banjalukaforum.com

SMJERNICE ZA IZRADU PROGRAMA ZA ZAPOŠLJAVANJE



1.SMJERNICE ZA ZAPOŠLJAVANJE (RADNA MJESTA)
- zapošljavanje se izvodi po principu ''jedan radnik - jedno radno mjesto''.
- pod radnim mjestom se podrazumijeva svaki odnos u kome kao rezultat se dobiva novčano primanje.
- zapošljavanje radnika, evidentiranje i pračenje stanja zaposlenosti i nezaposlenosti, sprovodi agencija, koja vrši zapošljavanje radnika po redoslijedu prijavljivanja radnika u agenciju.
- pračenje zaposlenosti se vrši u svrhu pračenja pojave više novčanih primanja u radnika i tolerancije istih.
- podaci agencije za zapošljavanje su javni.


2.SMJERNICE O NOVČANIM PRIMANJIMA (PLATAMA)
- visina obrazovanosti proporcionalna je sa dobivanjem boljeg (odgovornijeg) radnog mjesta i večim novčanim primanjima u prosjeku 20-50%, sa vrlo rijetkim odstupanjima od ovog procenta, a maksimalno 100-200%. Ovoj smjernici podliježu novčana primanja u državnom sektoru.
- novčana primanja u privatnom sektoru su ograničeno kontrolisana obzirom da ovise o volji poslodavca, međutim i ona podliježu sredstvima pračenja, kontrole i sankcionisanja.


3.SMJERNICE O ZAŠTITI RADNIKA
- radnik ima pravo na rad i zaštitu.
- u cilju zaštite radnika formirati će se agencija koja će zastupati prava radnika i braniti radnike, npr. pri gubitku posla, sankcionisanjem poslodavca ukoliko se pokaže krivim da snosi odgovornost.
- agencija će raditi na sistemu dojavljivanja npr. prijavljivanjem radnika koji rade bez plačenog socijalnog i penzionog osiguranja (tkzv.''na crno'') ili radnika koji imaju dvostruka novčana primanja.
- definisati dnevno i sedmično radno vrijeme, a rad više od tog (po volji radnika), dodatno platiti.
- u cilju zaštite nezaposlenih radnika, nezaposlenim radnicima kao pravo isplačivati će se mjesečna naknada za životno održavanje, koje će se finansirati u omjeru od 10-30% od novčanih primanja zaposlenih. Nezaposleni radnici imaju pravo na socijalnu zaštitu i na priznat radni stažu vrijeme nezaposlenosti.


4.OSTALE SMJERNICE
- pod agencijom za zapošljavanje podrazumijeva se organizacija nastala u cilju zapošljavanja i zaštite radnika.
- agencija će biti državno stimulisana i naziv će joj se prilagoditi potrebama, kao npr. fond ili zavod za zapošljavanje.
- zaštitu radnika sprovodi i sindikat radnika.
- agencija će na sistemu dojave kreirati nove smjernice.
- sve ostale smjernice mogu biti samo društveno pozitivnog karaktera.

OBRAZLOŽENJE SMJERNICA
ZA IZRADU PROGRAMA ZA ZAPOŠLJAVANJE



U ovom obrazloženju potreba je dodatno obrazložiti priložene smjernice za izradu programa za zapošljavanje, kao i šire dodaknuti se određenih problema u kontekstu programa za zapošljavanje. Sam program, ili pak zakon o zapošljavanju moguće je lako izvesti iz priloženih smjernica, zamjenom npr. smjernica za odredbe. Potrebno je istaknuti da su ovo smjernice pisane iz jednog individualnog gledišta koje se smatra vrlo dobrim i kompetentnim, međutim potreba je da na ovome problemu radi i stotine ljudi, jer problemi koji se javljaju u svakodnevnom životu su najbolji primjer i pouka i pronalazač problema i novih smjernica u cilju poboljšanja društva. Dakle na kreiranju smjernica radi čitavo društvo, kako bi se isti definisali i inkorpoirali u program zapošljavanja. Pri svemu ovom istiće se dakle ne plačeni, već dobrovoljni rad, što je očito i izrečeno u kontekstu prethodno rečenog, jer problemi se javljaju u svakodnevnim situacijama. Dobrovoljni rad je nešto na što smo pozvani životom, kako bi unapređivali sve pozitivne aspekte društva, a to je ujedno i najskupocjeniji rad koji nema cijenu, obzirom da je teško definisati nešto što bi platili, a što bi imalo takav rezultat.

