|
KAKO IZVRŠITI PROMJENE
Pridodan način kreiranja nekog sistema u prirodi podrazumijeva postojanje zametka, sjemenke koja u sebi sadrži kompletnu informaciju o namjeni i građi nekog sistema i podrazumijeva živi materijal od kojeg će sistem da bude sagrađen, na koji ta informacija treba da se prenese, da bi se on postepeno po toj informaciji razvio u sistem.
Kada je u pitanju organska priroda na čelu sa čovječanstvom, pravilo je isto. Postojala je unapred sva građa-energija (ljudi) od koje će čovječanstvo da se razvije, kao i zametak u njoj sa kompletnom informacijom u vidu prirodnog sistema vrednosti. Cjela ta informacija je sadržana u Hristovoj zapovjesti: "Ljubi bližnjega kao samoga sebe", obzirom da napraviti jedan sistem i ostvarivati dobro u njemu, ne znači drugo do po principu ljubavi uskladiti međusobne odnose subjekata koji se u jednoj zajednici kreću i djeluju. Međutim, ta informacija, kao što znamo, nije bila mnogo od koristi jer je bila data kao dogma, zbog čega ju je jedan dio čovečanstva odmah odbacio, nesvjesno odlučivši da do nje dođe na drugi način, kroz vlastito iskustvo kušanja dobra i zla, pošto, da bi se napravio jedan zdrav sistem u prirodi, nije potrebno da se nauči i zna ništa drugo sem šta je zlo, a šta dobro, imajući na umu da sistemi i ne služe za druge svrhe već kao sredstva pomoću kojih se izbjegava zlo, a ostvaruje dobro. A i onaj dio čovječanstva koji je tu informaciju prihvatio kao dogmu, nije od nje imao nikakve koristi jer je nikada nije sproveo u djelo, već ju je samo upotrebio kao temelj za novu religiju. Sa takvim svojim ignorantskim stavom prema ovoj informaciji i njenim donosiocima, kojih je bilo i prije i poslije Hrista, čovječanstvo je produžilo svoj razvojni period i agoniju pakla na neodređeno vreme od nekoliko hiljada, a možda i desetina hiljada godina, jer nama nije poznata cjela prošlost čovječanstva. Nije nam poznato koliko je civilizacija prije ove naše živjelo na Zemlji i koliko je njih stradalo u samouništenju, jer u kritičnom trenutku razvoja, istom ovakvom kao što je upravo ovaj koji je naša civilizacija dostigla, nisu znale da sa principa podjele, mržnje i borbe, pređu na primjenu principa jedinstva, ljubavi, pomaganja i saradnje. U svakom slučaju, danas lako možemo doći do zakljucka da je naša civilizacija dostigla upravo takav kritični razvojni trenutak i da se sada nalazimo na samoj prekretnici kada treba da donesemo kolektivnu odluku za samouništenje ili promjenu svih naših dosadašnjih shvatanja, navika i običaja i odlučimo se za samospasenja. Vremena za odlaganje više nema jer naša planeta je prenaseljena, maksimalno zagađena, prirodni resursi su pri kraju, polovina čovječanstva gladuje ili umire od gladi. Nije ostalo još mnogo vremena do trenutka kada ćemo svi početi da se davimo u vlastitom izmetu, kada ćemo, kao i obično, početi da optužujemo jedni druge kao krivce koji treba da se kazne, a smrtonosnog oružja koje smo napravili za samokažnjavanje toliko smo nagomilali da njime možemo višestruko da se samouništimo, tako da je malo vjerovatno da će neko da se spasi. Čak ni mrtvi, koji po zakonu postojanja nužno moraju stalno da se reinkarniraju. Koji će poslije samouništenja naše civilizacije, prilikom svoje nove inkarnacije na Zemlji, pošto neće biti ljudi da ih rode, biti prinuđeni da se reinkarniraju u neku nižu vrstu, pacove, insekte i tako se ponovo nađu u praistoriji, prinuđeni da sve ponovo počnu iz početka, jer su u svojoj prethodnoj inkarnaciji uništili sve. Kao što su to, po svoj prilici, učinili Atlantiđani, pa mi kao njihovi bjedni ostaci i potomci smo morali hiljadama godina da se trudimo i mučimo da bi ponovo dostigli onaj razvojni civilizacijski nivo na kojem su oni bili u trenutku samouništenja. Zbg toga ne bi trebalo da ponovimo istu grešku jer mi se sada nalazimo na istoj takvoj životnoj prekretnici koju oni nisu znali da prebrode. Ne oni, Atlantiđani, već mi, jer, zapravo, mi smo ti isti Atlantiđani koji smo poslije svoga samouništenja morali i dalje da se inkarniramo na Zemlji i ponovo stičemo izgubljena znanja i razvijamo. Zapamtite, ako imamo znanje, bogovi smo. Ako nemamo, nismo ništa.
