banjalukaforum.com

Komitet 300 uništava pet milijardi ljudi

Shizofrena Colemanova teorija uvjerava da tajnovita svjetska vlada, navodno predvođena britanskom kraljicom Elizabetom II. i tajnom službom MI6, do 2050. godine namjerava stanovništvo cijelog planeta svesti na samo milijardu, a »novi svjetski poredak« zasnivao bi se na neslobodama, sotonizmu, drogi i potpunoj zabrani braka i obitelji
Već nekoliko tjedana na samome vrhu hrvatske publicističke liste najprodavanijih knjiga, o čemu ponajbolje govori televizijska emisija »Pola ure kulture«, nalazi se uradak izvjesnoga dr. Johna Colemana. Šira javnost ranije nije čula za toga autora, niti se njegove knjige u drugim zemljama ubrajaju u hit-literaturu. Najbizarniji je, ipak, podatak da je knjiga koju je nedavno tiskala zagrebačka Detecta izvorno objavljena još 1992. u SAD-u.
Zašto Hrvati, onda, danas toliko kupuju Colemana? Odgovor je u njezinu naslovu: »Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300«. Sudeći prema sadržaju, a i nekim internetskim podacima o brojnim skandalima koji su je pratili, Colemanov je kontroverzni uradak vrhunac onoga što nazivamo »teorijom zavjere«, a glavni su negativci, dakako, Britanci. Tako je negativna energija usmjerena na aktualnu britansku politiku u danima kada je sve izvjesnije da Hrvatska gubi prvotni termin početka pregovora s Europskom unijom dobila i svojevrsnu» teorijsku« osnovu.
Naime, za razliku od drugih knjiga koje zarađuju na tržištu sijanjem straha i beznađa pred budućnošću čovječanstva, Coleman ne upire prstom samo u masone, cioniste, Sionski priorij, rozenkrojcere, iluminate, fabijaniste, Bilderbergere, Trilateralnu komisiju i još niz tajnih društava, za dio kojih nema dokaza da i danas djeluju, nego to »izvorište zla« proširuje i tajnim društvima koja navodno usmjeravaju svjetsku politiku u vremenu kojem smo svjedoci. Odnosi se to ponajprije na tajnoviti Komitet 300, koji je na vrhu te piramide, te njegove izvršne poluge Rimski klub i Okrugli stol, za koje autor tvrdi da sve važnije svjetske institucije i državnike drže u potpunosti »na uzdi« i prisiljavaju ih da rade prema njihovim destruktivnim naredbama.
Logistiku im u tome daje cijeli niz svjetski poznatih istraživačkih instituta i zaklada, od kojih Coleman po destruktivnom utjecaju izdvaja inače iznimno ugledni londonski Kraljevski institut za međunarodne odnose, zatim Institut Tavistock za ljudske odnose, Institut Stanford i Institut Hadson, kao i stotine onih manje poznatih i važnih. No, svima njima, čak i NATO-paktom, CIA-om, Mossadom i Interpolom, tvrdi autor, u korist Komiteta 300 zapravo manipulira britanska tajna služba MI6, što također golica maštu hrvatskoga čitatelja, suočenog s nedavnom aferom o »divljanju« britanskih obavještajaca po zagrebačkim ulicama. Među meganegativcima je i američki predsjednik George Bush, stariji doduše, kao i sve vezano uz globalizaciju i »novi svjetski poredak«. Zato su Colemanove teorije pravi melem za oči frustriranoga hrvatskog čitatelja.
Tko je, međutim, taj isti Coleman i kakve nam zaključke nudi? Riječ je o bivšem obavještajnom časniku, za kojeg iz šturih biografskih podataka nije jasno je li bio otpadnik iz MI6 ili žrtva te iste službe. Priznaje, tek, da je sudjelovao u više »prljavih« misija, vezanih uz putove droge, ali i rušenje režima u zemljama Trećeg svijeta. Navodno je, kaže, vidio svakakve »državne tajne« koje su govorile o stvarnim naredbodavcima zločina i trgovine drogom i zlatom. Kasnije se pokajao zbog svoje uloge o tim nečasnim poslovima i krenuo u vlastiti »križarski rat« protiv MI6. Potkraj šezdesetih godina počeo je u SAD-u objavljivati knjige o tajnim društvima. Svaka od njih imala je sve ambiciozniju teoriju zavjere, da bi upravo sa spomenutim Komitetom 300 došao do svog vrhunca, odnosno uvjerenja kako svijet vrtoglavo tone u propast. Dio toga trebao se dogoditi do 2000. godine, ali neispunjavanje tih crnih prognoza autora bi moglo uvjeriti samo da je i to neka - zavjera.
