Deca i alkoholizam
Neka sasvim mala deca piju alkohol! Roditelji svojim mališanima daju alkoholna pića, uglavnom zbog tradicionalnog shvatanja da crno vino poboljšava krvnu sliku ili da će ih zimi rakija ugrejati na putu do škole.
Gotovo neverovatno zvuči da je nedavno u Beogradu šestogodišnji dečak lečen od delirijum tremensa,alkoholičarskog ludila izazvanog dugotrajnom upotrebom alkoholnih pića.
Svakog jutra, šestogodišnji Zoran dolazio je pospan u obdanište. Dok su se ostala deca igrala, obično je sedeo u uglu i dremao, ili bi posle sat - dva iznenada skočio da bi se potukao sa svojim vršnjacima. Vaspitačice su primetile da je dečak stalno odsutan, crvenih očiju, da je počeo da muca i slabo pamti, mada mu je koeficijent inteligencije bio na zavidnom nivou. Na pitanje psihologa kada mališan leže u krevet, dečakova majka je rekla da spava već oko devet časova uveče i da sa njim, inače, nema nikakvih teškoća... Ipak, socijalni radnik je uskoro saznao da ova mlada žena, inače razvedena, više od svog sina voli provode. Da bi nesmetano mogla da izlazi uveče ili da dovodi "prijatelje" u stan, svome detetu bi davala čašicu - dve rakije da bi ga što pre uspavala i da bi bila sigurna da će imati čvršći san.
Slučaj svakako za osudu, zastrašujući! Međutim, on ukazuje na činjenicu da su često upravo roditelji ti koji na ovaj porok navikavaju svoju decu.
"GUCNI, SINE, ZA SNAGU!" U mnogim porodicama neguje se "tradicija" da se mališanima daje alkohol - za "jačanje" krvne slike. Slabunjavoj deci roditelji daju crno ili roze vino, da bi "ojačali"! Na bilo kakvu primedbu da to ne čine, imaju i spreman odgovor: "I meni su to davali, pa šta mi fali?" Takođe, deci se daje alkohol i kao "lek" za stomačna oboljenja: "Jedna čašica sprečiće stomačne grčeve!" Neki roditelji ni malo se ne ustručavaju da i pred gostima svojim mališanima ponude čašu piva, jer, po njihovim rečima, "to i nije alkohol". Na nemirno ponašanje dece koje posle toga sledi, začinjeno psovkama, gledaju blagonaklono i sa ponosom.
Dr Ljiljana Blagojević, neuropsihijatar i rukovodilac tima za porodičnu terapiju u Instintutu za alkoholizam i narkomaniju u Beogradu, kaže sledeće:
"Postoje različita mišljenja o tome da li se može govoriti o alkoholizmu dece, jer alkoholizam je socijalno - medicinska bolest koja nastaje dugotrajnom upotrebom pića. Za razvijanje ove bolesti potrebno je vreme, odnosno godine. Ipak, naša iskustva govore da su alkoholizmu skloni upravo mladi u doba adolescencije, ali se granica sve više pomera prema dečjem uzrastu. Zapanjuje što se alkoholizam, pod određenim uslovima, može javiti i u najranijem životnom dobu. Tako je, na primer, poznat slučaj šestogodišnjeg dečaka iz Beograda koji je čak lečen od delirijum tremensa, odnosno alkoholičarskog ludila, izazvanog dugotrajnom i prekomernom upotrebom alkoholnih pića.
Svake godine svedoci smo pojave koja uzima sve više maha. Posle završene školske godine, u školskim dvorištima i na ulicama, đaci masovno cepaju knjige, naravno, uz konzumiranje alkoholnih pića. Ako su u nižim razredima, čine to po parkovima ili u hodnicima zgrada, bojeći se nastavnika, dok oni koji su upravo završili osmi razred i "oprostili" se sa svojim pedagozima, čine to javno, bez trunke straha, ispod prozora škola... Razbijene flaše od žestokih pića sutradan su svedok ovog njihovog "provoda".
Prema jednom istraživanju, postoji više vrsta alkoholizma kod dece. Onaj na selu karakterističan je po tome što roditelji deci stavljaju u školske torbe flašice sa rakijom, da bi uz put, idući do škole, uzeli koji gutljaj i tako se zagrejali. Ova vrsta alkoholizma je sezonska, naime obično traje 4-5 meseci, koliko i hladno vreme. Alkoholizam nemaštine javlja se u socijalno ugroženim sredinama, u kojima obično jedan od roditelja, ili oba, piju: u kući nema novca da bi se kupile najosnovnije namirnice, ali za "glavu porodice" uvek mora da postoji flaša rakije. Deca, videvši da otac uživa u piću, i sama počinju od njega da kradu tu "dragocenu tečnost", ne bi li i ona uživala. Identifikacija je očigledna. Alkoholizam diskoteka, s druge strane, zbog potrošačkog mentaliteta, tera decu da kupuju alkoholna pića iz jednostavnog razloga - jeftinija su od sokova.
Fenomen današnjice je alkoholizam dece zbog prezauzetosti roditelja. Težeći za prestižom i ličnim uspehom, roditelji su stalno zauzeti ili odsutni od kuće, ali svojoj deci omogućavaju sve - osim najvažnijeg - pažnje i ljubavi. Nije redak slučaj da mališani od usamljenosti beže u kućni bife gde nalaze "slatke snove"...
Retki su domovi u kojima se ne drži ili ne pije alkohol. Umesto knjiga, flaše sa pićem često su poredane na najvidnijem mestu na policama i znak su društvenog prestiža. Zato je jedno od prvih iskustava svakog deteta u vezi sa alkoholom da je to nešto izuzetno vredno, što se nudi samo najboljim prijateljima. Uz to, pijanom čoveku se "praštaju" i ona ponašanja koja se deci zabranjuju: da viču, da se glasno smeju, pevaju, da psuju... U takvoj atmosferi, nema deteta koje ne poželi da na brzinu odraste i pređe u grupu privilegovanih."
POČECI ALKOHOLIZMA - U DETINJSTVU Ne treba zaboraviti da u mnogim crtanim filmovima dečji junaci piju, odnosno tek posle uzimanja alkoholnih pića prave "najlepše gluposti" koje najviše i zasmejavaju mališane. Osim toga, i dečji idoli, poput Džems Bonda, kao i kauboji u vesternima, najhrabriji su kada "gucnu". U bioskopskim salama, najviše se aplaudira scenama kada čaša sa viskijem leti niz šank i stigne do glavnog junaka, koji popivši "na eks" tih nekoliko "doza hrabrosti", na smrt isprebija ili ubije "negativca"...
"Upravo rano formiran pozitivan stav prema alkoholu, koji se dobija i pod uticajem informacija takvog tipa, omogućava da se brzo stiču i sopstvena iskustva u vezi sa pijenjem" kaze dr Ljiljana Blagojević. "Kod sasvim mladih i nezrelih osoba, alkohol stvara lažan osećaj zrelosti, samostalnosti i samouverenosti. Potiskuje se osećanje straha, stida, nelagodnosti i drugih neprijatnih emocionalnih stanja. Istovremeno, alkohol podstiče doživljaj snage i moći, stvarnost tada izgleda sasvim drugačija, što sve čini prelaznu osnovu za relativno brzo razvijanje psihološke zavisnosti od pića."
Po rečima dr Ljiljane Blagojević, ovako rano stečena iskustva sa pijenjem alkoholnih pića vrlo su značajan elemenat u otkrivanju korena alkoholizma kod mnogih pacijenata koje je lečila. Naime, gotovo da nema alkoholičara koji u istoriji svoje bolesti nije napisao da je sa uzimanjem alkoholnih pića počeo veoma rano, sa sedam, osam ili deset godina. "Jedan od bitnih činilaca koji dovode do tako ranih iskustava s pijenjem alkoholnih pića je pozitivan stav društva u odnosu na uzimanje alkoholnih pića" smatra ona. "Na primer, na televiziji se danima reklamira nagradna igra u kojoj će "srećni" dobitnik dobiti 1000 litara vina... Količina, način pijenja, izbor alkoholnih pića, ponašanje za vreme pijenja... nerazdvojni su deo našeg "kulturnog nasleđa".
Na kraju, možemo zaključiti da stavovi roditelja prema alkoholu imaju izuzetno važnu ulogu u kasnijem opredeljivanju njihove dece. Tamo gde roditelji ne piju, u velikom broju slučajeva ni deca to ne čine, niti će ikada kasnije činiti.