banjalukaforum.com
https://www.banjalukaforum.com/

Anti/alter-globalizam
https://www.banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=27&t=14391		 Stranica 1 od 1
Autoru:  delegado cero [ 20 Jun 2005, 18:59 ]
Tema posta:  Anti/alter-globalizam
Anti/alter-globalizam: socijalizam imbecila

"Komunisti preziru skrivanje svojih ideja i svojih ciljeva"
(Karl Marks i Fridrih Engels)

Koja je prava priroda globalnog kapitalizma za stotine miliona proletera/ki koji/e su, širom planete, od Rio de Žaneira do Šangaja, od Sijetla do Johanesburga, od Seula do Pariza, nezaposleni/e, rade i bore se? Da li oni/e pate od diktature "finansija", "loše strane kapitala" (berze itd.) kojoj suprotstavljamo "dobru stranu", industrijski ili mogući komercijalni kapital koji stvara radna mesta? Zar kapitalistički odnosi ne konstituišu nedeljivu celinu? Zar činjenica da izolovani deo postavljamo u centar kritike ne znači zauzimanje ultra-simplifikatorskih pozicija političke ekonomije?

Na ta pitanja anti/alter-globalisti daju mistifikujuće odgovore, koncentrišući kritku na jednu izolovanu formu kapitala, finansijski kapital, a sa ciljem zamućivanja kritike kapitala u celini.

Postavljanje kritike na noge

Za revolucionarne slobodarske komuniste/kinje – anarhiste/kinje – kritika kapitalizma je bazirana na uočavanju eksploatacije onih koji/e žive od svog rada od strane kapitala kao proizvođača viška vrednosti, a ne finansijskog kapitala koji sebe valorizuje na osnovu kamata i drugih finansijskih nadoknada na društveni višak vrednosti. Stoga, logično za one koji su opsednuti borbom protiv "finansija", borbom sa ovom "dijaboličkom" sferom mora početi uništenjem industrijskog kapitala; ali činjenica je da većina anti/alter-globalista brani proizvodnju artikala (kada nisu "multi-nacionalni" i kada su, po mogućstvu, stvoreni u okviru nacionalne industrije i/ili u umetničkim radionicama, zadrugama-kooperativama itd.)

Parlamentarna levica i fašisti su uvek bili majstori kada na red dođu bukački napadi na raznolike strukture kapitala. U Francuskoj je tokom perioda Narodnog fronta "levica" pokušala da bes proletarijata usmeri na "200 porodica" (objašnjavajući da problem u Francuskoj predstavlja samo 200 najbogatijih porodica). Nakon 1960. državni komunisti su se specializovali u odbrani sitnih trgovaca i gazdi protiv "velikih monopola kapitala". Fašisti su, sa svoje strane, ’30 godina XX veka napadali "anonimne" i "lutajuće" finansije i javnost okretali anti-semitizmu. Socijalizam imbecila tog vremena.

Anti/alter-globalistički pokret ne predstavlja raskid sa ovim veselim tradicijama.

Ali, ko su anti/alter-globalisti?

To su oni, od velikih socijal-demokratskih i staljinističkih partija, do različitih oblika "levičara", koji su tokom nekoliko prošlih godina zauzeli novi borbeni položaj: anti/alter-globalizam. Ovaj pokret ima svoje heroje, klovna Hose Bovea, i maskiranog socijalistu Markosa; svoju štampu Le Mond Diplomatique; svoja sveta mesta, Porto Alegre, San Hoze u Čijapasu; svoje ekonomiste, Tobina; svoje velike prethodnike, Kejnsa; svoje "neverovatne" uspehe, Sijetl, Nica, Davos; svoj novogovor, "neo-liberalizam", "socijalni forum", "participatorni budžet", "građanska ekonomija"; svoje velike satane, STO, Svetsku banku i MMF. Ukratko, svu neophodnu ideološku opremu potrebnu za mobilizovanja bataljona "važne kritičke svesti".

