NESLAVAN ZAVRŠETAK PLAVIH NA EŠ
Da, mi smo bivši šampioni
Od neslavnog poraza od Francuske u baražu za četvrtfinale Evropskog šampionata u košarci na svim sportskim i onim drugim televizijama vrte se izjave kouča Željka Obradovića. Kaže, konačno je rešio da izađe pred narod i prizna.
Ali, kasno Marko na Kosovo stiže… Svi junaci odano nestali, nije ih bilo od prvog poraza od Španije, pa ni u slabim pobedama protiv Letonije i nejakog Izraela.
Ko je kriv za ovo što se desilo? Ko je najkrivlji, a ko najmanje kriv, sada nije ni važno, jer smo obrukani kao nacija kojoj je košarka u srcu.
Sve mlađe selekcije, ali listom sve su se sa međunarodnih takmičenja ovog leta vraćale sa medaljama, a ona najsvetlija, koja im je uzor, porazila nas je ne rezultatima.
Izgubiti pošteno od boljeg nije strašno. Ali izgubiti zato što si loš čovek, slaba ličnost i arogantna budala, to je više od poraza.
Počelo je rekla bih još u Atini, na Olimpijadi, kada je posle debakla upravo Obradović sujetno odbio da podnese izveštaj, kaže, da se ne bi drugi naslađivali. Izveštaj je trebalo u ruke da dobije Stručni savet Košarkaškog saveza, sastavljen sve od samih legendi i veličina, ljudi koji u svojim zbirkama trofeja imaju mnogo zlatnih i ostalih medalja sa najvećih takmičenja sa reprezentacijom. Između ostalih, i olimpijskih.
Prikupljanje igrača za ovo Evropsko prvenstvo počelo je pomalo tajnovito, da bismo sada saznali da ih je selektor Obradović molio i kumio da dođu, da ne uzimaju slobodne dane za privatne obaveze, da treniraju… Već prvi pogrešan korak, pa zato i ne čudi što ga svi listom zovu Željko. Žali se on na nepoštovanje njega kao trenera, a kako bi ga i poštovali?
Na pripreme je bilo kašnjenja, iako to recimo nije bilo dozvoljeno Stojakoviću pa nije ni došao. Morao je Jarić da završi posao oko kluba, i Rebrača je, doduše kraće, tražio novu sredinu. Svi ostali su imali jedan aršin, oni neki drugi. Već sledeći razlog da se pojavi u timu ono na šta tek sada upozorava Obradović. Igrači nisu govorili između sebe, svađali su se, nisu dodavali lopte jedan drugom jer se ne podnose. Na kraju su i izgubili.
Pita Obradović, šta je trebalo da uradi? Svojevremeno je Pešić sa Svetskog šampionata u Indijanopolisu odstranio Rebraču jer je jeo bananu kada nije vreme! Zbog toga ili nečeg drugog, zlato je uzeto na tom takmičenju. Obradović, sada hrabar da izađe i kaže da su igrači krivi, nije stisnuo petlju i na vreme odstranio bolesno tkivo. Kaže, razapeli bi ga novinari. Ovako sada neka razapinju igrače. Nije naveo ni jednog po imenu, sem što je naglasio da mu je najlakše bilo da odbaci dvojicu. Jedini su oni prozvani, a ostali neka se prepoznaju.
Da je pameti i poslovnosti u našoj reprezentciji, odavno bi neki leteli napolje, i to uz takvu pompu da više ne smeju ni da se pojave po onim diskotekama po kojima su u jeku priprema trošili noći. Uz to, i klubovi bi, u ime Saveza, dobili tako negativne kritike, a ako ste ime, kao što smo do skora bili, značila bi vaša reč svakom normalnom treneru, pa bi se zapitao kakvog igrača ima i kakav tretman treba da mu pruži. Na stub srama je trebalo izgrednike, što su i zaslužili, a ne ovako da sada svi crvenimo setno gledajući finalni turnir u Beogradskoj Areni, na kome nema plavih.
Obradović i dalje igra po nekim svojim notama, izgleda kao da pere sebe sada prebacujući sve na igrače. Ako je znao da su takvi, što ih je pozvao? Što nije izašao i javno rekao da nema hleba od zvezda i zvezdica, da moramo, zarad poštenja i čistog obraza da se oslonimo na one lošije, ali bolje ljude. Što je Paspalj, kao (ne)sposobni tim menadžer trčao po belom svetu i skupljao ovu gomilu takozvanih igrača, kojima je jedino izmaklo iz glave da je košarka kolektivna igra.
Nakon debakla, svi su generali, tačno je. Pa tako su i treneri starije generacije rekli da nam ne odgovara način igre sa čvrstom odbranom u kojoj se treba mnogo raditi…Kažu, nismo mi radan narod, treba igrati na caku, fazon, to nam leži. Kažu, treba da budemo kolektiv. Svi oni su takođe za vreme priprema obilazili taj nacionalni tim i pričali hvalospeve. Niko se nije usudio da kaže da se greši, da ima problema. Mada, više je verovatno da niko od njih ne razgovara iskreno sa Obradovićem, pa je onda besmisleno što mu sada zameraju.
Ako bismo zagrebali još malo, ko zna šta bismo sve izvukli na videlo. Opomenu Obradović da pojedini igrači imaju svoje novinare i stalno prisutne menadžere, što je svakako tačno. Pa tako je po jednim novinama Jarić najbolji. Zaboravljaju samo da niti jednom nije preuzeo odgovornost kada je ekipi išlo loše. Lako je biti najbolji kada se pobeđuje, a kada treba na muci da se poznaju junaci, onda je podmetan kapiten Bodiroga.
Uostalom, što se čudimo sukobu Jarić - Rakočević, kada su ga još njihovi očevi započeli pre mnogo godina. Počelo je na terenu, a onda se evo prenelo na decu. Od malih nogu, kao vršnjaci i suparnici u nižim kategorijama, Marko Jarić i Igor Rakočević su samo nastavili i pooštrili ono što su započeli tata Srećko i tata Goran. A kao da to Obradović ne zna…
|