Princip pri zapošljavanju i pravu na radni odnos ''jedan radnik - jedno radno mjesto'' je veoma važan ili esencijalan princip. Danas živimo u društvu multipliciranja poslova, odnosno pojavi da jedan čovjek ima više izvora novčanih primanja, što ide čak i na extremne cifre od npr. 12 poslova odnosno novčanih primanja koje ima jedan čovjek. Ovdje je iznesen primjer čovjeka koji predaje tri predmeta na svom matičnom fakultetu, plus u to vrijeme obavljao je i funkciju na istom fakultetu, predavao je na dva druga fakulteta, imao je višestruk privatan biznis, bio član određenih plačenih odbora, komisija, udruženja, savjeta, viječa...itd. Rezultat koji je ovaj čovjek dao nije bio u pozitivnom progresu vjerovatno ni jednog posla koji je obavljao. Ovo je samo jedan poznati primjer.

Mnogi danas imaju višestruka primanja i to je veliki problem društva koji povečava nezaposlenost, a pre svega bespravno oduzima pravo na rad nezaposlenima.

U društvu danas smatra se da je stopa nezaposlenosti više od 40% što je alarmantno. Međutim iz nekih izvora može se čuti da je stvarna stopa manja za 10%, pa i do 20%, iz razloga što su mnogobrojni zaposleni bez prijave, odnosno bez socijalnog i penzionog osiguranja, ili popularno nazvano rade na crno.

U društvu imamo takvu organizovanost koju je potrebno izanalizirati i svesti u okvire praktičnosti, dovoljnosti i prava na rad svim građanima. Ovdje bi se posebno skrenula pažnja na određene pojave, koje su sljedeće: plačeni poslanici u skupštini republike koji imaju najmanje dupliran posao, zatim odbornici u skupštinama opština, članovi raznih upravnih i nadzornih odbora, komisija, savjeta, viječa,...itd. Ovdje se posebno ističe i profesorski kadar fakulteta koji pored poslova na fakultetu su angažovani i po državnim i lokalnim funkcijama i dalje.

O rečenom početi čemo redom. Poslanici u skupštini republike, u ovom slučaju Republike Srpske imaju novčana primanja u nivou od preko 500 eura mjesečno, što se smatra primjernim primanjima, obzirom da je po raspoloživim podacima prosjek plate na nivou republike oko 220 eura. Istim poslanicima istina je da je potrebno ovisno o njihovoj lokaciji platiti odeređene putne ili boravišne troškove, obzirom da iz udaljenih djelova moraju dolaziti do same skupštine. Suština poslaništva je u radu sa građanima, odnosno ljudima, i to je njihov posao. To je posao i odbornika u opštinama, da rade među ljudima i oko problema društva i da za to budu plačeni. Odbornici skupštine grada Banja Luka primaju oko 350 eura mjesečno, što se smatra pristojnim, na osnovu toga potreba je da se omoguči i odbornicima najmanjih i najsiromašnijih opština da opštine kvalitetno i kvantitativno dobro plačaju svoje odbornike, na dostojnom nivou jedne plate. Dakle činjenica je da je ovdje definisana stvar da se ovdje radi o poslovima - u smislu poslaništva i odborništva. Ista stvar je i sa članovima odbora, komisija, savjeta, viječa...itd, što su također poslovi.

Jedan od najboljih primjera može se nači kod profesora na fakultetima. Oni su kao naučni radnici plačeni za svoj jedan posao. Pored toga oni su često angažovani po raznim linijama kao što su na primjer projekti u kojima mogu doći do dodatne zarade. Imamo pojavu da profesori predavaju na više fakulteta i da se to oteže godinama, umjesto da na primjer se među natprosječnim diplomcima odaberu oni koji bi postepeno ušli u nastavnu realizaciju istog predmeta. Činjenica je da ljudi koji završe fakultet, po obimnosti materije, misli se na nadprosječne studente, umnogome premašuju i same profesore kojima se jedino može pripisati više specijalističkog znanja, a to je ono što mladim ljudima kroz dodatno magisterijsko obrazovanje treba omogučiti, i na taj način eliminisati problem da na jednom fakultetu čitavu deceniju predaje profesor koji već predaje na svom fakultetu. Time bi mu se eliminisao dodatni izvor zarade, a omogučili bi nezaposlenima radno mjesto. Ovdje treba dotaknuti problem dobrovoljnosti na radu, jer dobrovoljni rad kao pozitivna snaga društva je nestao. Malo koji čovjek je spreman dobrovoljno i bez novčanih primanja obaviti određen posao. Tek kad je čovjek u škripcu i nezaposlen, tek onda on vidi koliko je dovoljan i jedan jedini posao, nasuprot poslovno-novčanoj nezasitosti.

