26.08.2005.
Evropljani se „leše” od pića
Prema istraživanju marketinške kompanije Mintel, tokom proteklih pet godina Francuzi su kupili ukupno 6 milijardi litara alkoholnih pića, Nemci nešto manje od 12 milijardi, a Britanci malo više od 8 milijardi litara. Drugim rečima, prodaja alkohola u Francuskoj i Nemačkoj je opala, a u Britaniji porasla, i to za čitavih 15 odsto! A zašto Britanci sve više piju? Evo šta misle neki od stanovnika Londona: „Verovatno se više pije zato što ljudi ne znaju nijedan drugi način da se opuste, osim da se napiju”, misli jedan mladić. „Uopšte me ne iznenađuju rezultati istraživanja, jer ja upravo to i radim”, kaže njegova devojka. „Svakog vikenda sam pijana!”
A kako stvari stoje na jugu Evrope? Da li i tamo, kao u severnim krajevima kontinenta, ljudi vole da popiju? Evo šta kažu stanovnici Madrida:
„Ne pijem mnogo, već često - vino, pivo, čašu šampanjca...”, priznaje jedna devojka. „Primećujem da pijem više. Ranije nisam voleo pivo, sada ga volim... Ali ljudi ovde piju uz jelo, pa onda ne mogu da popiju baš puno”, kaže drugi prolaznik.
Francuski profesor Žak Relan, koji dugo živi u Londonu, potvrđuje da postoje velike razlike u načinu na koji piju Francuzi i Britanci:
„Britanci piju sa namerom da se razvale, da se napiju kao ludi. Čini mi se da oni piju ili da bi zaboravili na svakodnevicu, ili da bi stekli društveno ili seksualno samopouzdanje. Francuzi piju mnogo umerenije, naročito u poslednje vreme. Naravno, i u Francuskoj ima teških alkoholičara, koji piju od jutra do mraka, ali pijanstvo nije uvek praćeno i lošim ponašanjem. Na pijance se u Francuskoj gleda kao na neku vrstu otpadnika - a u Britaniji se oni smatraju društveno prihvatljivim! Niko ne obraća pažnju na ljude koji se obeznanjeni od pića valjaju na ulici, ili povraćaju. Svi misle da se oni zapravo ´dobro zabavljaju´, što ja nikako ne mogu da shvatim.”
Zavisnost, ali krišom
U Nemačkoj je slika nešto drugačija. Karel Mon, iz Udruženja potrošača u Berlinu, kaže da u odnosu Nemaca prema alkoholu postoje dva glavna problema: „Kao prvo, mladi počinju da piju sve ranije, i to, naravno, veoma zabrinjava. Druga stvar je to što kod nas ne postoji tako očigledno opijanje kao u Britaniji, već su milioni ljudi krišom zavisni od alkohola. Takva vrsta alkoholizma ne privlači toliko pažnju javnosti, iako bi trebalo.”
Kupujmo domaće
A kako stoje stvari u Srbiji? Nasumična anketa na ulicama Beograda pokazuje da i tu ima ljubitelja dobre kapljice: „Ne bih sebe ubrojao u redovne korisnike, ali... Tako... Tu i tamo. Povremeno. Odan sam nacionalnom piću - šljivovici!”
„U retkim prilikama pijem, i to samo domaće proizvode. Ovo ostalo ništa ne pijem. Čak ni vino!”
„Smatram da se mnogo pije u Srbiji. I ja sam jedan od takvih - počinjem ujutru i završavam uveče sa najmanje dve do tri čašice.”
„Zavisi od situacije i društva... Neko slavlje, zagrevanje za utakmicu, kao danas, recimo... Mada, za pivo i ne mora da postoji neki poseban razlog.”
Srbija „prati evropske trendove”
Dr Mira Kovačević, psihijatar Zavoda za bolesti zavisnosti i rukovodilac Odseka za prevenciju ove institucije, potvrđuje da problem prekomerne upotrebe alkohola u Srbiji postoji odavno, ali da se trendovi, kao i u celoj Evropi, menjaju:
„Kod nas se uvek, zato što smo takvo geografsko područje - na kome se gaje šljive - više piju rakije, dakle žestoka pića... Ali ono što je trenutno aktuelno, i otvara jedno potpuno novo tržište, jeste pivo.
Dakle, ne samo da se piju žestoka pića kao i do sada, nego se, povrh toga, sve više pije i pivo. Kod mladih se naročito primećuje taj ´zapadni tip´ pijenja - pomeša se što više žestokih pića, kako bi se što brže došlo u pripito stanje!”
Dr Kovačević uočava i tendenciju da se problem umanjuje ili zanemaruje ako osoba koja popije „ne pravi probleme okolini”: „Ljudi taj problem alkoholizma uopšte ne doživljavaju ozbiljno ili kao nešto što treba lečiti, nego obično kažu „Pa, dobro - pio je i on, i njegov otac, i njegov deda, pa nije to sad tako strašno”..., kaže Dr Mira Kovačević u intervjuu za Bi-Bi-Si.
Mnogi se slažu da nema ništa loše u jednoj čaši vina ili piva uz dobar ručak i da alkohol ne treba baš potpuno demonizovati. Problem je, izgleda, u tome kako ljude naučiti da se zaustave na jednoj čaši. (Bi-Bi-Si)
|