banjalukaforum.com

Primjetan je porast terorizma u svijetu, mada je onaj dio koji je vezan za Bliski Istok i Daleki Istok poznat od ranije i više nikoga ne čudi, ali u zadnjih par godina su počeli ozbiljniji i jači teroristički napadi u evropskim prestonicama, a novi napadi su najavljeni.

Američki predsednik Buš, njegova marioneta Bler i neki drugi već godinama trube protiv terorizma (prvenstveno nakon rušenja WTC-a 11. septembra) i označavaju ga kao veliku prijetnju miru, demokratiji i ljudskim pravima. No ne pitaju se koji su uzroci tog terorizma, ne pitaju se zašto se on baš njima događa. Blera su nekidan pitali da li se smatra odgovornim za ove napade u Londonu na šta on nije odgovorio. Ljudima postaje jasno da je on odgovoran, on i politika koju je sa Bušom vodio. Novi napadi su najavljeni Rimu kao i drugim većim gradovima u zemljama koje su učestvovale u ratu u Iraku i koje još uvijek imaju svoje vojnike u Iraku. Zanimljivo je (i logično) da ti napadi nisu najavljeni za Francusku i Njemačku koje su oštro bile protiv tog rata, i koje su zato bile na udaru Amerike i njenih saveznica. Ali zato njihov narod sada može (nešto) mirnije da hoda ulicama ne plašeći se neće li neko auto ili autobus pored njih eksplodirati.

Koliko god terorizam bio strašan treba znati da oni koji ga izvode (i još ako se pri tom samoubijaju) to ne rade zato što im je dosadno već zato što im neko ili nešto smeta, a najviše im smeta Amerika (i njeni pomagači) koji turaju svoj nas tamo gdje ne pripada, a sve pod glupom parolom širenja demokratije (kao da je ona nešto mnogo dobro) i ljudskih prava, a zapravo šire svoj uticaj i svoje manipulacije za koje im demokratija širom otvara vrata što je glavni razlog zašto je proturaju gdje god mogu.

Istina je da Amerika jeste donijela neki boljitak u nekim režimima gdje su ljudska prava bila na niskom nivou, ali to nije radila iz čistih dobronamjernih pobuda već iz svojih interesa, kako strateških tako i političkih. A sve se vraća.



Evo jedna od posljedica terorizma u vidu straha i nervoze, dvije vijesti koje su povezane:



22.07.2005.
London: Policija ubila osumnjičenog
Londonska policija intenzivno traga za više osoba koje su osumnjičene za jučerašnje eksplozije u glavnom gradu Britanije. Britanska policija je saopštila da su njeni pripadnici upucali jednog čoveka, za koga je postojala sumnja da je bombaš samoubica, na stanici podzemne železnice Stokvel. Putnici su odmah evakuisani, a jedan od njih rekao je Bi-Bi-Siju da je video da je policija ispalila pet metaka u jednog azijatskog mladića. U međuvremenu, policijske snage su opkolile jednu džamiju u istočnom delu Londona. Jedan od putnika, Mark Vitbi, rekao je za Bi-Bi-Si da je video da su policajci u civilu ispalili pet hitaca na muškarca koji je „očigledno bio poreklom iz Azije”. „Čovek je utrčao u vagon. Jurila su ga trojica policajaca u civilu. Jedan od njih nosio je i pištolj, mislim da je to bio automatski pištolj. Oborili su ga na pod, bacili se na njega, i ispalili ukupno pet hitaca.

Kad je ušao u voz, pogledao je levo i desno, bio je praktično u klopci. Bio je krupan, imao je kačket i neki težak, debeo kaput, kaput koji biste recimo nosili zimi. Ne znam da li je nešto krio ispod tog kaputa ali je delovalo veoma neobično što nosi takav kaput po ovako toplom, vlažnom vremenu. Izgledao je prestrašeno, zatim kao da se okliznuo. Policajci su bili vrlo rešeni da ga stignu, bili su možda na metar od njega. Bacili su se na čoveka i ispalili pet hitaca sa vrlo male razdaljine. Potpuno sam se oduzeo, ubili su čoveka pred mojim očima! To se desilo na manje od pet metara od mene!”

Brajoni Kouts, jedna od putnika podzemne železnice, takođe je bila na stanici Stokvel u trenutku kad se incident dogodio: „Odjednom je neko povikao ´Svi napolje! Svi napolje!´, a zatim su se začuli pucnji”, rekla je ona za Bi-Bi-Si.