Ideologija anti/alter-globalizma sprema se da razobliči:

- Deo kapitala nazvan generičkim imenom "finansijska tržišta" koja su parazitska i zla;
- Pretvaranje u robu određenih "svetih" sektora produktivne aktivnosti: "kulture", poljoprivrede, vode... Ali izbegava, na kraju, kritiku osnovnog razloga postojanja kapitalizma, najamne odnose i produktivnu potrošnju proizvoda radne snage;
- Prebacivanje proizvodnih postrojenja, od strane čuvenih "multinacionalnih korporacija" u zemlje sa nižom cenom radne snage.

Rešenja koja nude anti/alter-globalisti su sledeća:

- Uvođenje "Tobin takse" (od 0,1%) na finansijkse transakcije, tzv. 0,1% socijalizam;
- Uvođenje novih carinskih regulativa da bi se zaštitila nacionalna proizvodnja;
- Učestvovanje građana u radu grada, npr. municipalno upravljanje Porto Alegrea

Iza ovog očigledno inovativnog i veoma pomodnog diskursa nalazimo najotrcaniju formu reformizma. Šta je, zapravo, tužna pantomima Porto Alegrea ako ne "municipalni socijalizam" u novom odelu? Šta je marš EZLN-a na Meksiko siti – organizovan zajednički od strane Meksičke države i Markosa – ako ne "moderna" primena starih socijal-demokratskih metoda sa početka XX veka, koja je objašnjavala da cilj proleterskog pokreta više nije nasilno preuzimanje političke moći, već je u pitanju postepen, mirni pohod?

Kako je moguće zamisliti borbu sa protivnikom bez razumevanja načina njegovog funkcionisanja i napadajući samo jedan aspekt njegove dominacije?

Kapital, sukobljavajući se sa proletarijatom, je dinamički nezavisna celina.

Globalni kapital protiv međunarodnog proletarijata

Nasuprot onoga što anti/alter-globalisti pričaju, globalizacija nije počela padom Berlinskog zida. Od XVI veka, centralizacijom finansijskog i komercijalnog kapitala ogromne vrednosti, koja je omogućila brz razvoj industrijskog kapitala, socijalni odnosi bazirani na eksploataciji su se zaputili iz stare Evrope, ka Amerikama, da bi preplavili planetu.

Ovaj proces je opisan od strane Marksa i Engelsa u Komunističkom manifestu:

"Buržoazija je eksploatacijom svetskog tržišta dala kosmopolitski karakter proizvodnji i potrošnji svih zemalja. (...) Uništene su prastare nacionalne industrije i uništavaju se svakodnevno još uvek. Potiskuju ih nove industrije, koje po cenu života moraju uvoditi sve civilizovane nacije, industrije koje više ne prerađuju domaće sirovine već sirovine koje dolaze iz najudaljenijih oblasti, i čiji se fabrikati ne troše samo u zemlji, već u isto vreme i u svim delovima sveta. (...) Na mesto stare lokalne i nacionalne samodovoljnosti i ograđenosti stupa svestrani saobraćaj, svestrana uzajamna zavisnost nacija."

Danas postoje dva odgovora na produbljujuću planetarnu dominaciju kapitala. Prvi odgovor – reformističkog tipa – teži regulaciji cirkualcije vrednosti uspostavljajući pseudo-garancije (Tobin taksa, protekcionizam, obezbeđenije granice, lokalna demokratija itd.), protiv nekih njenih vidova. Drugi odgovor – odgovor revolucionarnih anarhista/kinja – daleko od lamentiranja nad tzv. "globalizacijom", pozdravlja potencijal koji ona otkriva za borbu svetskog proletarijata i, nasuprot reakcionarnom povlačenju u naciju, radi na međunarodnom jedinstvu eksploatisanih za uništenje kapitalizma.

Napomena: Ovaj tekst, koji nam je poslao Ratibor Trivunac iz PUD "Dositej Obradović", prvobitno je štampan kao letak Anarho-sindikalističke inicijative. Njegovim objavljivanjem redakcija "Komunista" nije imala nameru da dovede u pitanje neosporne doprinose antiglobalističkog pokreta u borbi protiv kapitalizma, već da ukaže na manjkavosti i nedoslednosti društvene alternative koju on nudi. Po našem mišljenju "Drugačiji svet je moguć" i zove se Komunizam.

