Par cinjenica, da malkice trunimo, a onda mozemo pokusati rezimirati... 1. Brak kao institucija je nastao s ciljem boljeg kontrolisanja neukih ljudi, a uvele su ga vjerske institucije (crkva, dzamija, itd.), i nekada se pretstavljao kao svetinja (sto ni danas nije rijetkost cuti) 2. Prije nego su drzave preuzele pravo na verifikaciju i validaciju brakova, to su radile iskljucivo vjerske institucije 3. Covjek, kao ljudsko bice, je oduvijek bio drustvena zivotinja (poput mnogih drugih) koja se evolucijom izdigla iznad ostatka zivih bica svojom svijescu, ali smo i mi nekada izgledali kao copori zivotinja bez prave medjusobne komunikacije kakvu imamo danas. 4. Uvijek je postojala inteligentnija manjina koja je vladala neinteligentnijom masom 5. Ljudi, kao i vecina zivotinja, u svojoj prirodi imaju potrebu za promjenom, a iz toga onda proizilazi i danasnje cinjenicno stanje u kojem imamo vise razvoda nego novosklopljenih brakova.
Naravno, na danasnje trendove sa razvodima ne utice samo urodjena zelja za promjenom, nego u skladu sa stanjem ljudske svijesti, znanjem i shvatanja zivota, te nacinom i tempom modernih okruzenja dolazi se do cinjenice da su ljudi shvatili da brak kao takav jendostavno nije sveto slovo. Ovo se, naravno, ne odnosi na vjerske brakove, tj. brakove sklopljene kao dio vjerskih ubjedjenja. Medjutim, postoje mnogi dokazi da ovi brakovi cesto trpe vise o onih sklopljenih mimo vjerskih institucija jer ljudi u ovakvim brakovima imaju psihicke barijere po pitanju razvoda (dovoljno je pogledati TV pa vidjeti da nije rijetkost da se najveci zlocini desavaju upravo u okvirima patrijarhalnih porodica).
I onda, dolazimo do toga da se u danasnjem vremenu partneri/partnerke, ili cak i bracni saputnici, mijenjaju poput carapa (mozda ruzno poredjenje, ali je tako). Takodjer, po zakonima koji trenutno vaze u vecini zemalja, ukljucujuci i BiH, vanbracna zajednica se pred zakonom tretira isto kao i bracna, odnosno i vanbracni partneri imaju identicna prava kao i oni koji su svoju vezu registrovali u brak.
|