Ustajem svako jutro u osam. Djavo ce ga znati zasto je to jutro trebalo biti drugacije od drugih. Sam pogled na casovnik nacrtan na prljavo bijelom zidu trazio je dublji odgovor na moje postavljeno pitanje. Ja sam ga nacrtao grafitnom olovkom, ucrtao mu kazaljke da pokazuju osam casova. Reci ce te; glupo je sto vam to pricam ali ova moja prica ce demantovati sve nevjerne tome. Cudno ali tog prohladnog jutra nacrtane kazaljke su pricale drugu pricu. Nevidljivom rukom su podigle moje neispavano tijelo i natjerale me da zabezeknuto posmatram veliku i malu kazaljku. Kazaljke su pokazivale trinaest casova. Iz sve snage sam trljao oci medjutim nista se nije promjenilo. Nevjerovatno! Kroz glavu mi proleti misao da sam poludio. Stajao sam tako nepomicno kao magarac izgubljen u procesu truljenja mojih sivih mozdanih celija. Pokrecem svaki misic na svome tijelu i usmjeravam ga odlucno u pravcu svojih danasnjih obaveza. Moj prvi dodir sa majkom zemljom prosao je vrlo neprijatno.Lijeva noga je prionila za parket samo na tren a onda je skliznula u stilu Carli Caplina i ja sam vec uveliko ljubio parket i dokazivao samom sebi da gravitacija zemlje jos uvijek funkcionise. Nisam osjecao lijevu ruku, gorila je u paklu boli ali nisam mario za to. Ionako sam desnjak a lijevu ruku koristim samo kad se tusiram i pokusavam da operem desnu stranu svojih ledja. Dok sam dizao svoje ispreturane kosti u meni se radjalo logicno pitanje. Kako da uvjerim svog sefa da moje danasnje kasnjenje nece uticati na ugled firme i proizvodnju uopste? Taj moj sef bio je mali debeli buldog koji je smrdio na ustajali les i ciji je rok trajanja vec odavno bio istekao ali imao je jedinu srecu u svom bijednom zivotu, direktor mu je bio brat po materi. Nemam brata, a i da ga imam vjerovatmo bi bio probisvet i besposlicar. Sreca je rijec koja ne postoji u mom rijecniku. Bog ju je davno zaboravio napisati za mene.
Nekako sam se dopuzao do ogledala i iz treceg pokusaja prepoznao u njemu osobu koja je licila na mene. Izgledao sam kao covjek prije sinocnog odlaska na zurku a sad izgledam kao majmun koji na ovoj prokletoj zemlji trazi svoju kariku u lancu evolucije. U takvom raspolozenju napustio sam stan i krenuo u lov na autobuse. Malo mi je vremena trebalo da uhvatim jednog a puno da svatim da je bio pogresan. Izgubio sam dosta dragocjenog vremena dok nisam nasao pravi put ka firmi, ali sta je to prema pet izgubljenih godina sa onom kosarkasicom koja je na kraju otisla sa lovatorom iz predgradja a mene ostavila da razmisljam o vremenu proslom. Kad bolje razmislim i ne krivim puno tu djevojku. Pet godina je cekala da postanem neko i nesto a ja jedino sto sam uspio da napravim u svojoj karijeri jeste da budem zirant za kredit svom bivsem prijatelju koji je pobjegao za Australiju i ostavio me u minusu deset hiljadarki. Prijateljstvo prestaje onog trenutka kada pocinje dug. To sam svatio onog dana kada mi je ona debeloguza postarka urucila razglednicu iz Sidneja. U njoj je pisalo kako mu je bilo tesko da ode ali je morao napustiti zemlju i otici kod svoje bolesne tetke koja ima debeli cir na onoj zenskoj stvari. Sto se tice cira mozda bih i povjerovao, ali da taj skot ima ikog rodjenog granicilo se sa vjerovali ili ne. Njegov penis koji je bio greska prirode nalazio se na tri jajeta. Ne znam cemu su sluzila ona dva ali iz jednog se on sigurno izlegao. Taj idiot uopste nije mogao imati majku iako sam je ja spominjao deset puta dnevno zbog govana u koja me je uvalio. Prestao sam misliti na njega kad su krenuli pozari po Australiji nadajuci se da ce izgoriti u pustinjskom paklu.