Preuzeto sa http://komunist.free.fr/arhiva/mar2004/ ... lizam.html
Autoru:  delegado cero [ 20 Jun 2005, 19:01 ]
Tema posta: 
Možda malo pre-radikalno lijevo za moj ukus, ali nadam se komentarima...

8)
Autoru:  Aragorn [ 23 Jun 2005, 08:18 ]
Tema posta: 
Komunizam je ne samo moguć, nego i mnogo prirodniji sistem (ili bolje rečeno stanje) principa međusobnih odnosa ljudske zajednice.
Kada se povuku paralele sa odnosima u prirodi komunizam je paralela sa simbiozom, dok su društveni sistemi sa dominantnim slojem ili klasom (klasama) paralela parazitizmu.
Parazitizam je privremen oblik dok ne dođe do sklada simbioze u kojom svako biće sarađuje sa drugim bićima i jedni druge podržavaju u postojanju, a ne ugrožavaju.
Pošto su ljudi bića sa slobodnom voljom oni mogu to da izaberu ili da odbiju kao i sve ostalo, ali snoseći posljednice svog izbora.

Čak i ateistički teoretičari komunizma (npr. marksisti) su shvatili da je on nemoguć bez opšte promjene u svijesti, ali tu promjenu nije moguće postići sa materijalističkim pogledom na svijet čega se većina dosadašnjih komunista uporno držala (što je praksa i pokazala u XX vijeku). Bez Boga nema komunizma.

Jer onaj pravi komunizam u praksi je zaživio npr. u prvim hrišćanskim zajednicama (prije Konstantina koji je prihvatanjem hrišćanstva kao državne religije u Rimskoj Imperiji praktično hrišćanstvo preusmjerio u novu ulogu, ali to je druga priča), pa i danas se realizuje u manjem obimu u monaškim zajednicama (u raznim religijama), "kibucima" i sličnim zajednicama ljudi koji su dobrovoljno izabrali takav način života prije svega zbog naprednog stanja svoje svijesti.

Ono što radikalni ili manje radiklani antiglobalisti govore i rade ima svoj smisao i mogu da razumijem njihova razmišljanja. Zaista svjetski moćnici su izgubili svaki osjećaj za mjeru i sve je očiglednije da nikakve norme ni obziri za njih ne postoje ako se kose sa za njih osnovnim: "zakonom trgovačkog interesa".
Da bi mogli da postignu dominaciju koju trenutno imaju oni su, sistemima prisile i masovnih medija, kapitalizam i dogme koje su uz njega plasirali (kao npr. da je tzv. "tržišna ekonomija" najbolje ekonomsko rješenje, da je zapadni tip demokratije "bogom dan" i sl.) promovisali u faktičku religiju, i to u svojoj suštini nekonstruktivnu religiju tj. kult.
Proroci te faktičke religije pod izlikom prosperiteta i opšteg dobra promovišu samo sebe i svoje interese na račun svojih "vjernika" ali i svih ostalih ljudi koji, uz bezočno iskorištavanje (izrabljivanje) svega što mogu.

Napori ljudi koji se tome suprotstavljaju su suviše neusaglašeni ali ipak situacija se neminovno mijenja, i dolazi vrijeme kada će "velika zvijer kapitalizma" proždrijeti samu sebe (u stvari to se već uveliko dešava) i biće nesposobna da zagrize zalogaj na koji je razjapila ralje a umjesto zalogaja slomiće se ona.
Ali treba imati u vidu da će kada se to desi ona povući i sve one koji o njoj u potpunosti zavise, tako da je princip ojačavanja i što veće nezavisnosti manjih lokalnih zajednica vrlo dobar i dalekovid, kako god bio realizovan. Naravno samo ako su članovi takve zajednice ili barem dobra većina sazreli u svojoj svijesti da tako nešto podrže.

