banjalukaforum.com https://www.banjalukaforum.com/ |
|
Samoubistvo https://www.banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=27&t=21693 |
Stranica 1 od 2 |
Autoru: | kuga [ 08 Jul 2006, 12:26 ] |
Tema posta: | Samoubistvo |
Srđan Puhalo 2005 Samoubistvo SAMOUBISTVO Od trenutka kada je prvi čovjek digao ruku na sebe, problem samoubistva ne prestaje da zaokuplja ljudski rod. Kroz istoriju ljudi su različito gledali na samoubistvo. Stari Grci i Rimljani su blagonaklono i sa poštovanjem odnosili se prema samoubistvu. Jedno od najpoznatijih samoubistava potiču iz tog perioda, sjetimo se Sokrata ili Kleopatre. Budizam je na samoubistvo gledao kao boguugodan čin. Jedan od terapeuta egzistencijalista je proglasio terapiju uspjelom i kada se njegova pacijentkinja ubila, jer to je bio njezin izbor Sa pojavom hrišćanstva i njegovim širenjem, kao i islama dolazi do mijenjanja stavova o samoubistvu. Samoubistvo se posmatra kao suprostavljanje Bogu jer jedinio on daje ali i oduzima život. Samoubice se sahranjuju izvan groblja , sveštenici ne dolaze na sahranu, dok se imovina samoubice dijeli. Neki od ovih običaja su se zadržala i na ovim prostorima. Takodje, neka istraživanja na zapadu pokazala su da rodbina samoubica prima manje saučešća nego kod onih koji su umrli zbog bolesti ili nesretnim slučajem. Istraživanja takodje pokazuju da ljudi koji su pokušali samoubistvo dobijaju mnogo manje saosjećanja i podrške, od ljudi koji su bolesni ili su nastradali. Samoubice i njihove porodice kao i oni koji su pokišali da se ubiju ovim činom su žigosani za čitav svoj život. JUČE, DANAS, SUTRA Do devetog mjeseca ove godine u Republici Srpskoj izvršeno je 259 samoubistava, dok ih je u 2001 godini bilo 343. Ove podatke treba uzimati sa rezervom jer u pokušaju da se dođe do tačnog broja samoubistava u Republici Srpskoj za određenu godinu nailazio sam na različite podatke. Stručnjaci smatraju da na svako samoubistvo dolazi deset pokušaja samoubistva. Ovo samo pogoršava i onako lošu situaciju. Prema podacima iz 1984 godine na sto hiljada stanovnika u Bosni i Hercegovine bilo je oko 11 samoubistava, i u poredjenju sa drugim republikama bivše SFRJ nalazila se u sredini. Najveća stopa samoubistava u tom periodu zabilježena je u Sloveniji, a najmanje u Makedoniji i Kosovu. U protekle tri godine na sto hiljada stanovnika imali smo preko 20 samoubistva. Ovi podaci nam govore da se broj samoubistava u RS udvostručio u odnosu na 1984 godinu. SOCIO-PSIHOLOŠKA ISTRAŽIVANJA Psiholozi, sociolozi, psihijatri baveći se samoubistvima otkrili su niz činilaca koji mogu da utiču na povećenje broja samoubistava ili smanjenje tog broja. Samoubice u najvećem broju slučajeva nisu osobe koje su psihički oboljele. Neka istraživanja su pokazala da u zemljama koje imaju veliki broj duševnih bolesnika ima veoma malo samoubistava. Najveći broj samoubica su obični ljudi iz našeg komšiluka koje vidjamo svaki dan i za koje nikada ne bi smo predpostavili da će dići ruku na sebe. U našem narodu je rasprostranjeno vjerovanje da porodice u kojima se već neko ubio, mnogo podložnije samoubistvima nego one porodice u kojima nije bilo slučajeva samoubistva. Ovo mišljenje je pogrešno i nije potvrdjeno u istraživanjima. Istraživanja su pokazala da za vrijeme ekonomskih kriza dolazi do povećanja broja samoubistava. Postoje i činjenice koje ne idu ovoj tezi u prilog. Znamo da je u SFRJ najveća stopa samoubistava zabilježena u Sloveniji koja je bila najrazvijenija od svih republika, s druge strane najmanja stopa samoubistava bila u Makedoniji i Kosovu koje su po