24.07.2005.
Londonska policija ubila pogrešnog čoveka (!!!)
Dok se u Velikoj Britaniji nastavlja velika potera za počiniocima neuspelih bombaških napada koji su se u četvrtak dogodili u londonskom gradskom prevozu, policija u Londonu je saopštila da čovek kojeg su policajci u civilu u petak ubili u stanici podzemne železnice Stokvelu, nije imao veze sa istragom. Policija je saopštila da „žali zbog ove tragedije”, ali da je ubijeni čovek viđen kako izlazi iz kuće koja je bila pod prismotrom i da se ponašao čudno. Očevici su ispričali da su videli policajce u civilu kako su, posle jurnjave po stanici, ubili čoveka iz blizine sa više metaka u glavu. U ranijim izveštajima se govorilo da je ubijeni čovek azijskog porekla, ali brazilske diplomate u Londonu sada kažu da je čovek zapravo iz Brazila, da se zove Žan Šarlis de Menezes i da je u Londonu radio kao električar.

Vodeća britanska organizacija za ljudska prava, Liberti, zatražila je pokretanje sveobuhvatne istrage o čitavom slučaju. Bi-Bi-Si-jevi dopisnici kažu da ovo ubistvo predstavlja veliki udarac za policijsku istragu o londonskim bombaškim napadima. (Bi-Bi-Si)

Njima se neki tip uchini sumnjiv, ubiju ga na licu mesta, kazhu "Oooops (I did it again)" i gotova pricha.
Mi imamo choveka koji je silovao i na smrt pretukao trogodishnju devojchicu, a tog choveka ochekuje vishemesechni sudski proces i na kraju ce zavrshiti u nekoj ustanovi za mentalno poremecene...

_________________
Always remember that you are unique, just like everyone else...

A sta bi ti uradio BlackHand u tom slucaju, toliki haos i tip pocne da bjezi od policije????


Istina je da je terorizam sada mnogo veci, pogotovu poslije Sep 11, ali ga je uvijek bilo i uvijek ce ga biti. Ne znam sta mislis pod ovim: 'kao da je demokratija nesto mnogo dobro'? Zar nije? Zar su bolji rezimi kao sto je Irak, Kuba, Rmunija, S Koreja, Iran... i da ne nabrajam vise. Pa ne treba ici dalje od toga da sto vise naroda zeli da pobjegene iz tih zemlja bas u tu Ameriku i to bas zbog te demokratije i ljudskih prava. Recimo, neki ljudi iz Irana pitaju svoju rodbinu ovdje: 'kad ce Amerikanci doci da nas oslobode'? Naravno da Amerika ima svoje interese u svemu tome, da li si ti vidio i jednu vladu u svijetu koja radi nesto a da nema svoje vlastite interese? Amerikanci jesu svjetski policajci sada, ali i prije njih je neko bio a bice i neko poslije njih. Ljudski nagon za silom i vladanjem, nista vise. Najgore je to sto se tim islamskim fundamentalistima servira da je sve to zbog Islama a ne zbog para a oni to sami ne mogu da vide.

_________________
Yesterday is history, tomorrow is mystery. TODAY IS A GIFT!!!!

Ima tema na politici. Moja malenkost stavila je dvije velike poruke, preneseni chlanak, a to chu da uradim ponovo ovde, samo kad mi se bude dalo ... Veoma je sadrzhajan, vidjechete.

Pa da, najbolje je ubiti ga na licu mesta, mislim, u jednom gradu kao shto je London sigurno nema drugih kriminalnih radnji osim podmetanja bombi.
Mozhda je dechko maznu neke novine ili uzeo kondome u radnji poshto ga bilo sramota da ih kupi, video policiju i krenuo da bezhi..

_________________
Always remember that you are unique, just like everyone else...

Sinoć su rekli na dnevniku, taj nesretni Brazilac je bježao jer mu je istekla viza, pa je mislio da ga policija zato ganja.

25.07.2005.
Brazilac bežao od londonske policije jer mu je istekla viza, pa su ga ubili
Brazilac Žan Šarlis de Menezes (27) putovao je londonskom podzemnom železnicom na posao kada ga je zaustavila policija. Pošto mu je istekla studentska viza koja mu omogućuva rad, počeo je da beži od policajaca koji su ga zatim hladnokrvno ubili jer su pomislili da se radi o bombašu samoubici. Tako je mladi Brazilac postao najnovija žrtva paranoje prouzrokovane samoubilačkim napadima u Londonu. Rodbina ubijenog Menezesa razmišlja o tužbi protiv policije. U međuvremenu, policija i dalje traga za počiniocima terorističkih napada. Do sada su uhapšena trojica, ali se smatra da su još četvorica bombaša na slobodi.