Ono o čemu govori ova tema dosta je srodno sa onim što je pisano na temi "Zapad, da ili ne" na ovom forumu, i stoga ne bih ovdje sada naširoko o onom što je tamo jasno rečeno.
Autoru:  ... [ 23 Jun 2005, 18:27 ]
Tema posta: 
Heh, Trivunac, bas covek postaje medijska licnost… Pa meni u tekstu smeta sektasenje tako karakteristicno za marginalne pokrete, sto na zalost, u ovom trenutku anarhizam jeste... Umesto konkretnih akcija, prednost se daje pronalazenju ideoloskih neprijatelja, raskrinkavanju nedovoljno radikalnih revolucionara, ubedjenost da je sopstvena vizija buducnosti jedina ispravna... Pa cak i u okviru samog anarhizma ista je situacija, sto se moglo videti u prepirkama izmedju «anarho-sindikalista» i «anarho-primitivista» na Zerzanovom predavanju u Beogradu... Kapitalizam jeste los, bat direkt eksn spik laudr den vords...
Da je komunizam «mnogo prirodnije» stanje do sada bi vec bio ostvaren u celom ljudskom drustvu (ne samo u npr. asketskim zajednicama), a i ne bi se desavale tako tragicne istorijske pouke (ruska revolucija, spanski gradjanski rat, itd.) koje su prosle tako kako su prosle... Pa cak i pomenuto prvobitno hriscanstvo se pretvorilo u cinicnu parodiju sebe samog, nakon sto je postalo zvanicna religija. Slazem se da je potrebna «promena svesti», ali mislim da je izjava «bez Boga komunizma nema» previse pristrasna i subjektivna. Nije vazna forma (u ovom slucaju teizam ili ateizam), vec sadrzaj i odnosi, autoritarni ili neautoritarni, itd. ...
Autoru:  Vader [ 24 Jun 2005, 09:30 ]
Tema posta: 
Dalek je napisao:
Da je komunizam "mnogo prirodnije" stanje do sada bi vec bio ostvaren u celom ljudskom drustvu


Ne mora da znači.
Zar su ljudi sada prirodni?
Zar se ponašaju prirodno?

Ne treba pasti u zamku "većine", u onu standardnu grešku "ako se većina tako ponaša onda to mora biti prirodno".

Malo toga što ljudi danas rade je prirodno. Po svemu sudeći su se toliko udaljili od svoje prirode da više ni ne znaju šta je prirodno, pa krenu mješati prirodno i ne-prirodno.

Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svjetlost a od svjetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko a od slatkoga gorko. (Izaija 5,20)

A danas se ovo mješa i brka na svakom koraku, čak i u crkvi.


Ne znam kako ideje komunizma (od svakog prema mogućnostima, svakome prema potrebama) koji bi još bio istinski produhovnljen nekome ne djeluju kao prirodne. To bi običan zdrav razum trebao uvidjeti.


Dalek je napisao:
Pa cak i pomenuto prvobitno hriscanstvo se pretvorilo u cinicnu parodiju sebe samog


Ključna riječ je: pretvorilo se.
A zašto se pretvorilo?
Pa zbog toga što pravi produhovljeni komuzam ne može opstati bez trajne promjene u ljudskoj svijesti. Kad nestane ljudi koji bi nosili takav produhovljeni komunizam onda se mora srušiti taj neki neproduhovljeni komunizam.

A to što pravi produhovljeni komunizam za potreban i dovoljan uslov svog opstanka i pravilnog funkcionisanja ima pozitivnu promjenu u ljudskoj svijesti dovoljno govori o uzvišenosti tog sistema. Svi ostali sistemi napravljeni "na silu" i koji ne zahtijevaju pozitivnu promjenu unutar čovjeka moraju propasti: jer su ne-prirodni.



Dalek je napisao:
mislim da je izjava "bez Boga komunizma nema" previse pristrasna i subjektivna


Nije subjektivna već je logična i proističe iz "zahtjeva za ljudsku prirodnost" tj. podsjećanja na ljudsku prirodnost, dok čovjek sam ne uhvati nit i počne da uviđa šta je zaista prirodno.


