banjalukaforum.com

Navijači zadnja kategorija ljudi koja može da bude primjer u bilo čemu nekome kome u isti mah nije potrebna pomoć psihijatrijske ustanove.
Prisustvovao sam prvim okupljanjima "vultures" davne 1986 u jesen i dobro pamtim ta lica. Biti navijač, tada i danas, predstavlja unutrašnji konflikt sa okolinom čiji je izvor ne talentovanost i životinjska sklonost ka hordašenju.
Odvratno je vidjeti osobu koja uniformno ide nedeljom popodne na utakmicu izvikujući raznorazne pokliće sa kamenom u džepu ako ustreba da razbije glavu gostujućem navijaču koji je jednakih psihofizičkih karakteristika kao i domaćin.
Ko je kriv? Kriva je porodica koja je obavezu vaspitanja prepustila ulici-hordi koja ima svoja retardirana pravila i koja je na intelektualnoj skali daleko daleko ispod društvene imbecilnosti.
Nikada za nikada navijač, u iole sređenoj društvenoj sredini, nije bio neko iz normalne i zdrave porodice.
Zato kada vam vaše potomstvo izrazi želju da pogleda utakmicu sa tribina obavezno mu pravite društvo.

_________________
Once you're grown up, you can never come back!

Meni se čini da će Fiki ili neko drugi uskoro otvoriti temu
Navijači su mi zatvorili oko

_________________

Svako u sebi nosi tu smješu adrenalina, euforije, bijesa dok prati sportski duel, pa sjedio na tribinama ili sjedio kući pred tv-om. Svako u sebi nosi nekakav takmičarski duh. Masovna atmosfera je zarazna, ma kakva god bila, bilo ratno-huškačka ili navijačka.
Masovnost nema emotivnost, uvijek je tako bilo i biće, od Cezara i rulje u areni koja u ekstazi kliče i podržava nečiju smrt do današnjih navijača koji još plus imaju i svoje protivnike - druge navijače sa druge tribine (nisu ih tek tako razdvojili da sjede nasuprot).
A koga su činili "navijači" iz rimskog doba? Obične građane, pored domaćina i omladine često domaćice i djecu.

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

Istina, kao što, npr, svako ima instinkt ubojice dok igra pucačke igre i sl. Ali normalan čovjek neće brkati virtualni svijet, i ovaj, tzv. stvarni. Kao što i mi, forumaši, uglavnom znamo gdje se završava nolajf, i gdje počinje stvarni život, ma koliko se zajebavali u vezi s tim Problem uvijek nastaje kada se te granice pobrkaju, te kad virtualni život počne uzimati stvarne žrtve.

Fikijevo razmišljanje iz uvodnog posta se bavi, kako i tim, tako i pitanjem osnovne moralnosti pojedinca, one koja je zajednička, ne bez razloga, većini religija - nečinjenje drugom ono što ne želimo da on čini nama. Nije filozof postavio bogznakakvo novo pitanje, ali ga nipodaštavati zbog toga, ili nazivati glupim - to mi se prvenstveno čini kao mehanizam odbrane protiv osjećaja vlastitog stida i straha.

_________________
Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla,
Klepton i Pejdž su dva matora pijetla,
al' budućnost je ipak svijetla
sve dok nam je Popokatepetla...