Piše: Željko Čekolj

Terorizam, izazov današnjega vremena

Nakon 11. rujna 2001. više ništa nije kao što je bilo. S tom se izjavom se slažu političari, teolozi, filozofi i uopće svi ljudi koji užasnuti komentiraju teroristički napad na centar Word Trade u New Yorku.

Što ima taj napad s religijom odnosno teologijom? - pitaju se mnogi. Pa, on je prožet religijskom metaforikom. Ne govori li se o svetom ratu, križarskom ratu, o borbi dobra protiv zla? Teroristi umiru zazivajući ime Božje. Sve se to pokušava objasniti tvrdeći da teroristi i fundamentalizam zloupotrebljavaju religiju, a zapravo imaju vlastite ciljeve. Religija se koristi, ali i iskorištava. Pri tome ne treba samo upozoravati na agresivni islam, militantno židovstvo u Palestini, nego i na nasilje u kršćanstvu. Blagoslov i prokletstvo nalaze se blizu jedno drugoga. Predstavnici religija zalažu se u ime Božje za više čovječnosti, mir, slobodu i pravdu, a u isto vrijeme postoje pripadnici tih religija koji propovijedaju mržnju, nasilje i teror.

Smatram da su svi za to da se Božje ime »ne smije izgovarati uzalud«, odnosno treba ga zaštititi i ne miješati ondje gdje mu nije mjesto. Terorizam je pošast današnjega vremena; ono što je prije bio fašizam ili komunizam, danas je terorizam. On je strah i trepet današnjega svijeta; iako poznat stoljećima svijetu, svoj procvat je doživio 11. rujna 2001. Brojni daljnji teroristički napadi nakon krvavoga rujna 2001. samo to potvrđuju.



Terorizam kao fenomen

Za vrijeme Francuske revolucije terorizam je bio usko povezan s idealima kreposti i demokracije. Teroristički režim je bilo dobro organizirano sredstvo u pravednoj borbi u stvaranju jednoga novog i boljeg društva. No, Robespierre je morao uskoro na vlastitoj koži iskusiti takav oblik pravde. Od toga doba terorizam postaje pojam koji je povezan s kriminalnim radnjama.
Taj je fenomen, kao što je već spomenuto, dugo poznat svijetu. Godine 1937. Liga naroda dobila je na ratificiranje »Ženevsku konvenciju za zaštitu i suzbijanje terorizma« koju je na kraju ratificirala samo Indija. Riječ terorizam inače se je često upotrebljavala za vrijeme Francuske revolucije i tada je imala pozitivno značenje. Tada je terorizam bio usko povezan s idealima kreposti i demokracije. Teroristički režim bilo je dobro organizirano sredstvo u pravednoj borbi u stvaranju jednoga novog i boljeg društva. Za Hoffmana, tako, nije teror ništa drugo nego pravda. No, Robespierre je morao uskoro na vlastitoj koži iskusiti takav oblik pravde. Od toga doba terorizam postaje pojam koji je povezan s kriminalnim radnjama.



Što je terorizam?

Postoji mnogo vrsta nasilja koja se mogu etiketirati kao terorizam. Terorizmom se smatra političko motivirano nasilje, izuzeti bi se, po Hofmannu, trebao državni terorizam (npr. napad na Hirošimu i Nagasaki, po njemu, ne smatra se terorizmom).

Terorizam je, po Münkleru, političko nasilje kod kojeg se u prvom redu ne radi o fizičkom uništenju, nego o psihičkom utjecaju. Terorizam treba razlikovati od kriminala. Iako se upotrebljavaju iste metode, teroristi su oni koji trebaju novac da bi financirali svoju borbu, dok kriminalci imaju samo jedan cilj, a to je gomilanje vlastitoga bogatstva.

Nakon napada 11. rujna 2001. američki predsjednik Bush je izjavio: »Ovo je rat!« Ipak je očito da terorizam nije rat u klasičnom smislu, iako Münkler govori o novom obliku rata i o »novim ratovima«.



Islamistički terorizam

Kad se govori o islamističkom terorizmu, mora se poći od neposredne veze terorizma i islama kao vjere, ali u obliku političke teologije. Po tome su islamistički teroristi oni koji se pozivaju na islam ne bi li došli do svojih političkih ciljeva.

Jasno je da islam nije identičan s islamizmom. Islamisti su oni koji u islamu vide temelj i počelo razmišljanja i djelovanja te samo na islamu žele temeljiti javni red, gospodarstvo, pravo, politiku i kulturu. Tako gledano, islamizam nije religijski fenomen, nego moderna politička ideologija. Islamizam je pokušaj otimanja utjecaju Zapada i nastojanje da se Zapadu suprotstavi nešto vlastito.

Iako se je Europa i prije susretala s islamom, do pravog sučeljavanja islama i Zapada dolazi prvi put 1798. nakon Napoleonova ulaska u Egipat. Islamski učenjak Al-Afghani zahtijeva zbog europske kolonizacije Indije vraćanje temeljima islama kao i suprotstavljanje agresiji zapadnih kolonijalnih sila. Muhammad Abduh je isto nastojao braniti se pomoću islama protiv zapadnog utjecaja. Za njega Koran ima odgovor i objašnjenja za sva područja ljudskoga života. Na temelju njegova nauka osnovano je 1928. egipatsko »muslimansko bratstvo« koje je kasnije postalo uzorom i mjerom za sve islamističke organizacije. To je udruženje je bilo dokaz tome da islam traži svoj identitet zbog europske dominantne kulture. Najvažnije za to udruženje bilo je uvođenje islama kao religije i izmicanje kontroli Zapada. Idealizirani praislam je postao protuteža europskom identitetu. »Muslimansko bratstvo« se ponajprije angažiralo na karitativnom i socijalnom području i na taj je način postalo dio građanskoga emancipacijskog i modernizirajućeg pokreta. Propagirali su »čisti« i napredni islam, oslobođen od starih tradicija. Na taj su način su dobili milijune pristaša u arapskom svijetu. I poslije Drugoga svjetskog rata suprotstavljali su se stranim kolonijalnim silama. Ali nakon neovisnosti bili su suzbijani od »vlastitih« totalitarnih režima te se nisu mogli širiti. Islamisti su se ponovno počeli širiti sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća. Islamistički učenjaci tog vremena poput Abul-Ala Maududia i Sayyid Qutba propagiraju borbu protiv »bezbožnih« despota i zalažu se za države kojima je temelj šerijat. Ti učenjaci ne dolaze iz redova tradicionalnog islama, a zalažu se za totalitarističku ideologiju. To upućuje i na razliku između islamizma i tradicionalnog islama, ovaj posljednji je bio i ostao pluralistički.

Da bi islamisti osnovali islamističku državu, služe se različitim sredstvima, kao što je karitativni rad, utemeljenja »fundamentalističkih« političkih stranaka i terorizam. Veliku ulogu kod svega toga igra želja da se ponovno dobije određeni vlastiti islamski identitet. Općenito gledano, cilj je islamista etabliranje islama u modernu, vladanje svijetom i poticanje islama u čitavom svijetu.

Može se ukratko reći da je islamizam bio i ostao do danas plod duboke ekonomske, društvene i političke krize zemalja Bliskog istoka. On nije uzrok, nego posljedica nesposobnosti režima tih zemalja.



Razlika između islamista i muslimana

Musliman je svaki onaj koji Kuran priznaje kao objavu jednog jedinog Boga. Dakle muslimani su u prvoj liniji religiozni i ne teže politiziranju svojih priznatih islamskih vrijednosti. Oni ne shvaćaju islam kao politički instrument djelovanja i načelno se suprotstavljaju političkom angažmanu. Islamisti s druge strane gledaju religiju, pravo i politiku kao jedinstvo te teže tome da u njihovu društvu privatni i javni život počiva na islamskim normama i vrijednostima. Ukratko rečeno, islamisti žele islamsku državu kojoj je temelj islam, dok muslimani to odbijaju. Njihov je odnos prema politici i pravu različit.



Uzroci islamističkoga terorizma

Nakon napada 11. rujna govori se o borbi kultura. Tome u prilog govori i Bushova izjava: »Mi nismo napadnuti ne zbog onoga što radimo, nego zbog onoga što jesmo.«

Zašto teroristi rade to što rade? Za velik broj ljudi teroristi su barbari i neljudi. No zašto to rade? Može li se uzrok terorizma tražiti u psihologiji pojedinca ili u političkim kalkulacijama?

Njemačko ministarstvo unutarnjih poslova opširno se je pozabavilo osobama koje bi mogle biti sklone terorizmu. Došlo je do zaključka da odlučujući utjecaj nemaju karakterne sklonosti pojedinca, nego ideologija grupe. Ono što se individualno može činiti iracionalno, kao npr. samoubojstvo, kolektivno može biti kao političko djelovanje racionalno i na taj način može služiti kao motivacija teroristima.