Ulazio sam u firmu tiho na prstima kao macka koja se privlaci svom plijenu ali to mi nije pomoglo. Primjetili su me odmah na kapiji i zatvorili vrata ispred nosa. Sijedi portir sa drvenom nogom govorio mi je drhtavim glasom: “Decko, direktor mi je licno rekao da te ne pustam unutra, suspendovan si dozivotno”. Odzvanjao je u mojoj glavi kao u buretu taj glas pun alkoholnog isparavanja. Hm, da mi je znati sta mu je napricao onaj buldog o meni. Mozda je saznao da sam spavao sa njegovom zenom. Kakvu je samo dobru zenu imao, jos mi ne ide u glavu kako je mogla da se uda za takvog smrdljivca. Bila je njezna kao pupoljak karanfila u proljece i znala je sve tajne dobrog seksa. Iako ni ja nisam bio za bacanje ipak me je jednog dana smotala i bacila u kantu za otpatke. Nisam joj vise bio zanimljiv, trazila je nesto mladje, nesto od sedamnaest godina. Kakva pedofilka! Nisam je krivio jer nisam imao prava da od nje trazim ono sto sam vec bio dobio. Posto sam u ovoj sedmici vec bio dvaput nogiran ipak me je nesto bilo i pokupilo. Ta baksuzna noga je stupila na zebru koja se uopste nije branila i krenuo sam na drugu stranu ulice trazeci spas u dobrom pivu u obliznjem klubu umjetnika. Taman da se docepam trotoara kad me je pokupio mercedes metalik srebrene boje. Ne znam da li je to bio Hakinen ili Kultard ali sam osjetio nedostatak vazduha u mojim plucima i pticice koje su se svadjale iznad moje glave. Vjerovatno su to bile vrane koje su htjele da mi popiju mozak. Ono sto nisu one uspjele pokusao je cigo iz kartonskog naselja koji je takodjer zaglavio u bolnici i lezao u krevetu do mom. Mislio sam da je to smrt kad sam ga ugledao ali kad je poceo da se cereka svatio sam da nije jer je nemoguce da smrt ima tako ruznu i glupu facu. Posto covjek nije zatvarao usta citav jedan cas uspio sam da ga nagovorim da mi pridje blize. Kad mi se priblizio na dovoljnu razdaljinu toliko sam ga raspalio aperkatom da sam polomio mali prst a on se odbio od mene kao fudbalska lopta. Prst su mi sestre zavile zavojem iako sam ja trazio da cigi zavezu usta. Jedna plavusa koja mi je zavijala prst toliko se nagnula na mene da nisam mogao odoljeti no da pipnem njene ko dinje cvrste i mirisljave grudi. Ocekivao sam da mi uzvrati strastvenim pogledom a ona je uzvratila samarom da su mi kutnjaci poderali krajnike. Nikad necu razumjeti zene kao sto necu razumjeti ni ovu vlast koja pusta medicinare da strajkuje. Posto je svo medicinsko osoblje otislo da strajkuje tako su i mene pustili kuci. Stigao sam ko roda na jednoj nozi do kuce i stavio ruku u dzep da nadjem kljuc kako bi otkljucao vrata ali nista. Mora da sam ga izgubio dok je onaj mercedes plesao na mojim ledjima. Sjeo sam na prag i razmisljao kako da udjem u kucu. Dok sam pokusavao da saberem dva i dva otvori se moj prozor i iskoci provalnik. Mora da je imao malu djecu kod kuce kad mu se toliko zurilo. Pokusao sam da se dreknem za njim ali u tim trenucima me je izdao moj dobar glas. Ostao sam bez teksta i sav bjesan udario glavom u vrata. Ona se otvorise. Ko kaze da se ne moze glavom kroz zatvorena vrata. Sreca se i meni osmjehnula. Neka je i meni posluzila glava za nesto. Docepao sam se nekako kreveta i stropostao se u njega. Nisam osjecao ni jednu kosku u svom tijelu a kamo li nesto drugo. Da sad Pamela Anderson sjedne pored mene jedino sto bi se diglo kod mene bio bi pritisak. Onaj moj vrag bio je vec dugo u nesvijesti. Dok su mi misli prolazile kroz mali mozak otvorise se ulazna vrata i ulete moja sestricna od cetiri godine i skoci na mene sva srecna sto me vidi. Danas sam preziveo sve udare a sto ne bih i taj nalet. Polako sam dolazio k sebi a ona je vec stajala do zida i gumicom brisala kazaljke sto su pokazivale trinaest casova i crtala nove da pokazuju osam. Sad mi je sve bilo jasno zasto mi se sve to danas desilo. Ali ipak je lebdilo zrno sumnje ko oblak prasine. Da li je taj broj trinaest stvarno toliko baksuzan ili mi se sve to desilo zato sto nisam ustao na vrijeme, u osam casova kako je moj sat pokazivao vec pet godina? Kad bi covjek mogao sve da zna…
Nekog od vas prati sreca?
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
