banjalukaforum.com

Ima naravno. Ja sam svojoj curici do godinu dana davala Aptamil prvo 1 pa onda 2 pa 3. Imas takodjer i Milumil, ali sto se ticeo stalih Milupa proizvoda nisam bas sigurna da je veliki izbor, ja sam npr. trazila zitne kasice i rijetko gdje da ih je bilo, i kada dodju brzo se razgrabe. Imas Hipp mlijeko za dojencad,slane i vocne kasice,instant cajevi, Bebelac mlijeko(nisam sigurna da li je i to Milupa)..ima prilican izbor.

_________________
..u tom cucu grmi zec...

Ima li kupiti i u prodavnici?! Posto sam cula da ima u apoteci, za prodavnicu jos ne znam. Ima li u Tropicu?

Ti kazes da si pocela prvo davati APTAMIL 1. A zasto ne Aptamil PRE? To je bas za novorodjencadi do 4 mjeseca a moze se davati dok se god beba zasiti od toga, cak i do godinu dana. Posto je 1 malo 'jaca', a PRE je vise na bazi majcinog mlijeka tako da je bebe bolje prerade i mozes je davati 'po potrebi', znaci kad god beba zatrazi, dok kod 1, 2 i 3 treba se paziti i davati samo kad je vrijeme da opet jede. Znaci, ne uvijek kad beba zatrazi. Posto brzo siti pa moze doci do predebljavanja ili 'prezderavanja'.

Zato sto sam je dojila do negdje 5og mjeseca. Mislim da nije tacno da ce beba biti debela ako joj dajes 2 i 3, dodje ti na isto, ti dajes djetetu da rucka kad je gladna, samo sto brze ogladni poslije Aptamila PRE a ovako i po 4 sata moze da ne zatrazi da papa. Ako se pridrzavas uputstva sa pakovanja i preporuke pedijatra nece se prejesti ne brini. Sa 3 mjeseca ne bi trebalo da joj dajes vise od 100ml po obroku, a ne znam koliko tvoja curica ima sad. Moja svrca je sa 5 mjeseci pila oko 120ml po obroku, nekad malo manje nekada vise kako kada, ni bebe nemaju uvijek isti apetit, nista se ne brini. Sve ima svoje, 2 i 3 su prilagodjene potrebama beba odredjenog uzrasta.

Ima u Tropic-u i Interex-u i vecini apoteka, samo nisam sigurna da sam po prodavnicama vidjala taj Aptamil PRE, mozda da pogledas u apotekama.

_________________
..u tom cucu grmi zec...

Moja ima vec 2 mjeseca. Ona bi trebala sad jesti 170ml po porciji, tako pise na pakovanju. Ustvari,mislim da bi sad trebala da jede vec 200ml, ne znam tacno, nemam kutiju bacila sam. To je preporuka proizvodjaca.
Mada ona meni malo kasni par sedmica sa tim preporukama.
Sad pojede (popije, mlijeko se ne jede ) oko 150ml, 120...kako kad. Nekad i ispod 100, ali zato brze izgladni.
Sad trazi da jede svako 4 sata.Po noci isto.
Mada, ja i ne gledam bas nesto na te preporuke. Orijentisem se po njoj. Ako barem 2 puta pojede sve i kap, onda znam da joj trebam vise napraviti. A i nije svako djete isto. Neko jede vise neko manje.

Na 1 ne bi jos prelazila. Mada sam se omisljala da joj za veceru dam 1 da prespava noc. Ovako se i ona muci, tesko zaspi posle kad je nahranim, po danu isto ne spava mnogo,..pa je posle sva neka nervozna.
Doktor je rekao da joj nedajem 1 dok je god sita od PRE.

Ne znam samo kad krenem na godisnji, sta da ponesem, PRE ili 1. Jer tad ce imati oko 5 mjeseci, mozda bi tad trebala preci na 1. Pa zato pitam imali kupiti tu kod nas. Ili da ponesem 5 kutija PRE i 5 kutija 1.
Ovde u AT je jedna kutija 7,50 evra. Koliko je kod nas?

Uhhhh ovo gore sto si napisala mi djeluje previse..mislim kolicinski koliko popije, pa skoro da mene zasiti 200ml mlijeka kad popijem,..a ne bebicu malu..ali ne znam nisam davala Aptamil PRE pa ne mogu komentarisati te mjere. Jesi ti sigurna da treba bas toliko?
Sto se tice spavanja cijelu noc, moja curica je prvi put prespavala od 9 navece do 6 ujutro sa 3 mjeseca, ali ja sam nju tada jos uvijek dojila, a bebe koje su na adaptiranom i ranije pocnu da spavaju u komadu citavu noc. Ako nema grcice, mislim da nema razloga da ti ne spava po danu i bude nervozna ako je sita, ako nije zedna i ako joj nije vruce. Moj savjet ti je da ipak pokusas da joj das 1cu, ali (vidjeces kako pise na pakovanju ja sam vec zaboravila) prvi put joj napravi najmanju kolicinu mislim da je 120ml, i kada to popije i ako se bude bunila i trazila jos nemoj da joj dajes jer je 1ca gusca. Vjerovatno ce traziti jer kako vidim ona sada popije 170ml Nema razloga da se ustrucavas dati joj 1cu, jer sam sigurna da se ona moze davati od prvog dana zivota bebe, vise ce joj "razvaliti zeludac" kolicina nego sastav mlijeka (ako me razumijes sta hocu da kazem), koliko se sjecam "nastave" iz bolnice , kapacitet zeluca novorodjenceta je svega 50ml, pa se postepeno povecava, zato mi tih 170ml nikako nije jasno(?), da moze toliko da popije sa 2 mjeseca??? ("poguzija mala")
Ja sam vec zaboravila cijene, 1ca je koliko se sjecam oko 20KM kako gdje, neces vjerovati ja sam nalazila razliku i do 4KM. U apotekama je najskuplji, a najjeftiniji je u Interex-u 19,50 KM.
Ljubi je puno od nas dve

_________________
..u tom cucu grmi zec...

Pa beba raste, zato joj treba toliko.

