Ja zaista ne vidim poentu zasto bi iko ovde ostao pod uslovom da zeli nesto vise. Ono koliko ti radis i koliko se trudis trebalo bi na kraju da znaci da ce toliko da ti se vrati sto ovde nije slucaj. Tek kad zavrsis sve moguce skole, kad uradis na desetine projekata, kad se pocnes baviti izdavanjem vlastitih knjiga vidis da ti se ne vraca ni 10% onoga sto si ulozio. Neki vrhunac koji ovde moze da se postigne je plata od oko 1100 maraka pod uslovom da ne zelite da ulazite u politiku, jer nije svako sposoban da trpi pricu polupismenih poltrona (cast izuzetcima). U tome svemu poslije vise od 25 godina skolovanja se jedno jutro probudite i shvatite da vi i dalje zivite kod roditelja, i da nema nikakve teorije da pocnete da zivite sami, sem u slucaju da dignete kredit pod uslovom da cete imati od cega da ga odplacujete narednih 20 godina. Citav zivot sam cvrsto govorio da treba ovde ostati i pokusati, poslije 10 godina mukotrpnog rada sam dosao do maksimuma koji je moguce ovde ostvariti, sad kad sve sagledam nisam dobio nista. Ovde definitivno nema mogucnosti da se napreduje, da se bavi nekim istrazivackim radom, da se ostvari bilo sta po pitanju nauke, i niko nece prepoznati vas mukotrpni rad ako se on u to sve ne moze ugraditi. Prije 2 dana sam dobio ponudu da studiram na univerzitetu u Liverpulu, zvali su me nekoliko puta. Pa sam se malo zamislio koja je isplativost toga svega, jer ja ulozene pare tamo, na skolovanje, nikad necu moci da zaradim ako budem ostao ovde da radim. I pitam se ja na kraju koliko jos ja trebam da zavrsim fakulteta da bi ja dosao do situacije da taj kredit za stan svedem na bar 10 godina odplate ?
|