I_am je napisao:
a ono za majmune. da, kad god sam majmuna vidjela , na tv-u ili u zoo, komentar je bio " neka mi neko kaze da nemamo zajednickog pretka ".
to i corav covjek moze vidjeti.
Ja ne mislim da sličnost između
tijela čovjeka i majmuna sama po sebi dokazuje išta osim da imamo zajedničkog Tvorca, tj. projektanta.
Što se tiče ponašanja, mnoge životinje se ponašaju emocionalno i sličnije ljudima, ali su manje čovjekolike pa to jednostavno ne primjećujemo.
U svim živim bićima koji postoje slijeđeni su određeni zajednički principi, a kod podvrsta kao što su sisari mnogo je više sličnosti nego razlika.
Razlike su samo tolike koliko je bilo potrebno da se vrste razlikuju radi posebnosti svoje namjene i načina života.
Pa ipak vidljivo je veliko šarenilo životnih oblika, a po samom postulatu sirove teorije evolucije (jači opstaju), takvo mnoštvo vrlo tananih i vrlo raznolikih oblika ne bi moglo da opstane.
To je jednostavno djelo razigranih stvaralačkih inteligentnih sila, onih koji su po Božijem promislu i osnovnom projektu učestvovali u stvaranju naše lijepe planete.
Ali ono po čemu se čovjek razlikuje od majmuna nije tjelesna građa
(tu su razlike zaista minimalne).
Samo oni koji čovjeka posmatraju isključivo kao bio-hemijsko-mehaničko-emocionalnu mašineriju (kao što to "moderne nauke" uključujući i medicinu još uvijek čine) mogu da se drže pomisli o tome da su čovjek i majmun išta više osim bića srodnih tjelesnih osobina i funkcija.
Čovjek je ipak mnogo više od puke mašinerije (i životinje i biljke su, a kamoli čovjek koji je kruna stvaranja na Zemlji).
Jer osim u rijetkim i iznimnim slučajevima, duhovne duše našeg tipa ne naseljavaju životinjska tijela, a ono što mi jesmo je u najvećoj mjeri sadržano u duhovnoj duši, a ne u našem tijelu (koje je u stvari vrsta "prevoznog sredstva" i pomagala za sticanje iskustava u materijalnom trodimenzionalnom svijetu).
Međutim, čovjeka kao posebnu i relativno novu vrstu ne čini niti sama duhovna duša. Tek cjelinu duša+tijelo čini čovjeka, bez bilo čega od toga dvoje, to nije čovjek.
I danas među nama hodaju bića koja (spolja) nalikuju na ljude i ljudima se zovu, ali nemaju duhovnu dušu kao većina ljudi, i oni nisu ovdje sa namjenom kao većina nas (mi smo ovdje da učimo i da se kroz iskustva razvijamo, da razvijamo dušu ali i usavršavamo tijelo, naravno ne u bodibilderskom smislu).
S druge strane, mnogo mnogo različitih duhovnih duša iz vrlo različitih duhovnih i materijalnih podneblja došlo je da dobrovoljno učestvuje u životu na zemlji pa i da se okuša u ovom dosada najkompleksnijem i najbogatijem životnom okruženju, učilištu života.
Zato se s pravom kaže "100 ljudi 100 ćudi".
Evolucija jeste prirodan proces i sve se u našem svijetu mijenja i razvija i s tom namjenom (razvojnom) i jesmo stvoreni.
Darvinova je zasluga da je taj pojam istaknut i da su ljudi napokon počeli darazmišljaju izvan dotad ustaljene nepokretne slike (ikone) svijeta, ali je ipak odlutao daleko jer je suprotstavljajući se tome otišao u drugu krajnost.
Samo zaslugom lošeg razumijevanja Svetog Pisma i drugih duhovnih poruka koje su nam poslane, ljudi su vijekovima robovali dogmama i tvrdnjama da sve treba da bude zašarafljeno i nepromljenljivo, jer eto Bog je to stvorio pa je to savršeno=nepromjenljivo (a život sam po sebi znači stalnu promjenu i razvoj).
Ja vjerujem da Dove ne privlači da čita Bibliju baš zato, ali tvrdim joj da nije tako.
Predlažem da uzme i pročita je (ne samo jednom) ali odmaknuvši se od svih mogućih predrasuda, moglo bi se desiti da se iznenadi kada vidi šta tamo zaista piše, ako bude dovoljno strpljiva i pažljiva da to pronađe.