Kod terorista se ne radi o bezglavim fanaticima ili suludim ubojicama, već su to ljudi koji su se u jednom trenutku svoga života odlučili za krvoproliće i razaranje. Njihov bijes je rijetko nekontroliran ili sulud, kako to mnogi smatraju i kako to mediji prenose. Terorističko djelo teži tome da prenese određenu poruku i da zaplaši javnost te da tako dođe do svojega cilja. Teroristi djeluju uvijek s računicom.

-------------------------------------------------------------------------------------

preuzeto sa http://www.glas-koncila.hr/rubrike_teol ... ws_ID=2122

Piše: Željko Čekolj

Terorizam, izazov današnjega vremena, part 2


Huntigton smatra islam prijetnjom Zapadu. Po njegovu mišljenju, religija je glavna snaga koja mobilizira i motivira čovjeka, a kako su sastavni dio zapadne civilizacije individualizam, liberalizam, ljudska prava, jednakost, sloboda itd. za Huntigtona postoji procijep između »Zapada i ostatka«.



Je li islam prijetnja Zapadu?



U svemu tome islam predstavlja, po Huntigtonu, prijetnju te se ta ista religija ozbiljno sukobljava sa zapadnim liberalizmom. Huntigton ne vidi toliko problem u fundamentalistima koliko u islamu koji je za njega druga kultura, a muslimani su oni koji su uvjereni u »nadmoć svoje kulture, a opsjednuti nedostatkom moći«. Lewis govori o sukobu kultura, ali po njemu za konflikte nisu odgovorni muslimani, nego islamisti. To mišljenje dijeli i Bill Clinton.

Massarrat ne vidi korijene sukoba primarno među kulturama, nego unutar kultura. Po njemu je brza i jednodimenzionalna globalizacija u arapskim društvima prouzročila duboke socijalne rane. Posljedica globalizacije u arapskom svijetu je otuđenje i kriza identiteta. Šeik Fadlullah ne niječe mogućnost rata zbog različitosti kultura, ali ne vjeruje da je kultura islamskog svijeta glavni protivnik Zapadu, budući da nema za cilj uništiti drugu kulturu. Većina analitičara odbacuje Huntigtonove tvrdnje tvrdeći da on operira klišejima.

Ima intelektualaca koji zastupaju mišljenje da se najveći broj islamističkih grupa posebno bori protiv vrijednosti zapadne moderne, kao što je individualizam, pluralizam, materijalizam i religiozna indiferentnost. Militantni islamisti ne odbacuju čitavu modernu jer tehnološka dostignuća koriste itekako u svojoj borbi.

Trebamo tražiti dijalog kultura i dobro se informirati. Ali tako dugo dok militantnim islamističkim vođama uspijeva uvjeriti druge da samoubojičkim i terorističkim napadima vrše Božju volju, terorizam neće prestati. Taj terorizam potiče još više arogantnost Zapada prema muslimanima i njihovoj kulturi. Mir i sigurnost na svijetu samo su onda mogući ako ne dopustimo da se »tobožnji sukob kultura« još zaoštri.
Po Al-Azmu, islamisti žele u prvome redu islamsku obnovu, a to je jako malo povezano s kulturnim ili političkim preporodom, a puno više s fanatizmom i primitivnošću. Po Krämeru se islamisti ne brane toliko od zapadnih ideja koliko od dominantnosti Zapada.

To tvrdi i Osama Bin Laden, najtraženiji terorist (ako je još živ), u intervjuu koji je u ožujku 1997. dao Peteru Bergenu negdje u Afganistanu: »Vladi SAD-a smo objavili rat... jer je ona na direktan i indirektan način podupiranjem izraelske okupacije Palestine počinila nepravedan i težak zločin. Vjerujemo da odgovornost za smrtno stradale u Palestini, Libanonu i Iraku počiva na SAD-u. Vlada SAD-a se tim teškim zločinima odriče humanitarnih osjećaja. Ona je prešla sve granice te se ponaša kako se dosada nije ponašala ni jedna sila na svijetu, pa čak ni imperijalistička. Židovima propuštaju sve kroz prste, a arogantnost i oholost Američke vlade ide tako daleko da su okupirali Saudijsku Arabiju. Zbog tih i drugih čina agresije i nepravde proglasili smo džihad protiv SAD-a...

Propašću Sovjetskog Saveza SAD je postao arogantniji i oholiji, oni se smatraju gospodarima ovoga svijeta te uvode tzv. novi svjetski poredak...