Imamo zaista velike probleme sa multipliciranjem poslova što se osobito vidi kod profesora fakulteta koji obavljaju razne funkcije i žive na multipliciranju poslova. Kad god se sprema neka akcija, projekt, inicijativa, oni uskaču unutar i tu je zasigurno novčani interes. Ovdje bi se htjela skrenuti pažnja da upravo efekat takvog ekspertizma je negativan za društvo. I kad se pitaju studenti na primjer, a i ljudi o na primjer profesorima sa fakulteta koji su ovdje najupečatljiviji primjer, moči čete čuti pohvale za vrlo rijetke i kudnju za mnoge profesore. I uistinu pogleda li se, vidjeti če se brojni nagomilani problemi, degradacija društva po brojnim aspektima, nesposobnost rješavanja društvenih problema, i sve to nagomilano, a kad treba uči nešto rješavati i kad to ima novčani stimulans svi se prijavljuju i uskaču, dok rezultat je skoro uvijek poražavajuči.

Često u državnim i lokalnim organima oni koji zapošljavaju krše pravilo jednakosti prava na rad, zapošljavanjem već zaposlenih po brojnim linijama, kao npr. stranačkim, rodbinskim itd, tako da zaposleni dobivaju posao, a nezaposleni ne, iako imaju pravo uvijek da budu ispred svakog zaposlenog.

Ovdje treba istači činjenicu da je sposobnost čovjeka proporcionalna njegovoj greški, znači veća sposobnost stvara veću grešku i to se očituje u institucijama. Mali čovjek nikada ne može učiniti veliku društvenu štetu, jer nema uticaj.

U stanju kritične nezaposlenosti mnogi griješe, to se tek vidi kad je čovjek nezaposlen, i svakomu koji ima nešto protiv priloženih smjernica treba omogučiti da ostane bez posla odnosno nezaposlen, jer tek tada će vidjeti dragocjenost imanja jednog posla, i tek tada i samo pravi čovjek će reči ''ne neću drugi posao, imam jedan, taj dajte drugomu, a ja ču dobrovoljno raditi za progres društva'' – a ovo je igla u plastu sijena.

Sad je potreba vratiti se malo unazad do poslanika, odbornika, do profesora koji odlaze na funkcije, jer stvara se problem sa principom ''jedan posao - jedan čovjek''. Ovim principom potreba je razbiti povlašteni staleždruštva. To je istina i to je tačno, potrebno je u što večem procentu ispoštovati navedeni princip. Neka budu primjer u društvu i među ljudima. Zamislite kako bi se pozitivno to odrazilo na obične ljude koji bi viđali nezaposlene funkcionere kako hodaju među ljudima nezaposleni. To bi stišalo primjerom nezadovoljstvo usljed nezaposlenosti. Oni bi uistinu bili primjer i davali primjer. Ovako sjedanjem sa stolice na stolicu žive u svojoj lagodnoj zabludi.

Uistinu ako profesor sa fakulteta ode na neku lokalnu ili višu funkciju, onda treba izgubiti posao na fakultetu, tako i odbornici i poslanici, pa kad izgube posao kao i svi da se nađu na spisku za zapošljavanje, koje treba biti tolerantno - zvuči možda odviše neprimjereno, ali to je pozitivna tendencija. Ako se neko odluči za naučan rad na fakultetu on mimo fakulteta nema šta raditi, osim dobrovoljno, a i za svako dobrovoljno mjesto koje bi se potom stvorilo kao stvarno mjesto, treba omogučiti da ono bude platežno. Dakle došli smo do procesa kreiranja novih radnih mjesta. Fakultet treba da bude poluga društva, a ne kočnica.

Ovo su sve tačne i istinite činjenice. Pri ovome bi ljudi razmišljali da li da se odlučuju sa već postoječeg radnog mjesta za novo, i ovo bi stoga povečalo stepen dobrovoljnog rada, kao npr. ove smjernice i obrazloženje što su dobrovoljne..

Velik je uticaj političkih stranaka danas na društvo i zapošljavanje i to treba uobziriti. Mnogi ljudi danas ostvaruju svoja novčana primanja u strankama i to treba uobziriti. Potrebno je uvidjeti da neki pored privatnog izvora zarade, rade i u državnim organima. Danas npr. postoji jedan propis ako netko ima dovoljno obradivih površina, da mu se to smatra novčanim primanjima, mislim da isti zakoni ne treba da zaobilaze i visoke strukture društva.- Strukture koje trebaju biti primjer. U tom slučaju mnogo manji broj ljudi bi se opredjeljivao za odborništvo i poslaništvo i druge pojave novčanih primanja, i došlo bi do mjesta za nezaposlene ljude koji - valjda je dovoljno prezentovano, ništa manje efikasno ne bi ispunjavali dužnosti.

