Dokle više? Dokle treba!
Hodam dignute glave uvijek i kad je teško i kad je dobro, umjesto da kukam potrudim se da promijenim to stanje ili da ponosno izdržim jer nije muka dovijeka

S jedne strane smo jako kukavan narod - stalno kukamo i žalimo se, otkad znam za sebe oko mene ljudi kukaju, prije rata, za vrijeme rata i poslije rata. Rijetko čujem da je nekome OK, na poslu, u životu, novčaniku... "Samo šuti, ništa me ne pitaj!"
S druge strane smo tako jaki i izdržljivi i preživljavamo sve to. Ono što mene oduševljava je da se i u najtežim i najcrnjim momentima znamo našaliti i nasmijati.
Kao što su neki napisali, nema se za gorivo - ide se busom, pa šta fali ići busom?
Nema se za markiranu garderobu - ima Rim i Zenit. Ne otvaraju se Second hand shop-ovi bezveze, narod tu kupuje.
Ne razumijem se baš u politiku, ali smatram da su naši političari samo marionete (zapada), tako da sva ova poskupljenja (i ne samo to) nemaju baš direktne veze s njima, ispravite me ako griješim. Ograničena je marža na neke prehrambene artikle, to je pozitivno još samo da se oslobode PDV-a. Za ostalo nisu krivi direktno oni, već i trgovci, ima artikala koje kupujemo sa maržama i od 300%.
Ono što ja mogu da promijenim je to da pazim gdje kupujem i šta kupujem. Nije sve iz Kine i Indije i umjesto u megamarketima, povrće od naših seljaka se može kupiti na Tržnici, prva ja to ne radim jer uvijek žurim pa mi je lakše sve kupiti na jednom mjestu nego ići na dva-tri...