Politika | 10.04.2011
I Nijemci idu u gastarbajtere
Nijemci posljednjih godina sve češće odlaze na rad u inostranstvo. Mnogima je dosadilo da dugo traže posao u struci u Njemačkoj, kada znaju da ima zemalja u kojima mogu odmah da dobiju posao i od njega komotno da žive.
Zemlje o kojima Nijemci prvo razmišljaju kada žele da se otisnu u pečalbu su, logično, Švajcarska i Austrija, prije svega zato što u tom slučaju ostaju na njemačkom govornom području. Zatim dolazi Francuska, gdje mora da se govori francuski, ali je susjedna zemlja i dobro rješenje za one koji ne žele da spale sve mostove za sobom. Krug se širi skandinavskim zemljama, među kojima je opet najomiljenija susjedna Danska. Ona je u samom vrhu ne samo zbog blizine otadžbine, već i zato što se tamo nezaposlenost smanjila do te mjere da je počelo i ukidanje mnogih formalnih barijera za zapošljavanje doseljenika.
Nijemci u Turskoj
U Njemačkoj ima oko dva miliona Turaka, pa su za njihove veze sa turskom otadžbinom u posljednje vrijeme počeli dosta da se interesuju i Nijemci. Tako je, na primjer, Jerg Sitis u Istanbulu otvorio prvi restoran njemačke brze hrane. Prednost Turske je u tome što zbog ogromnog broja turskih gastarbajtera koji su posljednjih decenija prošli kroz Njemačku, mnogi u toj zemlji dobro vladaju njemačkim jezikom, pa se posao lakše razvija. Ipak, za Sitisa najveća prepreka nije mentalitet, ni jezik, ni administracija, već je to istanbulski saobraćaj: „Naravno da sam se unervozio. To je prava katastrofa. Evo pogledajte taksistu koji me vozi. Ima 62 godine, izgleda kao da ima 72, a vozi kao da ima 82. U istanbulskom saobraćaju postoje samo dva pravila: u svakom trenutku može da se dogodi sve, i drugo: nemaš nikakva prava. Tako je to ovdje“.
Poslije Evrope, Amerika najomiljenilja
Goodbye Deutschland:Porodica Scheffels se skrasila u Kanadi
Krug se širi prelaskom na druge kontinente, među kojima je za Nijemce najomiljenija Amerika, prije svega Sjedinjene Američke Države. Sandra Harmon je tamo otišla sa suprugom i dvoje djece. Prije svega zbog toga što suprug kao građevinski inžinjer ovdje više nikako nije uspijevao da se zaposli, a dijelom i iz radoznalosti i mogućnosti da djeca za kratko vrijeme nauče engleski jezik i uhvate korijene u SAD. U Njemačkoj je radila kao medicinska sestra, ali na američkom tlu za nju u početku nije bilo posla. “Moj položaj je bio težak, jer je moj suprug imao H1B vizu; taj tip vize ne predviđa zaposlenje za partnera, to jest, u ovom slučaju, za mene. Zato sam morala da dobro razmislim o tome šta ću i kako ću. Poslije dužeg traženja našla sam izdavačku kuću za koju sam napisala knjigu – o životu u emigraciji. Kasnije sam počela da im prodajem i novinske članke.“
2008. godine je sreću u inostranstvu potražilo oko 250.000 Nijemaca. U međuvremenu su za buduće pečalbare otvoreni internet-portali i pravne kancelarije koje im pružaju podršku, tako da je i to postao biznis - za sebe.
Autor: Saša Bojić
Odg. urednica: A. Slanjankić
Detsche Welle
http://www.dw-world.de
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Npr. naši dobri prijatelji su otišli u Norvešku i tamo su se lijepo snašli. Krenuli od nule, radili i dogurali do penzije. I kada dođu, milina ih je i vidjeti i slušati jer nemaju potrebu ni da pametuju ni da kukaju ni da se hvališu. O tome pričam svo vrijeme. 