Dalek je napisao:
Nije vazna forma (u ovom slucaju teizam ili ateizam), vec sadrzaj i odnosi


Sadržaj i odnosi su sadržani u tome što ti nazivaš formom.
Jer ako je jedini poznati pravi živi komunizam postojao među Hristovim učenicima onda pitanje (a)teizma nije samo pitanje forme.
Ostali slučajevi komunizma koji su propali nisu bili produhovljeni, nisu marili za Boga, nisu težili promjeni svijesti, i kao takvi morali su se srušiti.

To ti je kao Hristova besjeda na gori gdje on izlaže razna duhovna učenja (koja je lako prepoznati kao prirodna iako se većina ljudi tako ne ponaša) i na kraju kaže:

Svako koji sluša ove moje riječi a ne izvršava ih, biće kao čovjek lud koji sazida kuću svoju na pijesku: i udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i udariše u kuću onu, i pade, i raspade se strašno. (Matej 7, 26-27)


Tako i svaki ljudski sistem koji se ne gradi na čvrstim (duhovnim) temeljima mora pasti, mora se srušiti, prije ili kasnije. Time se ukazuje da nešto ne valja, da nije postignuta ravnoteža, kao što ljudski organizam kroz bol ukazuje na strano tijelo u njemu koje treba da se izbaci da bi se povratila ravnoteža. Jer je ravnoteža prirodna, ono što je neprirodno će doživljavati svoje krize i drmusanja, i na kraju pad, ukoliko vremenom ne dođe do pozitivnih korekcija.
Autoru:  Aragorn [ 24 Jun 2005, 11:50 ]
Tema posta: 
Ja bih na ovo vrlo dobro razlaganje dodao i ovo:
"promjena u svijesti" ne znači da čovjek treba da mijenja svoju (navodno negativnu, životinjsku) suštinu da bi postao bolji, nego naprotiv, čovjek treba da se sjeti svoje unutrašnje dobrote i učini da ona napokon probije ogoman sloj nabacanog mentalnog i emocionalnog smeća koji je guši i ne da joj da dođe no izražaja.
Naime, čak su i mnogi pripadnici pozitivnih religija, poput hrišćanstva, podržavali zabludu da je čovjek po svojoj prirodi loš i negativan i da treba sputavanjem i asketizmom da ukroti zvijer u sebi, da bi "postao" dobar i Bogu ugodan.
U stvari, čovjek kao biće ima veoma pozitivnu suštinu, ali je ona trenutno, zakopana i treba je otkopati i dati joj da diše i iskaže se.
To gomilanje mraka na unutrašnju svjetlost čovjeka religije zovu "pad čovjeka".
Sada je vrijeme za ponovni uspon i povratak iskonu.
U tom (rudarskom) poslu čovjek može i treba ponekad i da primjenjuje samodisciplinu i odricanje, ali samo zato da postigne da ništa ne gospodari njime (npr. pohlepa, fizička glad, potreba za seksom ili čak potreba za pušenjem npr.) nego da on bude gospodar svojih potreba ali ne njihovim gušenjem ili negiranjem.
Tek kada se čovjek sa tim zaista suoči i upozna može da uvidi koje su potrebe stvarne i koje su njihove granice, a koje su potrebe vještačke i mogu se odbaciti, tj. nadrasti. Tako je i sa svim drugim stvarima u čovjekovom životu.
Međutim suština je u tome da sva bića oko sebe posmatra jednako kao i ono u sebi, da ih poštuje i podržava a ne ugrožava njihovo postojanje.
To je suština pravog komunizma.
Autoru:  ... [ 24 Jun 2005, 13:17 ]
Tema posta: 
Za Vadera:
Dobro.Ako cemo vec da pratimo takvu liniju razmisljanja, onda takodje ja mogu da kazem da isto tako ne treba pasti u zamku "manjine", koja ce na osnovu svojih predubedjenja i verovanja da propisuje sta je prirodno za ostatak sveta, a sta ne, drzeci se uverenja u sopstvenu posebnost i "izabranost". Fenomenoloski posmatrajuci svet oko sebe, ja vidim da je on pun nepravde i bede, takodje vidim da je u sacuvanoj ljuskoj istoriji tako bilo oduvek. Mogu ja da sad kazem da to nije prirodno, i da se ljudska vrsta vec hiljadama godina ponasa neprirodno, ali taj pravac razmisljanja me moze odvesti samo u metafizicka zastranjivanja kojima bih teoretski pokusavao da nadjem apstraktne argumente za svoj stav. I dalje, ako te saslusam kada kazes da su se ljudi danas "toliko udaljili od svoje prirode da vise ne znaju sta je prirodno", tada je moram i da te pitam: a kako ti znas, uprkos ostatku sveta da je to sto ti osecas i razmisljas bas ono "pravo"... Pozivanje na Bibliju meni nista ne znaci i u principu tu vrstu argumentacije u diskusijama ni ne citam/slusam.
Kazes:
"Jer ako je jedini poznati pravi živi komunizam postojao među Hristovim učenicima onda pitanje (a)teizma nije samo pitanje forme".
Vidis, meni je sada tesko da raspravljam o ovome, posto si ti u svom zakljucivanju napravio neke greske koji opet govore o velikoj pristrasnosti ka odredjenom nacinu razmisljanja, sto meni govori da ova diskusija nece biti dijalog, vec dva monologa... Pa ipak: da li je jedini, pravi, zivi komunizam postojao samo medju Hristovim ucenicima? Otkud sad to? Pre Hrista nicega nije bilo? A posle i mimo Hrista? Da li je komunizam uopste prava rec? To ne mozes da dokazes. U ime Hrista su cinjeni mnogi zlocini - ti sada mozes da kazes da to nije bilo prirodno, da je to izvitoperavanje njegovog ucenja, i ja cu se sloziti, ali da li ce to spreciti potencijalne buduce zlocine? Ili zlocine u ime nekog drugog boga, ideje (teisticke ili ateisticke), cilja? Bog, ideja, krajnji cilj su forme koje ljudi ispunjavaju odredjenim sadrzajima i praksama, ukoliko te prakse postanu sebicne, pune mrznje, itd. , tada i forma postaje ista takva... Da ne spominjem "ateisticne" religije istoka, za koje opet ne bi bilo mesta u tom vidu duhovnog komunizma o kome pricas.
Rezime: ideologije/ideje (forme) su manje bitne od prakse. Cak, prevelika vezanost za sopstveni referentni sistem meni govori ponekad o nesigurnosti pojedinca/ke, a ponekad o samozaljubljenosti... (Ovo nije na tvoj racun.)

