Proučavanja velikih prirodnih katastrofa novijeg doba podstakla su arheologe da posvete odgovarajuću pažnju sličnim pojavama u daljoj prošlosti našeg kontinenta. Imajući pred sobom vrlo precizne podatke posledica velike prirodne katastrofe koja je pogodila Evropu između 1815. i 1819. godine, čine se pokušaji da se iz ove građe prepoznaju slična događanja u praistoriji. Dosadašnje rasprave na ovu temu nisu mimoišle naše krajeve, pa je prilika da se o tome nešto kaže za širu javnost
Cela priča povezana je sa jednim odavno poznatim i zagonetnim događajem u srednjem Podunavlju. Otuda su krajem bronzanog doba (oko 1200. godine pre nove ere) krenula dva velika migraciona talasa. Jedan prema zapadu, dugi prema jugu. To su bili nosioci kulture, u nauci poznate kao Gava-Belegiš II. Prvi talas skrasio se u severnoj Italiji, drugi je stigao do Troje. Postavljalo se opravdano pitanje - koji su uzroci ovih pokreta? U ove plodne krajeve uvek su stizale migracije, a nikada pre i posle ljudi nisu odlazili iz njih. Pogotovo u vreme sa kraja bronzanog doba, kada je privredni život bio na relativno visokom standardu. Proizvodnja i upotreba bronzanih predmeta donela je veliku efikasnost i napredak u privređivanju.
O ekonomskom prosperitetu toga vremena svedoči vrlo luksuzna i kvalitetna crnoglačana keramika visokog sjaja. Gledano sa ovog aspekta, nije bilo nikakvog vidljivog razloga da se ovdašnji stanovnici upuste u veliku i nepredvidljivu avanturu.
Osim pomenutih pokreta iz srednje Evrope, približno u isto vreme došlo je do velikih migracionih kretanja, od Srednje Evrope do Egipta i od Grčke do Srednjeg istoka. To znači da su ovi događaji delimično dotakli i naše krajeve. Kao posledica tih etničkih perturbacija zbilo se nekoliko krupnih događaja: palo je Hetitsko carstvo u Maloj Aziji, porušeni mikenski gradovi, razorena Troja, izvršena seoba Doraca sa severa na jug Grčke (Dorska seoba). Sada se postavlja logično pitanje, ima li to sve neke direktne veze sa prirodnim katastrofama ili je u pitanju istorijsko pregrupisavanje naroda.
Da bi shvatli veličinu užasa koji sa sobom donose velike prirodne katastrofe, pokušaće-mo da u kratkim crtama opišemo posledice vulkanske erupcije koja se 1815. godine dogodila na indonežanskom ostrvu Sumbava. Snažna vulkanska erupcija vinula se iz kratera kao centrifuga prema stratosferi noseći sa sobom ogromne količine vulkanske prašine. Kada je taj široki gusti oblak dostigao određenu visinu, usmerio se prema Evropi. Vrlo brzo se pojavio iznad srednje Evrope, Balkana, Švajcarske, severne i istočne Francuske i Britanskih ostrva. Ispod ovog gustog oblaka vulaknske prašine, nastao je tamni vilajet. Bez dovoljno sunčeve svetlosti došlo je do drastične promene klime. Leta su bila hladna, što se odrazilo na razvoj i izgled vegetacije. Događaju se obilne padavine sa olujama, gradom, poplavama. Nema letine, pa ni hrane za ljude i životinje. Počinju da haraju glad, kriminal, bolesti i strah. Jedan deo stanovništva sa ugroženog područja seli se prema severnoj Nemačkoj, Poljskoj i Rusiji, drugi prema Španiji i Kavkazu. Veliki broj ljudi dočepao se morskih luka i ubrzo obreo u Americi. Naravno, svo ugroženo stanovništvo nije našlo spas. Nesreća se otegla od 1816. do 1819. godine. U tom vremenu su jedni stradali na putu, drugi su skončali na svojim ognjištima. Najteža je bila 1816. godina.
Ta godina je zabeležena i kod nas u Vojvodini. Olujno nevreme, nastalo kao posledica ove katastrofe, gotovo je zbrisalo vršačko vinogorje 12. jula 1816. godine. O tome svedoče pisana dokumenta pronađena u arhivama Vršca. Navodimo izvorni tekst M. Tokina koji je proučavao istoriju vinogradarstva u okolini Vršca: "Te noći srušio se i toranj Saborne crkve. Gromovi su zapalili vrlo mnogo kuća, koje su u to vreme bile pokrivene trskom, ređe šindrom, dok su crepom bile pokrivene samo novije kuće najimućnijih ljudi; i vladičanski dvor je u to vreme bio pokriven šindrom. Od 4021 jutra vinograda, koliko je tada iznosilo vršačko vinogorje, posle nepogode je preostalo još samo oko 80 jutara." Ovde se govori samo o jednom aspektu. Nije rušenje i uništavanje vinograda bila jedina šteta. Autor citiranog teksta govorio je o uskoj temi Vinogorja. Malo je pomenuo i grad Vršac. Postavlja se pitanje šta je sa drugim posledicama katastrofe, van južnog Banata?
O njima, za sada, nemamo nikakvih podataka u dostupnoj literaturi. Moguće je da se ovde radi o lošoj ili nikakvoj administrativnoj organizaciji u susednim oblastima Srbije i Rumunije. To bi mogao biti jedini razlog što nemamo nikakvih podataka o širini ugroženog prostora. Sistematska istraživanja u tom pogledu mogla bi da znatno upotpune celovitu sliku događanja sa početka 19. veka.
|