Oni žele zaposjesti naše zemlje, opljačkati naša bogatstva, nametnuti nam upravitelje koji trebaju nama upravljati i zahtijevaju da se s time trebamo složiti. Ako se s time ne slažemo, onda vele da smo teroristi.«

Zanimljiv je i intervju koji je u studenome 1999. dao Fazlur Rahman Khalil, vođa militantne islamističke grupe i desna ruka Bin Ladenu. On tvrdi u tom intervjuu da je SAD objavio islamu rat. Po njemu je tvrdnja da su oni teroristi smiješna: »Moramo razlikovati između terorizma i svetog rata. Džihad ne znači: tu naprijed je jedan Amerikanac, ubijmo ga. To bi bio terorizam. Sveti rat je precizan odgovor na djela tlačitelja. Ako npr. ubijemo jednoga američkog časnika u Karachiju zbog toga što je počinio zločine nad muslimanima, onda je dobio odgovor koji zaslužuje. Mudžahedini ne ubijaju nevine ljude, za razliku od američkih vojnika. Islam respektira sve ljude, pa čak i židove i kršćane...«



Kakvu predodžbu o Bogu imaju islamistički teroristi?



Kakav je to Bog na kojeg se pozivaju ti teroristi? Treba se pitati radi li se stvarno o Bogu Muhameda ili o potpuno apsurdnoj predodžbi Boga u islamu. Islamističke vjerske vođe obećavaju teroristima da će nakon samoubojičkog napada ići kao mučenici u nebo. No, mora se reći da Kuran zabranjuje samoubojstvo: »Ne ubijajte se, Alah je milosrdan« (sura 4, 30) ili: »Ako netko ubije jednog čovjeka, to je kao da je ubio čitavo čovječanstvo; i ako netko drugom čovjeku spasi život, to je kao da je čitavom čovječanstvu spasio život (sura 5, 33 - slobodan prijevod autora). Ti reci Kurana osuđuju svaki oblik ubojstva. Ipak je po Kuranu ubojstvo čovjeka dozvoljeno ako ga osudi država u kaznenom postupku. Kuran ne opravdava vlastitu osvetu.



Kako gleda Zapad na islam?



Nakon terorističkog napada na SAD mnogi ljudi kao i mediji na Zapadu islam smatraju ekstremnom religijom u kojoj je dozvoljeno nasilje. Britanski »Daily Telegraph« je pisao: »Islam je vjera koja odobrava sve oblike nasilja.« Ibn Warraq, nekadašnji islamski intelektualac koji je tu religiju napustio, piše u francuskom časopisu »Marianne«: »Naravno da ima i modernih muslimana; ali islam po sebi nije moderan. Islam je totalitarna ideologija.« A u njemačkom »Sternu« stajala je rečenica koja se je puno puta čula u islamskom svijetu: »Muslimani bi trebali svoju vjeru širiti i oružjem.«

No, mora se reći da ako se studira ozbiljne islamske učenjake, brzo se uviđa da Kuran zabranjuje nasilno širenje islama. Osim toga, Zapadu još uvijek nedostaje fundirano znanje o islamu i džihadu. Sigurno je da ljude na Zapadu zbunjuju i izjave tzv. istinskih predstavnika islama koji tvrde da islamski nauk odobrava teroristička djelovanja. Stoga bi se trebalo ozbiljno pozabaviti izvorima i tradicijama na koje se pozivaju zagovornici krvavog i nasilnog džihada.

Tako dugo dok nije potpuno jasno odobrava li islamski nauk terorizam u bilo kojem obliku, neće biti stvarnog mira. Nemuslimani će uvijek imati strah od islama koji odobrava terorizam, a to bi imalo daljnje posljedice za suživot muslimana i nemuslimana.

Islam prevedeno znači: preko predanja Bogu naći mir. Oni koji ubijaju u ima Alaha nazivaju isto svoju vjeru islamom. Kad bi ti, kako to tvrdi Hadayatullah Hübsch, uzeli ozbiljno proroka Muhameda i Kuran, onda ne bi dolazilo do »islamskog terorizma«. Ona dalje tvrdi da tako dugo dok nije jasno je li islam identičan s ognjem, mačem, mržnjom i terorom ili ipak s milosrđem, pravdom, ljubavlju i brižljivošću, ne može doći do pravog zajedništva na svijetu. A da bi se za to stvorile pretpostavke, potrebno se je dobro informirati o toj vjeri, a i s islamske strane trebaju doći jasni odgovori.