Pod smjernicom o javnosti podataka agencije, biti će izmeđuostalog javno označeni svi oni koji tolerantno imaju multipliciran posao.

Dosada je izlagan problem višestrukih radnih mjesta, i ako bi se sve to zbrajalo, činjenica je da ako bi eliminisanjem ovog problema zaposlili i 2000 visokoobrazovanih ljudi, to bi bio činjenični doprinos poboljšanju društva. Usuđuje se konstatovati da eliminisanjem višestrukih novčanih primanja zaposlenost bi se povečala i za 5%, a kreator ovog obrazloženja govori i o činjenici od 10%, što bi uzrokovali i drugi procesi, poput dobrovoljnosti koja od neplatežnih stvara platežna radna mjesta.

Na kraju ovog dijela treba ponovno istači da je pravo na rad ugroženo bespravnim davanjem više poslova za rad. Svi ljudi su jednaki u pravu.Tu je ugroženo pravo i oduzet posao drugom čovjeku. Svagdje gdje je moguće omogučiti zapošljavanje nezaposlenog člana društva na osnov člana koji ima dva zaposlenja, to treba učiniti.

Treba istači i uštogljenost institucija u kojima preovlađuju individualni, a ne društveni interesi, gdje je teško u takvom sistemu pozitivne ideje provuči za dobrobit društva, jer se ona kose sa lošim pojavama u institucijama.

Neka bi ovo bilo dovoljno za prvu tačku ili smjernice o zapošljavanju to jest o radnim mjestima.


Što se tiče smjernica o novčanim primanjima, ovdje se želi istanknuti, da višlji nivo obrazovanosti nosi za sobom pogodnost boljeg radnog mjesta, na primjer za razliku od radnika koji fizički radi, fakultetsko obrazovan čovjek sjedi, i ovo se smatra sasvim dovoljnom povlasticom za čitavo obrazovanje. Dakako tu je i pogodnost veće plate, koja smatranje je ne smje prekoračivati granice. Na primjer u jednom od državnih kompleksa postoje koeficijenti koji su donešeni od strane gornjih povlaštenih struktura , a na štetu nižih struktura, tako da na primjer od ukupno 7 koeficijenata po kojima se obračunava plata, čovjek od završene srednje škole kao radnik na stroju prima 100 eura, dok čovjek sa višom školom koji sjedi prima 500 eura.
Smatra se da je pravi odnos prikazan u priloženim smjernicama, a da određene pogodnosti ako bi se javile, budu tu poradi stvarnih troškova, npr. troškovi za putovanje do posla.


Kod smjernica o zaštititi radnika reči će se samo nekoliko riječi, obzirom da se smatra da su smjernice jasne. Naravno da i poslodavac treba biti zaštičen, ali stvarna je potreba zaštite radnika i tu poslodavcima treba stati na put stvaranjem zaštitnih mehanizama radnika, npr. da se utvrdi krivična odgovornost u sporovima. Na ovo sve ukazuje se potreba za povečanim sudskim aparatom u državi, a ranije pomenuti poslanici i odbornici su bili i pomenuti u kontekstu rada među ljudima gdje trebaju se vladati i kao sudije, mimo stvarnog sudskog aparata koji će utvrđivati kompleks poslodavac-posloprimac.

Ranije je pomenuto da svakom zaposlenom koji bi imao nešto protiv ovih smjernica treba omogučiti da bude nezaposlen i da uvidi stvarnost situacije u tim okolnostima. Ovo se govori iz problema zaštite prava i životnog održanja nezaposlenih radnika. Neosporni zahtjev je da je urgentno potrebno vršiti isplačivanja nezaposlenih u nivou od 25 eura mjesečno kao minimum na nivou republike, a koji bi se trebao kretati u ovakvim okolnostima do 50 eura mjesečno, i to bi se procentualno uzimalo od plata zaposlenih.
Također obzirom da nezaposleni nisu jedini odgovorni za svoju nezaposlenost, nisu stoga ni odgovorni za manjak radnog staža koji im treba priznati u neodgovarajučim društvenim okolnostima.

Ovo bi bilo obrazloženje priloženih smjernica.