Prirodno rješenje za generalne promjene i spasenje uvijek postoji i ono je uvijek u tome da se zna i razumije šta je zlo, a šta dobro i da se odbaci zlo, a počne činiti samo dobro. Međutim, naš glavni problem je u tome što većina čovječanstva još uvijek ne shvata i ne razumije osnovnu razliku između zla i dobra i što još uvijek ona najveća i nojgora zla, koja njegujemo u vidu raznih političkih, nacionalnih, religijskih i klasnih moralnih vrednosti, za ljude imaju značenje dobra. A vremena je tako malo ostalo da se sve to konačno shvati i promjeni.
Možda na kraju bi trebalo reći i to da oni od kojih bi trebalo da očekujemo da krenu sa reformama i promjenama na Zemlji, čiji su to poziv i dužnost uvijek i bili, jer oni su sebe uvijek i smatrali čuvarima ljudskih duša i božijim zastupnicima i pastirima na zemlji, su svjetske vjerske organizovane zajednice. One najvećim djelom i jesu krivci što ljudi na Zemlji ne poštuju prirodni zakon ljubavi i dobra koje su im njihovi utemeljivači i proroci u vidu božijih zapovjesti ostavili u amanet, jer upravo oni su i bili glavni kršitelji ovih zapovjesti, a i danas su, jer su im materijalna svjetska blaga i način kako da ih se dokopaju, uvijek bili glavni cilj. Zato od njih i treba očekivati da prvi shvate svoju grešku i da je isprave. I to po načinu njihovog ujedinjenja u jedinstvenu svjestsku religiju, u čije temelje bi bio ugrađen zakon postojanja. Koja bi od tog trenutka više ne bi ni bila religija, već nauka i svjetska akademija, obzirom da sve ono što je do danas bilo predmetom vjerovanja, sa otkrićem zakona postojanja se podiže na nivo provjerljive, dokažljive, objašnjive i razumljive nauke. Koju sveštenici ne bi pjevali u svojim hramovima kao što sada pjevaju svoje dogme koje niko ne razumije, već bi je unijeli u svjetske sisteme obrazovanja i u svojstvu vaspitača, učitelja i profesora predavali u svjetskim školama i univerzitetima i tako, umjesto da zaglupljuju ljude, kao što to sada čine, ubuduće bi im pomagali da postanu visoko svjesna, humana i razumna bića koja poznaju i poštuju zakone reda i morala prirode. To je jedini način da sveštenstvo sadašnjih svjetskih religija ostane na svojoj poziciji i čak da je ojača, na taj način što bi ono, kao svjetska akademija, preuzelo svu odgovornost na sebe u vaspitanju i rukovođenju ljudskim društvom. Ne u svojstvu nekog novog oblika vlasti, već u svojstvu organa koji služi čovječanstvu. Isto kao što mozak u ljudskom tjelu nije vladar tjela, već organ čija je uloga da tjelu služi, kao i svaki drugi organ. A političari, političke podele i njihove uprave, vlast i mehanizmi, koji nikada nisu služili svojim narodima, već su tjerali narode da njima služe, jednom za svagda bi nestali sa lica Zemlje.
_________________
- A odakle ste Vi?
- Iz Jugoslavije.
-Zar postoji takva zemlja?
- Ne, ali ja ipak dolazim odande....
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
.