Dugoročna i uspješna borba protiv terorizma



Terorizmu se mora suprotstaviti »ljudskost i ljepota humanih etičkih koncepata«. Trebalo bi se pozabaviti pitanjem nasilja u islamu koji određene duhovne vođe te religije propagiraju. No, najveći problem je pitanje siromaštva u tim zemljama. Poznato je da je u Pakistanu 2001. bilo oko 2500 kampova u kojima se mladima propovijedalo nasilje i terorizam, a zauzvrat su ti mladi i njihove obitelji dobivali odjeću i hranu. Ne može se suzbiti pošast ovog vremena tako dugo dok države poput Pakistana ne financiraju javne škole. Utjecaj tih kampova u kojima se i trenira te propagira mržnja i nasilje tek će onda nestati ako će svatko imati pristup školi. U samom Pakistanu ima danas više od 70% analfabeta, a u mnogim drugim azijskim i afričkim zemljama gdje su muslimani većina gospodarska je situacija kao i postotak nepismenih sličan. Bogate industrijske zemlje trebale bi si uzeti za zadaću da u tim dijelovima svijeta stvore socijalne uvjete koji bi omogućili život dostojan čovjeka.

Ipak treba spomenuti da se i u Zapadnoj Europi, npr. u Njemačkoj, sve islamske udruge ne distanciraju i ne osuđuju nasilje, pa ih država promatra. Postoje škole gdje se uči Kuran i gdje se ljude na najgori mogući način indoktrinira. Državni organi pokušavaju na Zapadu tome ući u trag i takve islamske institucije zatvoriti.

Trebamo tražiti dijalog kultura i dobro se informirati. Ali tako dugo dok militantnim islamističkim vođama uspijeva uvjeriti druge da samoubojičkim i terorističkim napadima vrše Božju volju, terorizam neće prestati. Taj terorizam potiče još više arogantnost Zapada prema muslimanima i njihovoj kulturi. Mir i sigurnost na svijetu samo su onda mogući ako ne dopustimo da se »tobožnji sukob kultura« još zaoštri. To može samo onda uspjeti ako između islamskog i zapadnog svijeta dođe do dijaloga. Taj je dijalog za sve od presudne važnosti.

Mislim da se svemu ovome ne treba mnogo cuditi. Zemlje koje su nastradale u teroristickim napadima vjerovatno placaju neke ranije pocinjene grijehove. Valja se samo sjetiti sta su Spanija i Engleska radile u srednjme vijeku - Spanija je u ime Boga palila na lomaci i mucila, dok su Englezi, takodje u ime Bozje, vodili, kako ih oni nazvase - svete ratove.

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

Svi su to u ta vremena radili ... No tad nije bilo međunarodnog pravnog poretka, a i čini mi se da protiv tvoje teze ide i vrijeme. Te se stvari pominju još eventualno u narodnim umotvorinama pokorenih zemalja, tojest zaboravljaju se. Takođe, Španija i Britanija su demokratske zemlje koje su se davno distancirale od kolonijalne politike.

Aktuelni terorizam, prije svega, nastaje zbog, kako stoji i u onom gore članku, siromaštva i neznanja. A to je posljedica, lijepo piše, a ne uzrok, nesposobnosti vlada u nekim muslimanskim zemljama.

Palestina je očigledan primjer. Tamo je pola stanovništva gladno i na ivici siromaštva, ali se svaki put kad Izrael ubije nekog od ekstremista (islamista) busaju u prsa kako će da se osvete sto puta gore i bla bla. A zna se da ne mogu, jer je Izrael suviše moćan. Naravno, ne opravdavam ja izraelsku politiku, već samo navodim primjer kako nastaje terorizam. Dakle, siromaštvo i nepismenost rađaju islamistički ekstremizam i terorizam.

Takođe, savremeni islamistički terorizam izrastao je iz palestinskog problema, i generalno, nešto šire, stanja na cijelom Bliskom istoku. Liban, Sirija, Jordan itd ... To više nema nikakve veze sa ljevičarima iz Grčke, Italije, Njemačke osamdesetih, niti sa ubistvima careva u prošlim vremenima ...

U ovim gore tekstovima se nigdje ne navodi (bar ja nisam vidio) da je terorizam, ber jednim dobrim dijelom, posljedica politike SAD-a, a lijepo se iz intervjua Bin Ladena vidi da je tako, čovjek je dobro rekao. Terorizam između Izraelaca i Palestinaca je jedan vid rata među njima, kao što Amerikanci pošalju avijaciju pa bombarduju šta god mogu, i vojne i civilne ciljeve, sve je to isto samo su druge metode.

Ali ovaj terorizam protiv Amerike, Španije i sada Britanije je posljedica politike tih zemalja, a posebno SAD-a koji je uvukao i ostale zemlje u to. Nije to posljedica siromaštva Bliskog Istoka iako je vrlo moguće da neke od njih vrbuju u terorizam obećavajući im novac i raj na nebu. Ali to im obećavaju jer su iz nekih razloga već odlučili udariti na te zapadne zemlje. Ne udara se na Bugarsku, Rumuniju, Švedsku, Norvešku, Portugal, Poljsku, Kanadu, Australiju, Zimbabve, Island i druge zemlje koje ne guraju svoj nos tamo gdje ne pripada.