Kao što se moglo i zaključiti, ključna je Colemanova teza, dostojna psihijatrijske analize, da grupa moćnika u sjeni, koja se naziva Komitet 300, u potpunosti upravlja svijetom, i to već punih 150 godina. Njezini su članovi, objašnjava autor, članovi kraljevskih i plemićkih obitelji, vlasnici i menadžeri svjetskih kompanija, bankari, političari, diplomati, sveučilišni profesori i ostali uglednici. Coleman u knjizi nudi stotine imena bivših i sadašnjih članova, od kojih počasno mjesto daje britanskoj kraljici Elizabeti II., onoj istoj koja danas ne može kontrolirati ni šlic svoga sina Charlesa, kao ni nestašluke unuka Harryja. Hrvatima će se svidjeti da se u tom mračnom društvu nalaze i dva bivša mirovna posrednika, lord Carrington i Cyrus Vance, a i lord Aldingon, upleten u bleiburški masakr. Jasno, tu su i Winston Churchill, David Rockefeller, Willy Brandt (predstavljen i kao sovjetski špijun!), Geoge Schultz, Henry Kissinger, pa čak i Otto von Habsburg i otac supruge njegova najstarijeg sina Karla barun Thyssen-Bornamisza.
Kad netko od članova umre, nasljeđuje ga, kao na srednjovjekovnim dvorovima, osoba koju on prethodno izabere. Nije poznato gdje se i kada taj Komitet 300 sastaje, odnosno je li se ikad i okupio, ali on, kaže, odlučuje tko će na vlast, protiv koga će se ratovati, koga treba eliminirati, kako će djelovati bankovni sustav i koji su narodi osuđeni na umiranje zbog gladi, bolesti i širenja droge. Dakle, to su jedini gospodari života i smrti.
No, ni spomenuta imena nisu toliko šokantna kao sama Colemanova teorija o tome što slijedi čovječanstvu do 2050. godine. Njegovi su zaključci po zastrašujućem pesimizmu usporedivi samo s povremenim teorijama udara velikih kometa u Zemlju ili nuklearnih kataklizmi, kao i zastrašujućim zapletima koje poznaju čitatelji futurističkih romana Orwella i Huxleya, odnosno gledatelji filmskih klasika »Paklene naranče«, »Fahrenheita 451« ili »Zelenog soylenta«, a sve to začinjeno i ultrakonzervativizmom. Ukratko, Coleman je uvjeren u to kako je Komitet 300 odlučio sadašnjih šest milijardi stanovnika, među kojima većinu drže »beskorisnim izjelicama« jer uništavaju ionako premale prirodne resurse, u krakom roku svesti na samo milijardu, da bi njima u potpunosti ovladali.
Metode brze eliminacije tih pet milijardi stanovnika »viška« Coleman vidi u uvođenju svjetske vlade, što drži da je bit »novog svjetskog poretka«. Ona će drastično smanjiti natalitet, uništiti industriju, onemogućiti liječenje cijelim narodima ili socijalnim skupinama, obustaviti pomoć u hrani i vodi, a za ostalo će se pobrinuti namjerno izazvani i poticani ratovi. Još je stravičnija Colemanova slika budućega globaliziranog društva, u kojem bi bili samo vladari i sluge, bez srednjih slojeva. Zakoni bi svuda bili jedinstveni i svaka bi se pobuna protiv takvoga stanja kažnjavala smrću. Bit će, kaže, dopuštena samo nekakva Crkva svjetske vlade, a izgubit će se i današnji pojmovi braka, obitelji, odgoja, slobodnih medija i nacionalnog identiteta:
»Sotonizam, luciferizam i vještičarstvo bit će priznati kao legalni školski predmeti svjetske vlade, bez privatnih i crkvenih škola. Sve su kršćanske crkve već podrovane i kršćanstvo će pod svjetskom vladom postati stvar prošlosti… Neće biti stvari poput republikanizma, suvereniteta ni prava koja pripadaju narodu… Brak će biti zakonom zabranjen… Djecu će u ranoj dobi oduzimati roditeljima i odgajat će ih skrbnici kao državno vlasništvo… Slobodan seks bit će zakonska obveza… Uporaba "rekreacijskih" droga bit će obvezatna… Organizirat će se širenje droge za kontrolu uma… Eutanazija za nasmrt bolesne i stare bit će obvezatna… Nijedan grad neće smjeti imati više od unaprijed utvrđenog broja stanovnika…«
Indikativno je da je Coleman uvjeren kako je taj proces već počeo, a »probni baloni« bili su, kaže, zločini Pol Pota u Kambodži, atentati na premijera Alda Mora u Italiji, predsjednika Kennedyja, čak i princezu Grace (Kelly) od Monaka. Možda je u tome vrhunac, ipak, teza kako je brižljivo pripremani plan za širenje droge bio vezan uz svjesno poticanje rasta popularnosti The Beatlesa i Rolling Stonesa, kao i pretvaranje alternativnih književnika Normana Mailera i Alana Ginsberga u medijske ikone. Jednom riječju, sve što se posljednjih desetljeća događalo, upozorava Coleman, ne može biti slučajno, nego je dio plana zločinačkih umova iz Komiteta 300.
Kad neki šire takve shizofrene teze, okolina ih obično preporuči za liječničke preglede. Drugi se, pak, odluče za pisanje knjiga. I na tome još odlično zarade.
Željko Krušelj