte...