Talija je napisao:
Niti govorim, nit' sam govorila, niti ću govoriti.

Nastavci "ov, ev i in", se uče u osnovnoj školi.

Naravno da je ovo prvo bilo šaljiva ironija.
A za nastavke si djelomično u pravu.
Ako je u pitanju ime Boža, jedini prihvatljiv oblik je Božin, i tu nema dileme. Međutim, ukoliko govorimo o imenu Božo (i, uopšte, o dvosložnim muškim imenima na -o sa dugouzlaznim akcentom), dopušta se dvojaka promena: Božov/Božin, Perov/Perin, Ivov/Ivin...
Izvor: Ivan Klajn, Rečnik jezičkih nedoumica
Promena po padežima glasi ovako:
1. Božo
2. Boža/Bože
3. Božu/Boži
4. Boža/Božu
5. Božo
6. Božom
7. Božu/Boži
Primjer 1
Ivo Andrić: „Nemirna godina“
(Izdavači: Prosveta - Beograd, Mladost - Zagreb, Svjetlost - Sarajevo; Državna založba Slovenije - Ljubljana, 1964)
"Donesoše samo glave popa koje i brata mu Mladena iz Markova polja." (Str. 17)
"Kad je tako završio svoju priču i oprostio se sa svojim sabesednikom, Aljo je znao da je to isto kao da je pustio telala niz čaršiju. I zaista, do mraka nije bilo dućana u kom se nije znala priča o Aljinoj poseti konaku do u najsitnije pojedinosti." (Str.79)
Primjer 2
Branko Ćopić: "Gluvi barut"
(Izdavači: Prosveta – beograd, Svjetlost – Sarajevo, Veselin Masleša – Sarajevo, 1964)
"- U svakoj porodici, druže moj, mi moramo da otvorimo pravo bojište! - rekao mu je neki dan Vlado. - Je li ti rođeni brat gad i bandit, pucaj brzo i na vrijeme, da te on ne pretekne. To je revolucija. Nema tu nikakve sentimentalnosti. Porodica? Nema danas više porodice. Gotovo je s tom zastarjelom formom. Poslije tih Vladinih riječi kao da je čitavu Podgorinu produvao leden oštar vjetar i odnio posljednji dašak topline." (Str. 58)
Talija je napisao:
Po tom pitanju ne dam ti pardona ni sekunde.

Interesantna osobina.

_________________
-A
Tpojke su Đuro šta?
-Osnovne jedinice diverzantskih grupa.