Za Aragorna:
Verujem da ti verujes u to sto si napisao. Prica o covekovoj urodjenoj dobroti je stara i dobro poznata. U jednom vremenu ona deluje blago i okreplujuce, u drugom sarkasticno i besmisleno. Nemam tu sta da dodam do vec pomenutog: "direktna akcija govori vise nego reci".
Pozdrav obojici!
Autoru:  Aragorn [ 24 Jun 2005, 13:45 ]
Tema posta: 
Dalek je napisao:
"direktna akcija govori vise nego reci".


Potpuno se slažem.

Dalek je napisao:
Pozdrav obojici!


Pozdrav i tebi! :)
Autoru:  Vader [ 24 Jun 2005, 17:33 ]
Tema posta: 
Dalek nećemo više o ovome pričati jer kao što i sam kažeš ne bi bilo svrhe.

Samo kratko, na ovom svijetu ima mnogo manje nepravde nego što to izgleda, ali ne vrijedi ulaziti ni u kakavu priču oko toga.

Što se tiče "jedinog poznatog pravog komunizma" nisam mislio da je to jedini koji je postojao već na jedan od poznatijih a koji smo uz to kao jedini pozitivan ovde na temi već pomenuli.

A ako je tako nešto moguće u maloj grupi ljudi onda ne vidim zašto ne bi bilo moguće na globalnom nivou. Samo treba slijediti duh i svijest (i, naravno, djela) ljudi kojima je to uspjelo.

pozdrav i tebi
Stranica 1 od 1 Sva vremena su u UTC [ DST ]
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
http://www.phpbb.com/