Ja se sjecam da su nas ucili da dobro uvjek pobjedjuje zlo. Citali smo knjige o tome i gledali filmove. Junak iako se izjebe ko sanska koza dok ne dokaze da je dobar i u pravu klice na kraju u hepiendingu sa nekom ljepoticom tadasnjih standarda, sa onim spicastim grudnjakom, crvenim karminom i sarmicama u kosi.
Ucili su nas kako se Tito borio, kako nisu napustali ranjenike, kako je bilo tifusara, kako su svabe govorile HALT i BANDITN, a Prle i Tihi su ih uvjek prejebali, jer pravda uvjek pobjedjuje.
Na zapadu gledam mlade ljude koji nema sta nemaju na sebi, Ipodova, mobilnih telefona, markiranih kacketa, farmerki koje izgledaju ko da kostaju 10 km, a kostaju po 300 eura. Njihovi idoli su malo napucaniji, neki na stereoidima, a neki samo na koki i travi. Jedino o cemu razmisljaju je hoce li poceti derneciti u utorak il je previse rano pa se odluce za srijedu.
Mladi u Bosni zivi slicno, svi hoce Ipodove, pare, a to se moze dobiti samo jednim nacinom ; zavrtanjem, prejebavanjem, i raznim radovima i izradama. Idoli su vel'ke i ostale kockaste glave koje vozaju dobre aute i karaju dobre sponzoruse. Misle ako imaju pare, bice pravo sretni, a garantujem da nijedan od njih ne bi znao sta bi s parama. Idoli su im i politicari, oni sto za vrijeme izbora donesu razanj u njihovo selo, brkatu konobar'cu s' tri zuba i pjevacicu obucenu kao klizacicu i prica im kako ce im svima biti bolje - uskoro.. uskoro, vrlo brzo.. Oni znaju da pravda nikad ne pobjedjuje i da su to price za naivnu prijeratnu generaciju.
Bosko Buha je vidio sve drage ljude oko sebe kad je umiro, al' je umro sam.
al' kako dalje?
