Nemam nista protiv sto imamo razlicita misljenja i razlicite pogleda na zivot i drustvo, pa tako i razlicite poglede na pitanje raspada bivse YU. Ne stidim se kazati da mi je ta drzava bila draga, da sam se u njoj jako lijepo osjecao, da sam imao prijatelja gotovo u svim dijelovima te bivse YU. Mislim, da je glupo raspravljati ko je kriv, jer mi nemamo odgovora na to pitanje. Zapravo, postoji vise odgovora, ali mi ne znamo onaj pravi.
Ono zasto se ja zalazem, jeste to, da svoje komentare svedemo u granice normalne komunikacije bez vrijedjanja na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi. Zelim kazati JHBH ja nisam iz mjesovitog braka, ja sam cistokrvni Bosnjak, a pristalica sam zajednickog suzivota, kroz uvazavanje svih onih razlika koje postoje medju nama. Ne smatram da smo svi podjednako odgovorni za raspad bivse YU. Mislim da su Bosnjaci i Makedonci ponajmanje krivi za njen raspad. Najvecu odgopvornost snose: Slovenci, Hrvati i Srbi. Iskreno receno, kada bi se utvrdjivala njihova odgovornost, tesko bi mogao kazati ko je od ova tri naroda najodgovorniji. Istina, svi imaju neko svoje objasnjenje za raspad YU, ali je po svoj prilici istina, da su sva tri ova naroda zelili da ta YU nestane.
Ne smatram da je Lisabonski plan bio rjesenje, put za izbjegavanje rata, jer taj plan nije ineteresantan za Slovence u Sloveniji, Hrvate u Hrvatskoj, pa donekle i Srbe u Srbiji. Hrvati u Bosni su potpaljenji na sve ono sto su radili iz Hrvatske, Srbi iz Bosne iz Srbiji, kao sto su i Srbi u Hrvatskoj potpaljeni iz Srbije. Mozda je medjunarodna zajedna imala nekog udjela u tome, sto je usmjeravala nase bolesne zamisli, da do rata cim prije dodje, ali zlocine smo cinili mi, svojim rukama i svojim alatom, optereceni nacionalnim deformacijima i vjerskom mrznjom, potpaljivanom organizovano kroz sedstva informisanja TV, radio i novine, a i neke knjige koje su se pojavile pred pocetak rata.
Da mi nismo bili spremni za tucu, tesko bi nas ko nagovorio. Sta smo dobili. Nista dobro, samo zlo,dobili smo jos vecu mrznju, prolivenu krv, unistena privredna dobra, srusene kuce koje su mukotrpno gradjene, raseljene ljude sa vjekovnih ognjista, veliki broj novopecenih biznismena koji su do juce prodavli kupus, paprike i sulunare po piojacama, sveraci drogu po parkovima. Eh ko nam je kriv:Vatikan, Njemacka, Genser itd. Najteze je sebi priznati svoju krivnju, ali to mora doci na dnevni red jednog dana, samo kada to je veliko pitanje.
Da li u Bosni ostati ili otici, to je stvar licne odluke. Svako treba sam da prosudi. Ono sto ce na kraju, nakon 20-30 godina sam zakljuciti, ma kakvu odluku donio, jeste to, da ce pomisliti, pa mozda sam napravio gresku.
Pozd. Zah
|