Evo to što je gore rekao Bin Laden, da vide oni kojima se ne bude čitalo sve što je gore izneseno:



U ovoj zadnjoj rečenici se jasno vidi da je ono što oni rade i što se naziva terorizam posljedica njihovog neslaganja sa politikom Amerike, što je potvrda stvarnog uzroka terorizma, bar onog usmjerenog na Ameriku i njene saveznice.

A ovo "... žele nam nametnuti upravitelje koji trebaju nama upravljati i zahtijevaju da se s time trebamo složiti...", ne liči li to i na ono što se dešava kod nas?!

A nigdje se ne priča o perfidno sakrivenom i lijepim celofanom umotanom terorizmu Amerike koja izigrava svjetskog policajca i sudiju, o njenoj aroganciju, proturanju demokratije da bi preko nje vladala, o njemim vojnim bazama svuda po svijetu, o njenom petljanju oko nukleranog naoružanja drugih zemalja (npr. Koreje) iako ih sami imaju mnogo više, o njenom pljačkanju prirodnih bogatstava, o njenom odbijanju ratifikacije sporazuma iz Kjota o smanjenju štetnih zračenja itd. itd.
To je (takođe) terorizam...nad cijelim svijetom.

Da ne bude zabune, nije loše što Amerika radi na tome da druge zemlje nemaju nuklearnog ni biološkog naoružanja, jer što toga ima manje to je ovaj svijet sigurniji. Ali problem je što to rade šugavo i licemjerno, ne rado to sa ciljem da ovaj svijet bude sigurnije i humanije mjesto već sa ciljem da oni imaju to sve (nuklerano, hemijsko-biološko i drugo naoružanje) a da drugi nemaju pa da oni budu glavne face, još moćniji nego što su danas. Ne bi me čudilo da su naučili lekcije iz prva dva svjetska rata da se svijet ne može pokoriti tek tako nekim ratom ma kako bili spremni na njega već da idu lukavije i dugoročnije u fazonu:
"mi ćemo se naoružavati a drugima nećemo dati da to rade, istovremeno ćemo pod nekim izgovorima i ucjenama graditi baze svuda po svijetu, širićemo svoj politički interes i sliku nas kao humanista koji šire ljudska prava i slobode, a kad dovoljno sebe ojačamao a druge oslabimo...onda ćemo možda poduzeti neke konkretnije mjere."

Mada nemaju dovoljno vremena za to

I ne znaju da je sve već određeno

Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast. (Priče Solomonove 16,18)

Bin Laden je samo jedan predstavnik ekstremizma u muslimana, onoga što se zove islamizam. ON je odlučio da se bori protiv Amerike, nakon njihovog rata u Iraku. Amerika je i prije ratovala po Bliskom istoku, pa nije bilo napada na nju. Tako da se samo donekle slažem sa tezom da su napadi posljedica spoljne politike narečenih zemalja ... Jer Osama Bin Laden je, ponavljam, jedan od predstavnika, moćnijih i pametnijih, ekstremnog islama u svijetu.

Амере подржавам у борби против ислама 100%

_________________
Абвун дбашмајо

Jeli iko gledao onog debelog mrmota majkla mura?covjek fino kaze da je bush isposlovo 9.11 i ja mu vjerujem.samo pogledajte sljed dogadjaja prije londona.Live aid,oprastanje dugova zemljama treceg svjeta,g8,pritisak na englesku i americku vladu od strane javnosti,i 4 dana kasnije,bum.svi odjednom razmisljaju o terorizmu,a ne o gladi i lihvarenju U.S.,wwf i wto.Nisam ja za teorije zavjere,al dajte ljudi bin ladenovi i bushovi suradjuju preko nafte vec tri generacije.mnogo mi je to slucajno.

_________________
Let teachers and priests and philosophers brood over questions of reality and illusion. I know this: if life is an illusion, then I am no less an illusion, and being thus, the illusion is real to me. I live, I burn with life,I love,I slay, and am content.

zasto Bush nepozove Osamu bin Ladena u Bijelu Kucu i nepregovara sa njim..?

_________________
Mlad balija trci poljem, ja ga stizem pa ga koljem!
CCCC

Zato što se boji da bi ovaj mogao eksplodirati u toku pregovora.

Zato shto je politika Bijele kuche i cijele americhke administracije da sa teroristima nema pregovora.