G7+5 je napisao: Al ne mogu ja tako. Hoću lijepo da živim.
Onda živi tako.
Za početak je najbitnije da znaš šta želiš. A onda da znaš kako to ostvariti. Mnogo je više onih koji zadovoljavaju prvi uslov nego onih koji zadovoljavaju drugi. Zato traže dok ne nađu odgovor na pitanje "kako". U traženju lutaju, ispituju. Ljudi u suštini traže unutrašnje ispunjenje, unutrašnje zadovoljstvo, unutrašnju sreću. Svi to traže, makar to zvali drugim imenima. I mnoge stvari to omogućavaju, neke na kratko, neke na duže, a neke daju samo privid nekog ispunjenja, kao hrana koju jedeš u velikim količinama ali te ne čini sitim, pa je uzimaš još više umjesto da tražiš bolju hranu, neku drugu, novu, onu koja ispunjava.
Koliko je meni poznato sada ovih godina se dešavaju mnoge promjene na Zemlji i ljudima, to su planirane i rukovođene promjene koje suptilno kljucaju ljude, jer je vrijeme za to. Sve je više onih koji se mjenjaju, odjednom promjene način života, sistem vrijednosti, navike, možda ne baš preko noći, ali ipak dovoljno brzo da se i sami začude, a začudi se i okolina, o tome smo gore već pisali, okolina to ocjeni kao "lošu primjenu" samo zato što je navikla na stari režim, pa je novo kao loše. To sve veće povlačenje ljudi u sebe, prekidanje sa brojnim izlascima i lumpovanjima, ne nalaženje ispunjenja u velikoj količini druženja sa drugim ljudima, čak i do nedavno velikim prijateljima, taj sve veći osjećaj neispunjavanja u mnogim stvarima koje su se godinama radile, po automatizmu, i koje su čak ispunjavale, ali više ne, sve se to dešava sada, i po meni su to pozitivne promjene, kao što je gore G7+5 napisao "u svijetu je sve više ljudi svjesno toga". Neki u kontekstu ovih promjena kažu da se treba prepustiti tim promjenama, ići u toku sa njima, surfovati po tim (novim) talasima a ne praviti otpor. Po meni je dobro ako neko zaista može da osjeti to da ga mnogo toga što je inače radio (više) ne ispunjava, ako može da primjeti da kao što kažu u filmu Matrix "nešto nije u redu sa svijetom". Taj osjećaj, ta spoznaja, sama po sebi nije prijatna, pogotovo ako osoba ne nalazi to nešto novo što bi je ispunjavalo, jer nije prijatno osjećati glad a nemaš pored sebe ništa da pojedeš.
A što se tiče stanja u društvu, jer je tema otvorena o tome...u suštini se tu sada ništa ne može niti treba raditi, sada je vrijeme ličnog rada na sebi, sa tim će ići ostalo, pa i promjene u okolini, jer sadašnje stanje je neodrživo i ono ima svoj rok. Duhovna učenja kažu da jedna osoba svojim duhovnim radom suptilno i nevidljivo djeluje na okolinu, najviše na ljude u svom neposrednom okruženju, a onda i dalje. Pogotovo ako osoba doživi prosvjetljenje, talasi od tog "udara" su kao talasi kad se baci veliki kamen u vodu, rasprostiru se oko te osobe i mislim da djeluju čak na cijelu planetu, a najviše na osobe iz neposrednog okruženja. Zato u Indiji imaju običaj da kada neko krene raditi duhovni rad, malo se izdvoji iz sela u neku kućicu ili pećinu, iz sela mu donose hranu, odjeću i ostalo što mu treba, da bi on na miru mogao da radi samo duhovni rad, jer ostali znaju da će i oni imati koristi od toga, isto to je i Isus Hrist rekao.
Dakle po meni bi bilo dobro naći ono što zaista ispunjava i to raditi, u miru i tišini, ne dizati galamu okolo, ne napadati druge, ne popovati drugima, mada to nije lako  , volimo mi popovati . Dobro je izoštriti osjećaj po pitanju onoga što nas neispunjava i onda taj "detektor" moći osjetiti kad se upali, i bataliti nešto što radimo "reda radi" i zbog neke inercije a ustvari ne predstavlja duhovnu hranu. Ali i dalje će biti stvari koje smo, u sadašnjem društvu koje ima svoj rok, prisiljeni da radimo iako ne želimo, npr. posao i drugo, ali šta se može, bar u preostalo vrijeme raditi što više za sebe, za dušu, jer smatram da je jedino to vrijeme korisno iskorišteno a od ostalog treba raditi samo ono što se mora da bi omogućilo rad na sebi, znači raditi za novac jer nam treba za život u kojem ćemo raditi na sebi, a ne raditi za novac koji bismo ulagali i umnožavali, pa opet ulagali i umnožavali, i tako cijeli život, fino je to Isus rekao: "šta vam vrijedi ako osvojite svijet a pri tome izgubite dušu".
|
Pa ćeš vidjeti da i tamo ima svojevrsnih falinki i erora u "sistemu."
Jer u sekularnom koliko god se popneš, uvijek te čeka još jedna stepenica iznad, i nikad kraja. A u duhovnom je mirna dolina. 
Pri tom ne kažem da se treba opustiti i biti ljenčina, već negdje izblendirati ova dva svijeta.
Neka svako procjeni za sebe:
