|
I za kraj na temu |Nacionalizam" sledeci tekst
Paranoia nationalistica
Dok su dusevni poremecaji u pravilu individualni, paranoia nationalistica ima tendenciju da brzo prerasta u psihosocijalne epidemije koje po pravilu obuhvataju vece ili manje skupine pripadnika pojedinih nacija. Zato se protiv ove epidemije trebaju poduzimati rigorozne mjere, slicne mjerama koje su se svojevremeno poduzimale protiv kuge. Ali hajde de poduzmi nesto, kad su i oni koji trebaju da naredjuju poduzimanje mjera i sami zahvaceni ovom epidemojom, najcesce mnogo vise nego njihovi sljedbenici.
Interesantno je zasto nacionalizam u ekstremnoj formi tako lako zahvata socijalnu svijest odredjenih drustvenih slojeva. Sigurno je da porodicni i drustveni uslovi, a posebno drustveni pritisak od najranijeg djetinstva, emocionalna zaslijepljenost, vjesta nacionalna mitologija i porpaganda pod maskom istorije, najlakse i najbrze prodiru u svijest pojedinaca, vecih i manjih socijalnih grupa.
Jedan od osnovinih psiholoskih zakona glasi, da frustracija radja agresiju. Zbog toga nacionalizam sa svojim agresivnim i belikoznim idejama (sprega agresivnih ideja sa vjerskom mrznjom ) izvanredno dobro odgovara mentalnom stanju ljudi, koji su frustrirani, zbunjeni i nesigurni. Kako ovakvih ljudi ima jako mnogo u odredjenim drustvenim situacijama, onda nije ni malo cudno, da su oni plodno tlo za prihavt i bujanje, agresivnog i belikoznog nacionalizma.
Agresivni nacionalizma pruza frustriranom i zbunjenom covjeku izvanredno “razumljive” i “logicne” razloge. On bez teskoca upire prstom u “ neprijatelje” na nacin koji razumije svaki covjek, najjadniji, najprimitivniji, najneobrazovaniji i najobrazovaniji “ sin domovine”. Svakako, zrtve se traze u zemlji ili izvan zemlje. Kao klasican primjer uzima se potez Hitlera s antisemitizmom, koji je bio jako efikasan, jer je svijest njemackih masa sa teskih ekonomskih i nerijesenih politickih pitanja, usmjerio u pravcu borbe protiv Zidova i drugih politickih neprijetelja, prije svega komunista. Tako je eto data prilika frustriranom i nesigurnom covjeku, eksteremnom nacionalisti, da zadovoljava svoje agresivne, belikozne i paranoidne ideje.
U ovakvim drustvenim uslovima nije ni zanemarljiva materijalna korist koju nacionalizam donosi svojim protagonistima. Zar nisu Hitler, Musloni, Pavelic atakakovali na privatnu imovinu Zidova i dijelili je svojim pristasama-jurisnicima. Zar nismo imali u ovom poslednjem ratu slicnu situaciju sirom Bosne, a posebno u Banja Luci gdje nije ispaljen ni jedan metak, gdje nije bacena ni jedna bomba, gdje nije pala ni jedna granata, da su ljudima oduzimane: kuce, stanovi, auta, a onda sve dijeljeni po principu ekstremnog nacionalizma itd. Zalosno je bilo gledati, kako se ljudi iz manjih stanova sele u vece, naravno tudje, zalosno je bilo gledati kako se ljudi ucjenjuju da prodaju kucu budi zasto, i da budu sretni sto su je prodali, jer je mogla biti uzeta bez novca, itd,
Dojucerasnji drogerasi, sverceri po pijacama, preprodavci kupusa, paprika, sulunara, odjednom postadose bogatasi, ugledni ljudi, mali i veliki biznismeni, mali i veliki politicari. Ko bi znao za jednog Tihica, Paravca, Jovica, itd, da uzmemo njih za primjer,da ne idemo dalje, da nije bilo nacionalisticke euforije i rata kao njene posledice.
Nacionalisti upiru prstom u ljude u svim prilikama, na ulici, pijaci, u preduzecu. U preduzecima pocinje nacionalno prebrojavanje. Dijele se rjesenja o otkazima za “nepodobne”, samo zato sto nisu pripadnici moje “velike nacije”. U novinama citamo, kako tamo u nekom preduzecu jos uvijek ima pripadnika drugih nacija na rukovodecim polozajima. Nacionalisti upiru prstom u ucitelje, nastavnike, profesore, pitajuci se, da li oni mogu biti ucitelji, nastavnici, profesori, mladom narastaju moje ”velike nacije”, zar da oni nasem mladom narastaju predaju jezik, istoriju, geografiju. Na TV u emisijama koje idu u zovo, cujemo pitanja gledalaca “ pa dokle ce pripadnici druge nacije na pijacama prodavati svoje proizvode, to moze biti opasno po moju “veliku naciju” oni nas mogu potrovatio, itd, itd.
Kako vidimo, nacionalisticka ideologija uspjesno kombinovana sa materijalnim stimulansima: stanovi, kuce, auta i druga dobra, polozaji koje donose materijalnu dobit, veoma lako upregnu frustrirane, izgubljene i nezadovoljne ljude u nacionalisticko kolo, koje kad jednom zaigra gotovo nikad ne prestaje. To nam dodje kao sjeme baceno u zemlju. Niknut ce kada se stvore povoljni uslovi, kada bude dovoljno vlage, toplote i sunca.
Nemojte mi zamjeriti, sto cu u okviru ovog problema ispricati jedan vic, jer nas narod i u najtezim situacijama nalazi nacin da se nasali i nasmije. Razgovaraju Francuz, Rus, i Bosnjak ko ima bolje i vece sume. Francuz kaze. “mi imamo tako velike sume, da kad u njih udjes, iz njih ne mozes izaci ni za sedam dana”. Rus kaze,” ma nije to nista, mi imamo tako velike sume, kad u njih udjes, iz njih ne moze izaci za mjesec dana”. Bosnjak,” ma sve to bolan nije nista. Mi imamo tako velike sume, kad su cetnici u njih usli 1941.godine iz njih nisu mogli izaci sve do 1991.godine.
Interesantno je da su se u ovo kolo hvatali i neki istaknuti revolucionari, nosioci spomenice 1941.godine, sto samo govori da je medju njima bilo puno karijerista i latentnih nacionalista, a sto je jos gore, narod nije izvukao nikakve pouke uz Drugog svjetskog rata, kada se nacionalisticka ideologija sirila kao kuga, u svojim nastrasnijim oblicima, noz, ustastvo i cetnistvo, a sada samo zamijenjena, ljepse upakovana u parolu, “noz , zica Srebrenica”
Dakle, istorija je pokazala, da nacionalisticke strasti nije teko raspirivati, ako se u to upregne istorija sa svojom mitologijom, ako se nacionalizam vjesto kombinuje sa materijalnim stimulansima, kao potvrda obecanja o boljem i prosperitetnijem zivotu, bez onih koji nam zagadjuju okolinu na ovaj ili onaj nacin.Ali “malo morgen” sto rece S. Milosevic u nekom drugom kontekstu. Od datih obecanja ne ostate nista. Svako vrati svoju imovinu, neki od zalosti za tudjom imovinom koju mu “oduzese” – vratise pravom vlasniku, preselise Bogu na ispovijest, a oni sto ostase uporno ubjedjuju sebe, da je bolje sada nego sto je bilo juce. Dokle tako, dokle bjezanje od istine, dokle laganje sebe, svoje porodice, uze i sire sredine?
Pozdrav Zah
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
.
