Hmmm,to je realna potreba.
Svi mi znamo da cemo umrijeti.
Zivimo u gradu i nece nas djeca ili ko vec ostaje iza nas baciti u kontejner kad umremo.
Ljudi imaju cudan odnos prema smrti i zato im je cudno 'kupiti sebi grob'.
Ako nije cudno kupiti krevet,gdje cu spavati,tj. gdje ce moje tijelo biti dok spavam,zasto je toliko cudno kupiti grob,gdje ce smjestiti moje tijelo kad umrem?
Neki ljudi zele biti sahranjeni pored supruge/supruga ili drugih za zivota dragih im ljudi.To je tesko izvesti (ako prodju desetine godina izmedju te dvije smrti) ako ne 'rezervises' sebi mjesto.
A i smanjuje komplikacije kad neko umre,jer bliznji moraju stampati smrtovnice,pripremiti sve za sahranu,trcati po opstini,pa ne moraju ici ganjati slobodno mjesto na groblju,jer pokojnik ima vec kupljeno.
Mislim da se na seoskim (bar nekim za koje ja znam) grobljima mjesto ne placa.
Buduci da su neka groblja u Banjaluci i pretrpana,ko ima novca ne vidim zasto si ne bi kupio grobnicu.To je razmisljanje o buducnosti.
Nekima se takvi planovi zavrsavaju na braku i uspjesnoj karijeri,te izvodjenju djece na pravi put i tu je kraj,mada svi znamo da iza toga slijedi smrt,ali o tome niko ne zeli da razmislja.Mozda zato sto smo tako nauceni,jer mi se ustvari i ponasamo onako kako smo nauceni,kako bidimo od svojih roditelja i drugih ljudi koji nas okruzuju.
Problem je sto ljudi za zivota rijetko govore o smrti,ta se tema izbjegava,pa nam je sve vezano za smrt neprirodno,jer mi nismo na to navikli.
Smrt je dio zivota,prirodan proces,isto kao i radjanje.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