razvijenosti u odnosu na druge republike bile na začelju. Istraživanja u svijetu pokazuju da je broj samoubistava mnogo veći ekonomski razvijenijim zemljama (SAD, Švedska, Danska), nego u zemljama gdje je životni standard veoma mali. Velika pomjeranja stanovništva usled ratova, prirodnih katastrofa ili ekonomskih kriza dovode do povećanja broja samoubistava. Takodje mnogo više na sebe dižu ruku osobe koje su se razvele ili žive kao samci, ali i osobe bez djece. Ono što se moše primjetiti i u RS a slaže se sa podacima dobijenim od stručnjaka jeste da je stopa samoubistava mnogo veće u velikim gradovima, nego na selu. Starije osobe i muškarci imaju više šanse da sebi oduzmu život nego mladi i žene. Uz sve ovo ne smijemo zaboraviti rat i ratno okruženje, koje je u velikoj mjeri uticalo na svakog pojedinca ali i na društvo uopšte. Često se govori o postraumatskom sindromu kao o jednom od bitnih faktora koji utiče na porast broja samoubistava u RS. Nemogućnost odbrambenih mehanizama da se izbore sa nekim traumatičnim dogadjajem dovodi do toga da čovjek digne ruku na sebe. Usudio bih se tvrditi da je život na ovim prostorima u poslednjih desetak godina jedna velika trauma koja stalno i intenzivno pokušava da slomi naše mehanizme odbrane, što uvijek vodi ponašanju koje opasno po individuu. Ne možemo osporiti uticaj postraumatskog sindroma na povećanje broja samoubistava u RS ali ne možemo sva ta samoubistva pripisati samo njemu. Osim toga podaci o broju samoubistava u RS pokazuju da je najveći broj samoubica stariji od 50 godina koji najčešće nisu učestvovali u ratnim dejstvima. Kada sagledamo samo jedan dio faktora koji su povezani sa javljanjem samoubistava, lako će mo doći do zaključka da je RS zamlja u kojo je veoma teško živjeti. PSIHOLOŠKI ASPEKTI SAMOUBISTVA Sa psihoanalizom počinje intenzivno da se proučava fenomen samoubistva. Frojd pod uticajem Prvog svetskog rata iznosi svoju teoriju o nagonu za životom (Eros) i nagonu za smrću (Tanatos). Samoubistvo je posledica pobjede Tanatosa nad Erosom. Ova teorija je ubrzo napuštena i prevazidjena ali psihoanaliza je pokazala da je djetinjstvo, naročito prvih šest godina, veoma bitno za dalji razvoj čovjeka. Takodje psihoanaliza je u prvi plan istakla odnos roditelja, naročito majke i dijeteta kao jedan od presudnih faktora za normalan razvoj čovjeka. Ne adekvatan odnos izmedju majke i djeteta ima ogromne posledica na psihički razvoj djeteta. Mnoga istraživanja samoubistava su potvrdile ovo učenje. U porodicama u kojima je neko od roditelja alkoholičar, narkoman ili se nasilno ponaša ima mnogo više samoubistava nego u porodicama koje dobro funkcionišu. Takodje osobe koje su odrasle bez jednog od roditelja ili čiji su roditelji razvedeni mnogo češće dižu ruku na sebe, nego osobe koje su odrasle sa obo roditelja. Pored Frojda samoubistvom su se bavili i Adler, Karen Hornaj, Jung i mnogi drugi psihoanalitičari i analitičari. Egzistencijalistički psiholozi su uzburkali javnost svojim vidjenjem samoubistva. Oni su učili da je samoubistvo stvar slobodnog izbora pojedinca. Jedan od terapeuta egzistencijalista je proglasio terapiju uspjelom i kada se njegova pacijentkinja ubila, jer to je bio njezin izbor. Ovo je izazvalo mnogo rasprava ali i otvorilo niz pitanja. Na mnoga od njih još nije nadjen odgovor. Kada je Gete napisao "Jade mladog Vertera" u Evropi se pojavila epidemija samoubistava. Socijalni psiholozi su primjetili da broj samoubistava raste, kada mediji objave vijest o samoubistvu neke poznate ličnosti. Izgleda da imitacija, identifikacija i sugestija imaju velikog