Hristov je napisao:
Da dodam na post od Bennet, svi ti ljudi nisu planirali da ostaju doživotno, zato su im porodice ostajale u YU, Turskoj, Portugalu, itd. (Gastarbeiter znači "radnik gost", riječ je skovana 60-ih godina) Živjeli su tih prvih godina potpuno odvojeno od domaćeg naroda, namjerno su ih poslodavci odvajali od naroda, čak su mnogi spavali po fabrikama, a dan danas mnoge firme imaju organizovane smještaje za strane radnike. Naši ljudi koji su masovno išli tamo su bili ljudi sa sela, niko u AT i DE nije tražio doktore i inžinjere i ekonomiste, nego sirovu radnu snagu, znači mahom ljude bez bilo kakvog obrazovanja, stručne spreme, i uopšte navike da uče iz knjige.
tad su bili domovi, muzevi spavali odvojeno od svojih supruga (maennerhaeuser / frauenhaeuser).
na ulazu u njemacku te nisu pitali znas li njemacki - nego je vec u austriji bila procedura ljekarskog pregleda (kao ovi sto danas zele u afganistan). zene su pretezno radile u velikim kuhinjama (tad je bio boom restorana Wienerwald (Muenchen) = vrsta McDonaldsa samo sa piletinom). firme Grundig, Quelle, AEG, ITT (Nuernberg) tad najjace (danas sve zatvorene).. kvalifikacije su bile jedine u radu na akkord. tih prvih godina su se nasi najvise nastanjivali po austriji i juznoj njemackoj (najblize im kuci). 70tih godina je bavarska bila jedina sa dvojezicnom nastavom. ja sam jos u skoli imala srpsko-hrvatski jezik. od 7mog su "preko noci" prebacili predmete na njemacki, stim da je serbo-kro postao strani. nas skolarce su saltali kako su htjeli. prvo smo dobili knjige sarajevsko izdanje - poslije zagrebacko i na kraju samo njemacka nastava.
70tih su se pootvarala onda i druga vrata. moglo se u njemackoj polagati vanredno. sjecam se da je bila neka makedonska skola i moj je otac tu polagao drzavni ispit. sa vremenom su neki izasli iz fabrika i trazili bolje poslove. neki su ostali u fabrikama do penzije.