NIje puno. Pise tako na pakovanju. Ona je sad treci mjesec i sad bi trebala da jede po propisu 200ml. Ali ona jos jede 'malo', znaci 150ml.
Sta da ti kazem...i nije bas neka "poguzija" . Jede onako pomalo. Nije toliko ni buca. Ima 4.800 kg a dugacka je 57. A rodjena je sa 2.900 i bila je 49 dugacka.

Mislim da to zvuci puno jer je upravo ta PRE hrana. Da joj dajem 1-cu normalno je da joj nebi smjela toliko dati, odnosno nebi ona mogla toliko ni pojesti.
Nista se ti ne brini. Necu ja dozvoliti da se ona prejede.

Pozdrav

joj cure moje drage,kako smo mi odrasli na mlijeku+griz ili mljeveni keks,a cim su nam mogli davatu svu hranu,jeli smo sve i svi sretni,zdravi i debeli
ja zivim u usa i jako malo majki doje,sto je uzasno!!! dojite dok mozete jer je to najzdravije za djecu a ukljucite svjezu hranu(manite se kasica,sokica i tih konzerviranih gluposti maksimalno,ja sam svojoj bebici pasirala voce,povrce,a te kasice samo ako nismo u kuci,a sto se tice tih formulica i to smo vrlo kratko koristili(navodno,kravlje mlijeko nije zdravo za djecu do 1god!?)i svi smo zdravi,sretni,siti i spavamo cijelu noc poodavno

_________________
"You got a dream... You gotta protect it. People can't do somethin' themselves, they wanna tell you you can't do it. If you want somethin', go get it.."

Kako djetetu objasniti smrt

Ukoliko se osjećate nesigurnima ili niste u stanju razgovarati s djetetom o smrti, pronađite osobu od povjerenja i povjerite joj taj zadatak.

Ukoliko ste imali slučaj smrti u bliskoj okolini, vaše će dijete željeti znati što se dogodilo, kakvo je značenje onoga što se dogodilo, što će se dogoditi njemu. Pokušajte razjasniti sve nedoumice i odgovoriti na sva pitanja koja dijete postavi.

Objasnite smrt jednostavno i najosnovnijim činjenicama. Budite iskreni.

Upamtite da je djetetova pažnja kratkotrajna. Dijete u jednom trenutku može plakati, a već u drugom pojuriti u smjeru igre. Potpuno je normalna dječja želja za igrom i u teškim trenucima, obavijenim najtežim emocijama.

Kao i odrasli, i djeca tuguju različito. Vrlo često, djeca ne pronalaze riječi kojima bi opisala svoje osjećaje. Dječja reakcija na smrt koja se dogodila ovisit će o dobi djeteta. Potrebe sasvim malog djeteta razlikovat će se od onih adolescenta. Međutim, svako dijete treba uključiti u obiteljske događaje koji slijede nakon smrti, u skladu s djetetovim željama.


U razgovoru s malim djetetom, potrebno je biti iskren i jasan, kako bi se izbjegla zbunjenost i krivo shvaćanje u budućnosti. Neke od ideja o čemu govoriti i što reći:

+++Umrijeti znači da osoba više nije živa, njeno je tijelo prestalo "raditi".

+++Umrla osoba ne može govoriti, disati, kretati se, jesti ili činiti bilo što drugo što čine žive osobe.

+++Razgovarajte o osobnim vjerovanjima i prihvaćanju smrti, spomenite i vlastito vjerovanje u život poslije smrti, ukoliko vjerujete u njega. Opišite djetetu svoje vjerovanje.

+++Sjećanje je vrlo važno djeci. Pomaže im razgovor o osobi koja je umrla, prizivanje sjećanja na osobu i vesele događaje


Pomirite se s vlastitim emocijama
Većina roditelja s djecom o smrti razgovara tek kad se suoče sa smrtnim slučajem i tek tada razmišljaju kako uopće upoznati dijete s konceptom smrti. To baš i nije pravo vrijeme za planiranje razgovora o smrti, budući da su često i roditelji ti koji tuguju za gubitkom umrle osobe.

Najbolje je razraditi "plan" razgovora i smjera u kojem želite da on teče (učinite to upravo sada); razmislite o svojim vjerovanjima i dosadašnjim susretima sa smrću. Kad djetetu možete ispričati kako ste se osjećali kada ste izgubili kućnog ljubimca ili voljenu osobu (baku ili djeda, npr.), učinit ćete osjećaj gubitka i tuge univerzalnim i dijete će ga lakše prihvatiti i razumijeti.


Upoznajte dijete sa životnim ciklusom
Prilika za početak priče o smrti, kao dijelu života, svakodnevno ima na pretek, ali mnogi roditelji ignoriraju takve prilike, pokušavajući zaštititi dijete od takvih neugodnosti. Stručnjaci poručuju kako takve prilike treba iskoristiti! Osušeni cvjetovi u grmu mogu učiti o životu i smrti, kao i izmjene godišnjih doba ili smrt kućnog ljubimca. Posjećujte starije članove obitelji i prijatelje i pokažite djetetu proces starenja, naglašavajući ga kao prirodan, iako ne uvijek ugodan proces. Kad djeca primaju poruku kako je razgovor o smrti prihvatljiv, oslobodit će se i postavljati pitanja, a odgovori će im pomoći da lakše dožive i prebrode situaciju smrti voljene osobe. Djeca se sa smrću suočavaju prirodno, ukoliko im odrasli koji ih okružuju to dozvole.

Uključite dijete u svoje žalovanje
Netko blizak – vaša baka ili djed, blizak prijatelj ili čak supružnik, umire. Roditeljski instinkt žuri zaštititi dijete od boli koju sami osjećate. Nemojte! Ili će vaše dijete biti primorano suočiti se s emocijama kasnije.

Nije lako vidjeti vlastito dijete kako tuguje, ali skrivati se od djeteta ili ga udaljiti iz kuće (na skrb bilo kojoj drugoj odrasloj osobi), učinit će da se dijete osjeti izolirano i isključeno, s porukom kako nije u redu biti tužan ili plakati kad netko umre. To je upravo suprotno od onoga što djetetu trebate pokazati i naučiti ga. Ono što trebate učiniti je dati djetetu nadu kako će bol i tuga proći. Vaš je "posao" naučiti dijete da je bol dio života i da se s vremenom umanjuje i nestaje.

Budite iskreni
Na dječja pitanja o smrti, često je teško odgovoriti. Najbolje je biti direktan i iskren u svakom odgovoru i dati samo onoliko informacija koliko dijete traži. Ukoliko dijete zanima samo događaj ispraćaja pokojnika, odgovarajte na pitanja samo o tome, ako želi znati hoće li i ono umrijeti, budite potpuno iskreni, ali i vješti pa odgovorite kako će se to dogoditi za puno, puno godina, u dalekoj budućnosti.

Najveća preokupacija djece je njihova vlastita sigurnost. Djeca žele znati hoće li mama i tat uvijek biti uz njih. Pobrinite se da dijete zna kako planirate uz njega ostati još jako dugo, ali ako se slučajno dogodi nešto nepalnirano, da će ono biti zbrinuto i paženo.

Izbjegavajte klišeizirane fraze tipa "baka je otišla", "djed je zaspao". Ovakve će izjave otvoriti mnoga nova pitanja i stvoriti puno više nesigurnosti nego jednostavno "djed je umro". I ne zaboravite, ukoliko vas dijete iznenadi pitanjem, uvijek mu možete priznati da nešto ne znate.

Dajte značaja duhovnom aspektu vaše osobnosti
Religija nas poučava o smislu života i smrti, daje objašnjenja i pruža utjehu. Ukoliko niste religiozni, ipak možete poučiti dijete kako život ima i neki viši smisao od samog življenja. Oni koji ostaju mogu nastaviti dobra djela umrle osobe, neka dobra djela možete i posvetiti umrloj osobi. Roditelji dijete mogu učiti kako postoji razlog za sve događaje pa čak i smrt. Gledajući sebe kao mali, ali važan dio velikog životnog mozaika može pomoći djetetu da zadrži nadu i optimizam. U ovom smislu, duhovnost može pomoći u prihvaćanju smrti kao neizbježnog događaja koji ne znači nužno i završetak.

Očuvajte uspomene
Radije nego zabraniti spominjanje umrle osobe ili razgovor o zajedničkim veselim trenucima, potrudite se održati uspomene na preminulu osobu.

Dokle god razgovaramo o osobi, smijemo se pa čak i plačemo, ta osoba živi u nama. Umjesto da to samo kažemo djeci, pokažimo im primjerom.

Dodatne informacije
Smrt kućnog ljubimca obično je prvo iskustvo koje dijete ima vezano uz smrt i umiranje. Učinite od tog događaja vrijednu i pozitivnu lekciju. Oprostite se od ljubimca, ukoliko je moguće. Prođite kroz uobičajene rituale, sahranite ljubimca. Pomolite se za ljubimca, ukoliko prakticirate molitvu ili ga na neki drugi način ispratite iz ovozemaljskog života. Razgovarajte o smrti i vašim osobnim vjerovanjima vezanima uz smrt. Tugujte zajedno. Razgovarajte o ljubimcu često i s ljubavlju. Ovi sitni koraci pružit će vašem djetetu čvrstu osnovu uz pomoć koje će se lakše suočiti s gubitkom voljene osobe.

Treba li djecu voditi na pogrebe?
Općenito, stručnjaci kažu da treba. Puno je bolje, čak i za sasvim malo dijete, biti uz obitelj u vrijeme velike boli i žalovanja, nego odvojiti ga. Ukoliko je preminula osoba jedan od roditelja, dijete svakako treba biti uključeno u sve rituale žalovanja i ispraćaja. Planirajte vrijeme u kojem ćete pripremiti dijete na događaje koji slijede na posljednjem ispraćaju, što može očekivati, kakve su uobičajene reakcije ljudi prilikom pogreba. Ukoliko se bojite kako vas vlastita tuga može omesti u pomaganju djetetu kroz taj teški period, zadužite nekoga od rodbine ili prijatelja da se pobrine za dijete. Ukoliko je dijete neodlučno želi li prisustvovati pogrebu, ne potencirajte. Raspravite sve djetetove brige i raščistite nedoumice, ali ne forsirajte.

Kada dijete prestane da koristi pelene, roditelji cesto dospiju u nepriliku. Jer, bez pelena se mala i velika nuzda vise ne mogu obaviti onako "usput".
Evo jedan simpatican tekst (smijesno ali istinito ) pa procitajte sta vas ocekuje u zavisnosti kojem tipu pripada vase dijete.

OKLIJEVALO
Mora? Ne mora?
Kod Oklijevala se to nikada ne moze tacno znati. Vjerovatno ni on sam to ne zna. Kada u redu u samoposluzi malo oklijevalo odjednom pocne da vice "Moram da kakim!", mama odmah ide u potragu za WCom. A tamo prvo obrise ono sto vejerovatno jos od prosle nedelje niko nije pocistio, spusti dasku, skine dijete i drzi ga iznad daske, jer se njemu, usprkos svim maminim naporima da je ocisti, gadi da sjedne na nju. Oklijevalo se potom nekoliko minuta koncentrise, pri cemu mu se cijela glava zacrveni, ali potom zakljuci da zapravo i ne mora da kaki.

ZADIVLJENI POSMATRAC
Njemu nikad dosta divljenja. Za vrijeme sjedenja i nakon uspjesno obavljenog posla posmatrac ne moze dovoljno da se nadivi rezultatu svojih napora. Na WC solji rijetko sjedi uspravno, glava mu je uglavnom medju nogama, kako mu nista ne bi promaklo. Zadivljeni posmatrac svoju sklonost prema sanitarnim cvorovima pokazuje jos dosta prije nego sto i sam prestane da nosi pelene: cim prohoda, on uporno prati svakog posjetioca WC-a do same WC solje; u trenucima kada ga niko ne gleda, rado ce u solju potopiti predmete koji ce znatno otezati uredno ispiranje, sto zadivljenog posmatraca posebno raduje.

ANARHISTA
On to obavlja gdje god stigne. Kod komsije na terasi, u bratovoj kutiji sa kockicama, na igralistu ispred tobogana... Anarhista ne daje nikakvo upozorenje i nista ne najavljuje, vec jednostavno spusti pantalone (uglavnom) i obavlja posao. Nakon toga nastavlja da prevozi pijesak, spusta se niz tobogan ili se igra kockama kao da se nista nije dogodilo. Anarhista nema nikakvu svijest da je uradio nesto pogresno, a pitanja o motivima odbacuje slijeganjem ramenima ili lapidarnim odgovorom "treba pi pi".

KOMENTATOR
On stalno prica o tome, bez obzira da li u WC mora on sam ili neko drugi. "Teta kakila?" zainteresovano ce priupitati stariju gospodju koja upravo izlazi iz toaleta u restoranu. "Mora kaki!!" najavljuje iz sveg glasa i pri tom nema nikakvog obzira prema osjecanjima drugih. Medjutim, medju djecom koja vise ne koriste pelene, cesto nailazimo na mjesavinu Komentatora i Zadivljenog posmatraca. Glave nagnute nad WC soljom on opisuje sve sto se tu dogadja. Ko se pri tom nadje u njegovoj blizini, odmah ce znati jesu li njegovi napori urodili "velikom kobasicom, samo sa nekoliko kapi ili puno malih kobasica".

NEGATOR
On bi bio najsrecniji kad uopste ne bi morao da ide u WC. Redovna oprezna roditeljska pitanja o njegovoj eventualnoj hitnoj potrebi obavljanja nuzde, on odbacuje snaznim odmahivanjem glavom i stisnutim usnama. Ako nepopustljivi roditelji i nakon nekoliko sati nastave da insistiraju, negator ce pobjeci sto brze moze, sakrice se pod krevet i pocece tako glasno da vice da ce roditelji pri sljedecem susretu sa komsijama biti izlozeni nepovjerljivim pogledima. Kada neko napokon uspije da uhvati malog negatora, on ce se baciti pred WC solju i poceti tako jako da mlati rukama i nogama da necete moci da mu skinete pantalone - i upiskice se. Nakon toga ce izgledati nekako olaksano i roditelje ce umiriti rijecima "Napravio PI PI".

UZIVALAC
Kao sto i samo ime kaze, moze da uziva i cuti. On satima sjedi na tuti ili WC solji, a crveni otisak na guzi mu ni malo ne smeta, jer njega zaokupljaju vaznije stvari. On pjeva "la la la..", crta po plocicama, na miru jede svoje gumene bombone, bruji kao kamion, slaze figurice iz kinder-jajeta ili lista slikovnicu. Iz iskustva je poznato da su uzivaoci po prirodi muzevni tipovi, koji i kad odrastu cesto zadrzavaju naviku dugotrajnog sjedenja u "sobi za razmisljanje".

UMISLJENKO
On svoju tutu, bila ona puna ili prazna, po cijeli dan nosi po stanu i znacajnim gestom najavljuje svako pomijeranje crijeva, svaki i najmanji pritisak na besiku. Najsrecniji je kad ima publiku. Cijeli djeciji rodjendan moze provesti u WCu, jer ne moze da odoli a da slavljenikovu mamu uvijek iznova ne uvjerava kako mu se opet piski. Umisljenko ne moze da udje ni u jednu piceriju, a da konobara vec prije prvog zalogaja ne upita "Mogu li kod vas ici u WC"? Umisljenka cete prepoznati vec vrlo rano: on vec na stolu za presvlacenje uzbudjeno mase pelenom, punom ili praznom, a prva rijec koju izgovori nije "mama" vec "aa".

IGRAC
O njemu bi bilo najbolje uljudno cutati. Radi potpunosti recimo samo ovoliko: on se svugdje igra svacim. Njegove roditelje cete prepoznati po tome sto nikada ne napustaju kucu bez rezervnog paketica vlaznih maramica.

_________________
..u tom cucu grmi zec...

Roditelji, pazite što kupujete!



Igračke ili električne aparate bez oznake 'CE' nemojte kupovati, upozoravaju stručnjaci. Ali, ni svako 'CE', oznaka kojom se garantira sigurnost proizvoda – nije pravo.


Stručnjaci Zavoda za ispitivanje kvalitete nedavno su javnosti odaslali apel u kojem upozoravaju na potencijalno opasne igračke, od kojih je većina proizvedena u Kini. U tom se upozorenju građane informira kako ne bi trebali kupovati proizvode bez oznake "CE", koja jamči da je proizvod, bilo da je riječ o igrački ili električnom aparatu, izrađen u skladu sa sigurnosnim direktivama Europske unije, piše Novi list.

Najveći je problem zapravo u tome što se na tržištu nerijetko sureću proizvodi s lažnom oznakom kvalitete.

S problemom falsificiranja oznake kvalitete susreću se i zemlje Europske Unije, a posebno su osjetljive zemlje izvan nje koje nisu obavezne poštovati njezine propise o sigurnosti proizvoda, a pritom im manjka i sustav o provjeri istih.

"Problem domaćeg tržišta je i činjenica da kod nas nema nekih drastičnih kazni za proizvođače, odnosno uvoznike predmeta čija kvaliteta nije ispitana. Stoga na tržištima na kojima nema prave kontrole nije rijetka pojava prodaje igračaka i ostalih proizvoda bez 'atesta' ili s lažnim oznakama", izjavio je za Novi list Dragan Sabljić, direktor Zavoda za ispitivanje kvalitete.

Iako ponekad nije lako uočiti razliku između pravog i lažnog "CE", najčešća je prevara ona pri kojoj su dva slova sljubljena ili izdužena.

Originalna oznaka ne može se obrisati, a slova su udaljena i čine polovicu zamišljenog savršenog kruga, piše Novi list.

Razvijajmo u detetu smisao za saosecanje


Decu vaspitavamo uglavnom na principu: takav je red, takav je obicaj. Ipak, sve sto je vremenom usvojeno, nije uvek i - pametno.
Treba li tako uporno, kako mi cinimo, uciti decu formalnoj uctivosti?
Priznacete, retko nas sta tako odbija kao uctiv a, u stvari, bezosecajan covek. Jer mi tacno osecamo: sama spoljasnja kultura nije dovoljna. Potrebna je, i te kako, jos i unutrasnja.

No ne shvataju svi da su ta dva vida kulture, premda se oznacavaju istom recju, po svojoj prirodi potpuno razlicite pojave. Spoljansnja je "kultura" samo skup navika uctivog ponasanja. U osnovi pak unutrasnje kulture lezi nesto dusevno, sto bismo mogli naazvati smislom za saosecanje.
Spoljasnje navike se usadjuju, a dusevne sposobnosti se razvijaju. Ono sto je korisno za stvaranje spoljasnje navike moze ponekada biti i stetno za razvijanje dusevne sposobnosti.

Ali, da navedemo primer:
Dosli ste u goste poznanicima i doneli njihovom malisanu poklon. "Kako se kaze?" - strogo ga podseca mama. "Hvala" - promrmlja on. I izgovorivsi tu rec, malisan kao da je otaljao stvar sa gostom. Na njegovom se licu ne izrazava ni osmeh ni radost. Naviknutost na uctivost kod njega se nekako moze i ustaliti, ali sluh za osecajnost tupi. Posle mnogih slicnih postupaka - od dragocenog prirodnog svojstva sluha za osecajnost nece ostati ni traga.

U detetu koje se privikne na formalnu uctivost ne moze razviti i osecajnost. Jer, pravila uctivost su i predvidjena da covek izrazava zahvalnost i onda kada je uopste ne oseca. Ako prevremeno privikavamo decu da recima izrazavaju osecanja koja jos ne dozivljuju, mozemo ta osecanja prigustiti zauvek.

Zasto, na primer, teramo dete da kaze "hvala"? Najcesce samo zato da bismo pred ljudima pokazali kako nam je dete "vaspitano".

Vezbanje u spoljasnjoj uctivosti samo lici na vaspitanje. Medjutim, stvarno vaspitanje dolazi jedino kad budemo u prilici da dademo detetu makar jednu kap dusevnosti.
Kako razviti u detetu sluh za osecajnost, srdacnost, iskrenost? Zadatak je kudikamo slozeniji nego prosto ovladavanje recima: "hvala", "izvolite", "molim". Obazrivost prema drugom, osecanje za drugog, to je prvi uslov za razvijanje sluha za osecajnost, srdacnost, iskrenost.

Naprimer:
Porodica gleda televizijski program, a malisan treba da prodje ispred ekrana. Da li ce se sagnuti? Da li ce pozuriti? Ako se sagne i pozuri, sa detetom je sve u redu. On oseca prisustvo drugih, snebiva se da im smeta. Ako pak prodje bezbrizno, bez zurbe, znaci u kuci nastaje nevolja i vreme je da se nesto ucini.

Da bismo dete naucili dda oseca drugog, potrebno je i u njemu priznavati toga drugoga.

Kakav primer dete vidi od prvih dana zivota?
Pred njim je uvek osoba (i to tako autoritativna - mama!) koja se stalno na nesto zali: umorna je, potrebna joj je pomoc, ne moze sama da uzme naprstak, ne ustrucava se da svakog minuta ponesto moli; Znaci, I ja tako isto mogu da se zalim, da opterecujem druge I - ako me nesto boli - da na sav glas vicem da me boli. Neka onda i mama, zbog mene, malo pati!

U takvoj porodici dete nece nikada shvatiti da jadikovati pred onima koji te vole, nije posteno. Ne opterecuj ljude, ne zagorcavaj im zivot svojim nezgodama, snadji se - po mogucnosti - sam! Takvu lekciju moramo primerom davati mi, odrasli.
Ne opterecuj drugoga, nego nastoj da ga obradujes.

Prva porodicna briga cesto je: kome cemo i sta cemo pokloniti. Jedna majka govori o svojoj deci: "Trudim se da ih naucim da daju; da primaju naucice I sami."
I doista, njena cetverogodisnja kcerkica ne odlazi u goste bez poklona: mama je uspela da mala oseca zadovoljstvo od poklanjanja, davanja, da se raduje tudjoj radosti.

U nasim uobicajenim predstavama osecajan je covek, pre svega, osetljiv na tudji bol. Tako u nasem jeziku postoje reci: "sa-ucesce", "sa-patnja", "sa-zaljenje". Medjutim rec "sa-radovanje" ne postoji. Tako bismo voleli da cesce cujemo ono osecajno: "Bas ti se radujem". Ili: "Radujem se tvome uspehu".

Naucimo dete da se raduje zbog drugih, da se raduje nesebicno, ne uporedjujuci tudje uspehe sa svojim neuspesima.

Ako kci isprica majci da se u razredu pojavila odlicna ucenica, trebalo bi da se obradujemo zbog nepoznate devojcice, a ne da odmah pozurimo s prekorom: "Eto vidis, a ti?" Morali bismo postupati opreznije. Ukazujuci na lep primer njegovih vrsnjaka, u nasem detetu cesto ne podsticemo zelju za podrzavanjem nego - zavist.

Ne treba prekorevati dete ako ne zuri da dade, da pokloni, ako jos ne ume da se raduje zbog drugog. Od nas se trazi samo jedno: da sami poklanjamo, ds se sami radujemo i da - cekamo. Da cekamo, cekamo i cekamo s verom u to da ce doci dan kada ce dete dati svoj poklon i drugom (a ne samo mami, ne samo dedi).

Vaspitanje sluha za srdacnost i osecajnost zahteva tisinu. Tu galami uopste nema mesta.

Naprimer:
Otac i sin (djak prvak) prilaze kuci i otac upozorava: "Necemo zvoniti, mama je bolesna. Otkljucacemo sami".
Izvanredna lekcija...
No otac jos nije cestito ni zavrsio, a sin je vec pritisnuo zvonce. I tada prasak: "Pa kome ja govorim, idiote jedan"?!
Tamo gde je bilo dovoljno da coveku bude zao, nije bilo potrebe jos I za ljutnjom.

Za vaspitano dete dovoljno je jedva primetno cudjenje u glasu starijeg: "Sta je to s tobom, dragi moj?"

Kad roditelja moraju da upute prekor, da stavljaju primedbe I da osudjuju dete, znaci, vaspitanje je primilo opasan tok. Dete bi moralo svojim sluhom za osecajnost naslutiti neodobravanje I zalost starijih. A kada se ta ljutnja pretoci u reci, u prekore, ukore I viku, tada taj sluh sve vise otupljuje. Ako sam danas detetu nesto prigovorio, sutra cu morati jos duze da mu prigovaram. I svakim danom ono ce me slabije slusati i cuti. Tada ce posle pedagoske serije: "Sta ti je? Ne cujes? Jesi li gluv? Kome ja govorim? Razumes li srpski? " neminovno uslediti I fizicka: samar, pesnica, prut - I tako sve do maloletnicke kancelarije u miliciji. Dete kod koga nije razvijen I kod koga je zatajio sluh osecajnosti, gotovo je nemoguce vaspitavati. Preostaje jedino da se zali ucitelj I nastavnik kome ce to dete doci u ruke.

Po rastimovanom klaviru se moze udarati pesnicom. No nijedan instrument na svetu nije od toga dobio cisitji zvuk.

Neprijatno je cuti malisana koji stalno sudi I osudjuje drugove pa cak I odrasle ljude. Ako dete lose govori o gostu, nastojimo da ga isrpavimo. No, svake veceri porodica gleda TV program, emisiju za emisijom, I pocinje: te ovaj glumac je los, te ovaj se pevac ponavlja I sve u tom smislu...
Ta svakovecernja skola ogovaranja - to je kosmarno vezbanje u bezosecajnosti. Neprimetno za sebe, mi dozvoljavamo deci da I ona sude I raspravljaju o odraslima bez smisla I bez sazaljenja. I ne samo da im dozvoljavamo vec im I primer dajemo! A posle cemo od deteta zahtevati: "Ne grdi ucitelja! Ucitelj je uvek u pravu" Kako da ne grdi ucitelja kad sve ostale odrase moze grditi?! Uzgred budi receno, otac i majka dodju na red za ogovaranje jos i pre ucitelja.

Ne svidja na se TV emisija; iskljucimo po nekim igovorom televizor. A sto se gostiju tice, pa ne pozivamo ih valjda u kucu da bismo ih, kad odu, ocenjivali I ogovarali.
Naucimo decu da vole ljude, a ne da sude o njima.

Sluh za osecajnost, srdacnost I iskrenost nije, dakle ona uobicajena formalna I uvezbana uctivost. To je cisto dusevna, moralna osobina.

Nagraditi dete sluhom za osecajnost - to je ono najbolje sto roditelja mogu uciniti za njegovu srecu.

Sto se pak tice pravila uctivosti, dete sa sluhom za osecajnost, cim odraste, ovladace njima brzo I lako, po primeru svojih starijih.
Takav ce covek, do poslednjeg trenutka svoga zivota, cak I prikovan za bolesnicku postelju, brinuti da ne opterecuje previse cak ni lekare ni rodbinu I ne zadaje im glavobolje.

Ali stoga ti ljudi koji imaju osecanja za dobro drugih I manje boluju I duze zive. Prihvatajuci zivot blisko dusi, stalno se napajaju istinskim zivotom.







Tekst je prepisan iz jednog crkvenog casopisa ("Pravoslavni misionar") iz '70-tih...eto ako nekog interesuje...

Zašto čitati priče maloj djeci?



Redovito čitanje priča vodi do dobrog govornika materinjeg jezika. Dijete usvaja kulturu čitanja knjiga ali i kulturu slušanja, a to će biti vrlo korisno kada krene u školu.

Roditelji su prvi učitelji svojoj djeci i imaju veliki utjecaj na razvoj jezičnih sposobnosti svoga djeteta kao i na razvoj i usvajanje vještina čitanja. Čitanje je vještina koja se dugo razvija, zapravo usvajanje te vještine počinje još dok su djeca vrlo mala. Čim djeca čuju jezik, počelo je njihovo usmjeravanje prema pismenosti. Osnova čitanja je jezik, a da bi ta osnova bila dobro razvijena potrebno je što više razgovarati sa djecom. Zato razgovarajte sa djecom o svakodnevnim radnjama i aktivnostima, slušajte ih i budite aktivni sudionik u međusobnoj komunikaciji.

Knjige sa slikama namijenjene maloj djeci privlače pažnju djeteta i pomažu da dijete poveže značenje teksta sa knjigom. Slikovnice imaju veliki utjecaj na razvoj djetetove mašte i razvijaju kreativnost. Osim toga dijete čuje iste riječi, rečenice i fraze, a to utječe na usvajanje pravila materinjeg jezika, dijete uči koristiti riječi na pravilan način i u pravilnom kontekstu.

Redovito čitanje priča vodi do dobrog govornika materinjeg jezika. Vrlo brzi razvoj i mnoštvo pitanja koja djeca postavljaju (tko?, što?, gdje?, kako?) pružaju mnogo prilika da roditelji upotrijebe knjige kako bi pomogli djeci da postave pitanja i odgovore na njih. Dok djeci čitaju knjige, roditelji mogu postavljati pitanja koja će djetetu pomoći da uvježba novo što uči ('Kako kaže krava?'), da nauče nešto o uzroku i posljedici ('Što će se dogoditi?'), te razviju vještine razvrstavanja i organiziranja.

Dijete usvaja kulturu čitanja knjiga ali i kulturu slušanja, a to će biti vrlo korisno kada krene u školu. Istraživanja pokazuju da djeca koja tijekom prvih godina života čuju mnogo riječi i koja su aktivno uključena u komunikaciju imaju bolje rezultate na testovima znanja i vještina u osnovnoj školi nego djeca koja nisu bila tako bogato izložena jeziku.

Zatrudnjela dva puta u tri tjedna


Ame i Lia nisu blizanke, a rodila ih je ista majka isti dan. Iako poznat u medicinskom svijetu, njihov je slučaj jako rijedak. Šanse za dvostruko začeće su jedan prema milijun.



Ame i Lia su sestre, ali ne i blizanke, rođene istog dana. Naime, jedna od njih je začeta tri tjedna poslije druge, za što je vjerojatnost jedan prema milijun. Djevojčice su rođene carskim rezom, pa je tako Ame rođena s 29, a Lia s 32 tjedna. Najčudnije od svega je što je njihova majka Amelia Spence zatrudnjela dva puta u tri tjedna – i to dok je pila kontracepcijske tablete. Liječnici kažu da je u njenom slučaju došlo do rijetkog procesa superfetacije, kada tijelo, nakon što je već došlo do začeća, krene ispuštati više plodnih jajašaca.
Ova vijest šokirala je i nju, i muža, i njihovo dvoje djece, kao i doktore koji su otkrili dva fetusa u različitom stadiju.
''Bilo je jako čudno. Doktori su rekli da nikad prije nisu to vidjeli, već su samo čitali o tome'', priča Amelia. Bili su jako zbrinuti za mlađu jer su mislili da se neće razviti do kraja.
''Bila sam presretna kada su mi rekli da manje dijete još uvijek raste. Bila je takav borac.''
''Odlazila sam na preglede svaki tjedan. I nadala se da će sve biti u redu.''
Djevojčice su rođene par tjedan ranije hitnim carskim rezom jer su obje bile u nezgodnom položaju u maternici. Danas, pet mjeseci kasnije, obje su dobro i manja beba polako sustiže stariju.




Nevjerovatno!

zaista nevjerovatno,sta je priroda...
ma nek' su zive i zdrave

_________________
"You got a dream... You gotta protect it. People can't do somethin' themselves, they wanna tell you you can't do it. If you want somethin', go get it.."

baš zamiljivo ..

i ovo sam čula... meni je veterinar pričao da je kod kuja nerijetko da, ako je u toku tjeranja bila sa više mužjaka, da se razna jajašca mogu oploditi sa sjemenom različitih mužjaka. .tako da ustvari ona u jednoj trudnoći može nositi kučiće od dva ili tri mužjaka.... isto zanimljivo.. mislim da kod žena to nema ni u teoriji, mada ovaj opisani slučaj mi vuče na nešto slično.. mislim, samo s razlikom što je bilo s jednim čovjekom

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

e jedno pitanjce za mame,cim vam se djeca igraju,koliku ulogu u vaspitanju i odrastanju vaseg djeteta ima tv,vjerujete li u igracke za edukaciju(razne slagalice,memorijske igre itd?(jednom prilikom sam u bl trazila edukativnu igracku za poklon jednoj djevojcici od 2,5g i zena mi kaze imate ove odlicne usisivace ,odlicna edukacija,ne vrijeme )
kad sam ja bila klinka,tv se gledao pola sata pred spavanje i to je bilo to,a sad daleko vise,znam mame kojima dvogodisnja djeca satima sjede prikovana ispred tv-a,na sta se ja grozim,ali sam dobila odgovor:"pa sta ima veze,sve su to edukativni crtici!!!"

_________________
"You got a dream... You gotta protect it. People can't do somethin' themselves, they wanna tell you you can't do it. If you want somethin', go get it.."

Moja kćerka je u tom uzrastu(26mjeseci) i mislim da nema ništa loše u gledanju crtića koji su prilagodjeni odredjenom uzrastu. Naravno da trebaju biti na djetetovom materinjem jeziku. Ja sa svojom curicom zajedno gledam crtiće i razgovaramo o onom što gledamo, plešemo, ma superiška,.. Pored crtića slušamo i dječije pjesmice (Kolibri, Vrapčići itd.) nevjerovatno kako se čovjek vrati u djetinjstvo,..
I tačno je da crtići mogu biti edukativni, ali ih sa djetetom treba gledati zajedno.
Mada mi puno vremena trenutno provodimo čitajući (ona sluša naravno ) Ružno pače, Snjeguljica i 7 patuljaka,..itd. zatim crtamo, bojimo, puno toga se može organizovati uz malo mašte, ne moraju to biti "gotove i upakovane" igre. Lego kockice njih imas u sve i jednoj prodavnici, npr. karte sa likovima iz crtića(mi imamo Nemu) pa slažemo iste likove, dijete u tom uzrastu već može da grupiše iste boje i oblike, da stavlja oblike u odgovarajuće ramove, primjer su one puzlice od stiropora različitih boja i u sredini su različiti oblici koje dijete slaže. Postoje prelijepe tematske slikovnice(životinje, hrana, odjeća) u izdanju Kreativnog centra sa prozorčićima iza kojih su skriveni neki predmeti, životinje ili voće koje dijete treba da pronadje,..sve je to za uzrast do 3godine, moja brbljivica je oduševljena ovim igrama, mada je sve to naravno individualno, svako dijete je priča za sebe i treba mu se posvetiti maksimalno. Ako su crtići tu cijeli dan da ih dijete gleda i da nam "ne smeta" onda to nije dobro, i ne treba svaljivati krivicu na crtiće.

_________________
..u tom cucu grmi zec...

i po meni su crtici ok,ali ih i te kako treba ograniciti i naravno posvetiti djetetu vrijeme jer su klinci k'o spuzve,sve upijaju,mene je iznervirala izjava jedne mame za gledanje tv-a a inace je ljekar po struci ,mi imamo "problem" a to je da balansiramo i pokusamo razbiti jezicke barijere(koristimo tri jezika pa nije bas jednostavno)a citanje je obavezno i mali ritual pred spavanje(e kad sam kod spavanja,jeste li pristalica da dijete stavite u krevet u udredjeno vrijeme svako vece,naravno uz odredjeni svakodnevni ritual kojim i dijetetu pokazujete da je vrijeme za spavanje(tusiranje,citanje ili pricanje pricica,slusanje neke umirujuce muzike pa makar dijete i ne bilo pospano i lezalo u krevetu ili ga ostavite budnog dok se zaista ne uspava)

_________________
"You got a dream... You gotta protect it. People can't do somethin' themselves, they wanna tell you you can't do it. If you want somethin', go get it.."

to za jezike

ja kad sam bila u Francuskoj.. bio tamo jedan bračni par, on englez, ona francuskinja.. imali malog dječaka od 2,3 godine.. on mu se sve obraća na engleskom, a ona na francuskom.. dijete onako priča francuski pa ubaci po koju englesku riječ lol al valjda su htjeli od malena da mu tako krenu, pa da se posle, kad malo poraste, taj njegov govor jasno razgrana na dobar francuski i dobar engleski.. valjda to tako ide.. a inače takva djeca malo i kasnije progovaraju, al posle budu bilingvi

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !