Oldboy je napisao:
emancipaciju zena dozivljavaju kao glavni i najaci udar sistema u kojem smo.
Slozila bih se sa ovim.
Dolazi do cijepanja porodice kao osnovne celije drustva usljed okretanja uloga u istoj.
Upravo sto je neko rekao, otac je radio i ulagao u obrazovanje a majka je imala uticaj u socijalizaciji.
Danas se ta odgovornost koju je otac imao na pola prenijela na majku. I ona vise radi i efekat ulaganja truda u socijalizaciju djeteta opada zbog trke za ''ko ce vise'' nadmetanjem.
Otac kao muska ikona je izgubio svoju ulogu jer tu majke uskacu i oboje su na polju zaradjivanja i sticanja, tako da dijete ostane divna tabula rasa po kojoj ispisuju mediji, ulica ili drustvo.
Autoriteta nema.
A sta uraditi po tom pitanju? Ne znam.
Kako se decenijama i decenijama radjao novi znacaj porodice, tako bi trebalo decenija i decenija i novih generacija da bi se vratilo na staro. A ko ce prvi baciti kamen? Mislim da niko.
Usljed straha od podbacivanja i idenja na stetu djeteta, dobar bez cvonjka i zao sa debelim novcanikom. I vrtimo se u krug.
Evo, sinoc bas prica krene o nasoj drzavi i omladini i jedan momak kaze da bi i pijan i trijezan prihvatio azil u drugoj drzavi da se nikad vise ne vrati ovamo. Na nas komentar:'' Ako svako tako krene i misli dodje nam stanje ovakvo kakvo je''. I odgovor je bio:'' Necu ja prvi, sto neko drugi ne bi stao na kraj ljenosti omladinaca.''
I eto. Manje vise svi smo zatrovani takvim okvirom i niko ne bi prvi a svi bi nesto bolje. Parola:''Necu ja prvi iz stada'' je postala zivotni moto. I ja sama sam uvucena u to.