uticaja na potencijalne samoubice, naročito mladje. Društveni pritisak i konformizam, kao što vidimo, može da utiče na odredjeni tip ličnosti. ŠTA NAM JE ČINITI? Ni jedna od ovih teorija kao i mnoga istraživanja nisu dala konačan odgovor zašto se ljudi ubijaju mada su svaka na svoj način pomogla da što bolje svatimo taj fenomen. Starost, depresija, gubitak voljene osobe, bolest ili usamljenost jedan su od najčešćih faktora koje dovode do samoubistva. Prepoznati potencijalnog samoubicu je veoma teško i ne postoje psihološki instrumentii koji su toliko pouzdani da bi se na njih oslonili. Poboljšanjem materijalnog stanja stanovništva, većom brigom države za pojedinca i stvaranjem klime u kojoj se pojedinac neće osjećati usamljeno i zaboravljeno sigurno bi dovelo do smanjenja samoubistava u Republici Srpskoj. Otvaranjem SOS telefona u kojima bi radili stručnjaci ali i obučeni volonteri, moglo bi da pomogne mnogim ljudima. Njihova uloga je jasna omogućiti potencijalnom samoubici razumjevanje, saosjećanje ali pružiti i informacije o stručnoj pomoći. SOS telefoni bi pored teraspeutskog imali i preventivni značaj. Zajedno sa stručnjacima u osnovnim i srednjim školama, studentskim poliklinikama ali i u domovima zdravlja oni bi činili mrežu koja bi radila na prevenciji i terapiji samoubistava. Takodje u svijetu se otvaraju i centri za intervencije u krizi. To su centri koji se nalaze izvan bolnica i koje bi se najviše bavile osobama sa trenutnim "životnim" krizama, a manje sa teškim psihičkim i organskim oboljenjima. Samim tim što nisu bolnice i što se ne nalaze u bolničkom krugu, prema ovim ustanovama gradjani imaju manji otpor i lakše se odlučujui da potraže pomoć. Takodje ove ustanove imaju veliku mobilnost i mogu se seliti iz jednog kriznog područja u drugi.Svi oni zajedno sa stručnjacima iz bolnica i centara za mentalno zdravlje mogli bi značajno da smanje broj samoubistava u Republici Srpskoj. Sve dotle dok se na samoubistvo gleda kao na problem pojedinca i njegove porodice, ili ponekog stručnjaka (Don Kihota ), bitka protiv ovog zla biće izgubljena.Kada ovo postane društveni problem i kada se u borbu sistematski i aktivno uključi i država sa svojim institucijama zajedno sa nevladinim organizacijama i medijima možemo očekivati poboljšanje.Albert Kami je jednom prilikom izjavio da u filozofiji postoji jedan ozbiljan problem a to je samoubistvo, ali ne možemo od naših "vodja "očekivati da i o tome misle, imaju oni prečih stvari. |
Autoru: | kuga [ 08 Jul 2006, 12:28 ] |
Tema posta: | |
Sa vi mislite o svemu tome? Je li neko ko je pocinio samoubistvo hrabra osoba ili kukavica? Poznajete li nekoga ko je to ucinio. Jeste li vi ikad licno razmisljali da to ucinite? Ako da zbog kojih razloga? |
Autoru: | Harvester [ 08 Jul 2006, 13:07 ] |
Tema posta: | Hm... |
Citiraj: Je li neko ko je pocinio samoubistvo hrabra osoba ili kukavica?
Ni jedno ni drugo. Samoubistvo počiniš tek kad prestaneš da budeš normalan. |
Autoru: | Pero_Bombas [ 08 Jul 2006, 15:16 ] |
Tema posta: | Re: Hm... |
Harvester je napisao: Citiraj: Je li neko ko je pocinio samoubistvo hrabra osoba ili kukavica? Ni jedno ni drugo. Samoubistvo počiniš tek kad prestaneš da budeš normalan. Jebiga Harvestere, "normalno" je skroz glupa i relativna rijec... Sta mislis kad neko pomisli "jesam li ja lud ili su svi ostali ludi?" je li u pravu? U ovo vrijeme naravno..... ![]() Nista ja ne opravdavam niti osudjujem, ali potrebno je zamisliti se nad svim tim...... |
Autoru: | Honey [ 08 Jul 2006, 16:21 ] |
Tema posta: | |
kuga je napisao: Sa vi mislite o svemu tome?
Je li neko ko je pocinio samoubistvo hrabra osoba ili kukavica? Poznajete li nekoga ko je to ucinio. Jeste li vi ikad licno razmisljali da to ucinite? Ako da zbog kojih razloga? Poznajem dosta osoba koje su nazalost same sebi oduzele zivot! ![]() Te osobe smatram hrabrima, jer ja definitivno nikada ne bi imala habrost to uraditi sebi!Razmisljala jesam o tome....ali stvarno nikada, bas nikada ne bi mogla dignuti ruku na sebe! |
Autoru: | Harvester [ 08 Jul 2006, 17:50 ] |
Tema posta: | Hm... |
Pa Pero, to onda znači da bi sve ludake trebalo pustiti iz ludnice jer je "normalno" glupa riječ. A što se tiče ovog da je samoubistvo "hrabar" postupak - pa, onda su vjerovatno oni piloti iz Al Kaide najhrabriji ljudi na svijetu. |
Autoru: | DELETED [ 08 Jul 2006, 18:18 ] |
Tema posta: | |
DELETED |
Autoru: | kuga [ 08 Jul 2006, 20:13 ] |
Tema posta: | |
Odlican post Micelijus. istina, da tu ima podosta dvolicnosti od svestenika i vjerskih institucija... dolazi se na sahranu nekom ko se kurvao, kockao,mozda drogirao, pusio, pio alkohol u nekorektnim kolicinama, mozda tukao zenu itd..... sto znaci da je grijesio i da je kao sto i sam kazes u neku ruku izvrsio samoubistvo... ali "na duzi period". Cudno je to kako drustvo ocjenjuje druge i to po kriterijima koji bas i nisu najisparavniji. |
Autoru: | Pero_Bombas [ 08 Jul 2006, 21:39 ] |
Tema posta: | Re: Hm... |
Harvester je napisao: Pa Pero, to onda znači da bi sve ludake trebalo pustiti iz ludnice jer je "normalno" glupa riječ.
A što se tiče ovog da je samoubistvo "hrabar" postupak - pa, onda su vjerovatno oni piloti iz Al Kaide najhrabriji ljudi na svijetu. Opet sve previse bukvalno shvatas... I sam znas da nije tako... Htio sam reci... Da nisu svi na istom nivou psihicke stabilnosti... Neko je prava zivotinja po pitanju toga, borac do kraja, neko se bori dok moze, neko je picka od co'eka.... A svakakva sr@nja se danas desavaju.... Lako je govoriti sa daljine, kad se sve to osjeti na svojoj kozi puno je drugacije.... |
Autoru: | Harvester [ 08 Jul 2006, 23:48 ] |
Tema posta: | Hm... |
Za kugu i Micelijusa: suptilna razlika je u tome što ljudi ne puše SA NAMJEROM da se ubiju, dok neko ko sebi prosvira glavu sačmarom definitivno ima takvu namjeru. Citiraj: Da nisu svi na istom nivou psihicke stabilnosti... Neko je prava zivotinja po pitanju toga, borac do kraja, neko se bori dok moze, neko je picka od co'eka.... A svakakva sr@nja se danas desavaju....
Znam Pero, ali ono što je moje mišljenje je da, koliko god da je situacija u kojoj se neko nalazi teška, samoubistvo jednostavno nije u čovjekovoj prirodi, tj. kad već odlučiš da se ubiješ znači da je došlo do ozbiljnih poremećaja (s tim da oni mogu da budu izazvani objektivnim uzrocima). Ne govorim tako u smislu da nekog osuđujem ili nešto slično, jednostavno takvog sam mišljenja. |
Autoru: | FLASH [ 08 Jul 2006, 23:54 ] |
Tema posta: | |
Ljudi se odlucuju na samoubistvo kada ne vide drugi izlaz. Kod nas konkretno, ekonomska situacija koja je (ne)pokretac svega ima najvise uticaja. Ljudi su u teskoj situaciji, dolazi do konstantnih svadja u porodici, problema i tako ukrug. Pored toga (ne)sigurnost u sebe i druge, osjecaj nepripadanja okolini, depresija i ostalo vjerovatno najvise uticu na to. O tome nemam misljenje u smislu da li je to "hrabro" ili "kukavicki". Jednostavno, kada ljudi ne mogu vise da izdrze svakodnevni zivot i 'puknu', dolazi do toga. Tako se mozda rjesavaju svi problemi na lak nacin, ali je to u stvari bjezanje od problema, od zivota, od stvarnosti. Tu onda dolazi pitanje etike, jer se time pravi jos veci problem porodici nastradalog (ako je covjek bio otac, pa ostavlja samohranu majku), duhovna pitanja, a pored toga sto treba platiti sahranu i ostalo, ostavlja i ruzan pecat na cijeli covjekov zivot, pa makar i ako je bio uzoran gradjanin. Sto nekidan procitah nesto u stilu: "Zasto se ljudi ubijaju vjesajuci ili na neki ruzan nacin, kad tako prepadaju pronalazaca? Zasto se jednostavno ne ubiju da ne ostavljaju ruznu sliku, pilulama ili na slican nacin?" ![]() Znaci, samoubistvo kompletno ostavlja ruzan trag na covjeka i njegovu porodicu za cijeli zivot, a cilj je bjezanje od problema. Po mom misljenju, Bog nam nije dao zivot da ga "bacimo", vec da ga iskoristimo na najbolje moguc nacin, ako je to moguce. Po stavu religije, cini mi se da samoubistvo spada u najgori grijeh prema Svetome Duhu. |
Autoru: | Harvester [ 09 Jul 2006, 00:05 ] |
Tema posta: | Hm... |
Citiraj: Po mom misljenju, Bog nam nije dao zivot da ga "bacimo", vec da ga iskoristimo na najbolje moguc nacin, ako je to moguce. Po stavu religije, cini mi se da samoubistvo spada u najgori grijeh prema Svetome Duhu.
Amin! |
Autoru: | DELETED [ 09 Jul 2006, 00:15 ] |
Tema posta: | Re: Hm... |
DELETED |
Autoru: | DELETED [ 09 Jul 2006, 00:28 ] |
Tema posta: | |
DELETED |
Autoru: | Daljac [ 10 Jul 2006, 17:37 ] |
Tema posta: | |
Micelijus je napisao: До сада се на овој теми причало о физичком самоубиству, али шта је са онима који убијају своју ДУШУ лошим мислима, ријечима и дјелима?
Христ је рекао: И не бојте се онијех који убијају тијело а душе не могу убити; него се бојте онога који може и душу и тијело погубити у паклу. (Матеј 10, 28 ) ![]() Да, то је најгора врста самоубиства... |
Autoru: | Vader [ 10 Jul 2006, 18:01 ] |
Tema posta: | |
Da, ali tako se svi samoubijamo. Neki više neki manje. |
Autoru: | Daljac [ 10 Jul 2006, 18:36 ] |
Tema posta: | |
Али, без тих и таквих искушења никада не можемо доћи "у висине Исуса Христа"... Тешко ће бити онима који се на тај начин намјерно убијају, мада је и то тешка категорија за расправљати. Као и она прва, уосталом. |
Autoru: | delegado cero [ 10 Jul 2006, 22:51 ] |
Tema posta: | |
Micelijus je napisao: До сада се на овој теми причало о физичком самоубиству, али шта је са онима који убијају своју ДУШУ лошим мислима, ријечима и дјелима?
ni ovima ni onima niko ne može pomoći. ako je naumio sam da se ubije, to će i da ostvari. svi mi ubijamo dušu mislima, jer ne postoji niko ko je toliko čist, da upotrijebim tu riječ, i ko nekada nije nešto loše rekao, uradio ili pomislio ... ama baš niko. ja mislim da je i isus drkao. |
Autoru: | Pero_Bombas [ 11 Jul 2006, 11:15 ] |
Tema posta: | |
![]() Ne, ozbiljno ima tu nesto... Gdje je Isusovih prvih 18 godina? Obavezna lektira, Veronika je odlucila da se ubije. Gnjiga je genijalna, blago receno... I cova je primjenio skroz zanimljiv lijek. U principu, veliki dio onih koji "pokusaju samoubistvo" i ne uspije, kasnije pokusaju opet... E cova je pokusao da i to izlijeci, znaci tu klicu zla. Stvarno zanimljiva knjiga.... ![]() I da bas sad se sjetih.... Kad black santa spomenu da niko nije cist 100%. Ima ona recenica u Bibliji kad se jedan od apostola obraca Isusu, i kao prica mu da je savrsen. I on mu odgovara da niko sem Boga nije 100% savrsen, cak ni on posto je bogocovjek... Ajde sigurno znate koji je to dio.... |
Autoru: | Harvester [ 11 Jul 2006, 11:20 ] |
Tema posta: | Hm... |
Pero, žao mi je ali malčice si promašio temu. Za Isusa se jasno kaže (mislim čak na nekoliko mjesta) da je bio bez grijeha. |
Stranica 1 od 2 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |