banjalukaforum.com

Slijepe i slabovidne osobe najčešće srećemo na ulici, stubištu, bolnicama...., kako im pomoći ako zato postoji potreba.

Druženje sa slijepim i salbovidnim osobama

Ako se susrećete sa slijepim ili slabovidim osobama po prvi put, možda ćete se pitati kako da se ponašate. Jednostavan savjet "ponašajte se normalno". Možda neće biti od velike pomoći. U ovom upustvu navedene su neke sugestije, ispričane većinom od slijepih osoba, koje će svakome olakšati komunikaciju sa slijepim osobama.
Slijepe osobe u svakodnevnom životu
U razgovoru
Razgovarajte sasvim prirodno. Negovorite prema dole i neupućujte svoje primjedbe pratiocu kao da slijepa osoba uopšte nije tu. Nemojte se plašiti da kažete "drago mi je što te vidim". Slijepe osobe takođe govore te fraze. Riječi koje treba izbjegavati su one kojima se izražava sažaljenje i žalost. kao naprimjer "Oh jadniče koja nesreća". Inače izražavanje sažaljenja treba izbjegavati prema svim invalidnim osobama.
Kada se obraćate slijepoj ili slabovidoj osobi i pozdravljate je sa "zdravo" recite koste u slučaju da slijepa osoba neprepoznaje vaš glas. Ako neznate ime, lagani dodir po ruci će dati do znanja slijepoj osobi da se njoj obraćate.
Prije nego li odete, recite da namjeravate otići. Svakako se osjeća glupo da govori praznom prostoru.
Na ulici
Većina slijepih osoba cijeni pomoć koja im se pruža pri prelaženju ulice ili u traženju prodavnice i sl... Ako je vaša ponuda za pomoć odbijena, nemojte se osjećati ignorisanim. Sljedeća osoba kojoj priđete da pomognete vjerovatno će vašu pomoć prihvatiti.
Prvo pitajte ako možete pomoći, kako osoba želi da je vodite. Većina slijepih osoba više voli da vas pridržava za ruku, malo iznad lakta. Držite ruku kojom vodite opuštenu i hodajte pola koraka ispred osobe koju vodite, tako da ona ili on mogu osjetiti iz vaših pokreta kad da se okrenu ili kad da stanu.
Osoba koja vodi slijepu osobu, kad dođe do ivice trotoara, zaustavlja se i govori svom pratiocu jeli to ivica trotoara za dol ili za gore. Uvijek prelazite ulicu na najkraćoj dužini i uvijek koristite pješački prelaz ako već postoji. Nemojte ništa rizikovat.
Ako trebate koristiti stepenice ili kosinu, recite slijepoj osobi da li se stepenice ili kosina spuštaju ili idu prema gore. Dajte vremena svom pratiocu da nađe prvu stepenicu ili stubišnu ogradu, ako postoji. Zatim pođite jedan korak ispred slijepe osobe tako da ona ili on mogu ocijeniti iz vaše pozicije kad ste dostigli ponovo nivo.
U prethodnoj temi opisan je detaljan savjet, kako voditi osobu koja je slijepa. Zapamtite, iako je tehnika veoma jednostavna, uvijek trebate voditi slijepu osobu tako da ste ispred nje, nikad je negurajte da bude ispred vas. Objasnite joj ono što slijepa osoba nemože da vidi.
U kući
Možda ćete imati iskustvo da pozovete slijepu osobu u svoju kuću. Nemojte se previše zabrinjavati o luksuznom namještaju i ukrasima. Većina slijepih osoba se kreće tako da neostavlja za sobom nikakve tragove rušenja ili uništavanja. Povedite slijepu osobu po sobi i opisujte joj namještaj. onako kako prolazite pokraj njega, i uz to spominjući riskante prepreke u visini glave.
Da bi ste pomogli slijepoj osobi da sjedne na stolici, stavite samo njenu ili njegovu ruku na zadnji naslon stolice i osoba će sama završiti ostalo. Neostavljajte vrata napola otvorenim i neostavljajte stavri da leže okolo po podu, kada vam slijepa osoba dolazi u posjetu. Ako ste vi posjetilac, nesklanjajte ništa osim ako je neophodno potrebno, a i onda kada morate nešto pomaknuti nezaboravite to reći gdje ste to stavili.
Kada ste pozvali slijepu osobu na ručak, recite joj koja je vrsta hrane u pitanju dok je servirate. Nemojte puniti šoljice ili čaše sve do ivice - prepune, čaše je lako prosuti i videćoj osobi. Prilikom serviranja ribe s kostima ili piletine, ponudite svoju pomoć u čišćenju kostiju. Udrugom slučaju vaš posjetilac će vam reći ukoliko treba neku pomoć-obično se ili on ili ona jako dobro mogu sami snaći u čišćenju kostiju.

Na kraju, morate zapamtiti da osobama koje slabo vide ili uopšte ne vide možete pomoći i na druge načine. Nemojte parkirati vaša vozila ili ostavljati dječije bicikle i igračke na trotoraru ili pločniku kako se slijepe osobe nebi spotakle o njih. Nastojte potkresavati bilo kakvo drveće ili živicu koja visi na pločniku da se nebi dogodilo da slijepa osoba dobije jako nezgodan udarac u lice zbog grana drveća. Prijavite polomljene ploče na pločniku ili neounačene rupe na cesti ili pločniku, lokalnoj mjesnoj zajednici. Ove jednostavne mjere omogućavaju da ulica bude sigurnija za svakoga, a posebno za slijepa lica.
Da ponovim još jednom "kako voditi osobu koja je slijepa". Ima situacija kada slijepi ljudi trebaju pomoć vidićih u snalaženju okolo, čak i oni koji su veoma dobri u putovanju nasamo. Povremeno i slijepa osoba i njegov videći pomagač osjećaju se frustrirano ili neugodno. Videća osoba, nesigurna kako da pomogne, može uprskati stavri ili pretjerati u njima. Slijepa osoba osjeća se glupo ili nepodnošljivo, ovisno o njenom ili njegovom temperamentu.

Ovo upustvo je za osobe koje vide i pomažu ili žele da pomognu slijepoj osobi. Kao i kod većine vještina, tehnika koje su ovdje sugerisane poboljšavaju se praksom.

Peki, smori ti sa silnim C/P. Koga interesuje taj ce pronaci u internetu ono sto ga interesuje. Ako hoces da pricamo o pravoj problematici tu smo..

_________________
Ali, izvinite, što se vi brinete kakvi ste u očima drugih ljudi i šta se o vama misli i zna? Kao da je to važno? Važno je koliko čovjek ima od života i šta u životu načini od sebe, od svoje sredine i svoga potomstva.

meni nije jasno sto bi bilo ko imao predrasudu a pogotovo STRAH od osobe sa invaliditetom????

mada, moram priznati da me jako nerviraju ljudi koji GLUME da su humani pa se "ulizuju" invalidima,"vidljivo" im pomazu da bi neko rekao jao bas je on dobar covjek. to je takva gadost da nemam rijeci.

ja ih smatram ravnopravnim sa "zdravim" ljudima, u tom nekom psihickom smislu ne znam kako da to drugacije formulisem, i mislim da je njima takav pristup upravo ono sto im treba i da im je pun k tod nekog sazaljenja ili zgrazanja..

_________________
Truth indeed rather alleviates than hurts, and will always bear up against falsehood, as oil does above water.
-Miguel de Cervantes

Ajkula, ako te smoriše ova dobronamjerna upustva o pomoći invalidnim osobama, nemoj ih čitat. Potraži ih na internetu. Ja imam još namjeru napisat o pomoći invalidnim osobama u kolicima.
Što se tiče rasprave na ovu temu možeš počet. Da vidim koja su tvoja razmišljnja o ovoj temi. Danas je izašao jedan članak u Fokusu vezano za invalidne osobe. Za tuđu njegu i pomoć slijepa osoba prima 41 KM. Zar to nije eonomska diskriminacija. Čekaju da se usvoji novi zakon, pa kao bilo bi to povećanje za dodatnih 100 KM.
Drugi slučaj, koji je na mene najviše uticao da pokrenem ovu temu je prilog BN televizije od prije dvadesetak dana. Slučaj se dogodio u Brčkom. Čovjeku je zbog bolesti izvršena amputacija obe noge do koljena. Medicinski je oporavit i bolnica ga sasvim legitimno otpustila, jer s medicinskog aspekta preostali dio organizma je zdrav.
Došao je kući među svoju porodicu koja živi na drugom spratu kuće. Kako reče da dugo nije izlazio van zatvorenog prostora. Nema pristupačnih uslova za izlazak izvan kuće, nema invalidskih kolica. Ima jednog sina koji mu pomaže i sin mu je jedini sposoban da zaradi neku dnevnicu.
Treći slučaj kojeg poznam je da jedna porodica ima od rođenja nesposobno dijete i već ih poznajem skoro 20 godina a da im tog sina nisam vidio van kuće, jer ga nemogu izvodit vani, isto zbog nepristupačnosti.
Ova tri primjera a poznam ih još, dovoljno govore da je izvršena diskriminacija nad invalidnim osobama.
Znači, ja sa ovom temom a naglašavam i sa Vama koji posjećujete ovu temu i učestvujete u raspravi, želim da podignem veći nivo svijesti u društvu o osobama sa invaliditetom.

Peki, smori me supljiranje dal' tvoje dal' sugave drzave. Imam oca, kojeg vlast osakati, ostade ni kriv ni duzan bez obe noge. Znam pakao koji smo prosli a drzavu zaboli i za mojim ocem i za njemu slicnima. A tih 40 maraka nek zabiju sebi gdje im sunce ne sija

_________________
Ali, izvinite, što se vi brinete kakvi ste u očima drugih ljudi i šta se o vama misli i zna? Kao da je to važno? Važno je koliko čovjek ima od života i šta u životu načini od sebe, od svoje sredine i svoga potomstva.

Ispravljat, kako ti kažeš šugavu državu ja nemam snage, kao ni tvoj otac. Ne dijelim tvoje mišljenje da je Rep. Srpska dio te šugavosti. Ona je samo spriječena od dugih, da živi punim kapacitetom državnosti. Da nije potrebno provesti reforme u oblasti invalidske zaštite, to da.

Naprimjer:Početak primjene personalne asistencije na prostorima bivše države otpočinje negdje 1990 god. Rani obrisi, ubrzo su zaustaviti ratom.
Samostalan život invalidni osoba ne znači i fizičko obavljanje svakodnevnih aktivnosti, već podrazumijeva da osoba sa invaliditetom samostalno donosi odluke o načinu zadovoljavanja svojih potreba koje sam najbolje poznaje.
Dok se na ovim prostorima, kao posljedicom rata uvećavao broj invalidnih osoba, nakon skoro dvadest godina u visoko razvijenim zemljama pružanje personalne asisistencije smatra se uobičajenim načinom zbrinjavanja osoba sa invaliditetom a dominantan je smještaj u krugu porodice a ne u institucijma.
Ovaj način zahtijeva i određene preduslove: mogućnost dobijanja relevantnih informacija, mogućnost razmjene iskustava sa drugim invalidima, postojanje sevisa personalnih asistenata, postojanje pristupačnih stanova, postojanje tehničkih pomagala, postojanje pristupačnog arhitektonskog okruženja kao i postojanje pristupačnog transporta.
Znači, personalna asistencija poboljšava kvalitet života osoba sa invaliditetom koje ne mogu raditi, a potrebna im je određena pomoć pa je neophodno razviti različite oblike servisa: dnevni boravci gdje se održavaju razni kursevi, radionice, druženja, odlazak u prirodu, izdaju časopisi i sl. Na ovaj način osoba sa invaliditetom se na koristan način okupira, osjeća se vrijednom, jer stavra-doprinosi. Na kraju dana iz dnevnog boravka, invalidna osoba odlazi u krug svoje porodice. Personalnu asistenciju može da pruža i član porodice ili se razviju agencije i usluge drugih lica. Način plaćanja personalne asistencije može se organizovat na više načina, npr. plaćanje agencija na osnovu dogovorenog broja časova usluga između korisnika, socijalnog radnika i agencije ili direktno plaćanje korisniku na osnovu procjene socijalnog radnika, defektologa i korisnika. U oba modela korisnici su poslodavci i moraju voditi računa o radnom vremenu asistenta, moraju steći iskustvo iz komunikacije, socijalnog modela i sl. Ako usluge pruža agencija, ona je odgovorna za kvalitet usluga i utrošeni novac zajedno sa korisnikom a u slučaju direktnog plaćanja odgovornost za usluge i organizovanje usluga ima samo korisnik.
Ovaj način personalne asistencije moguće je primjeniti u Rep. Srpskoj, pod uslovom da dođe do reforme u oblasti invalidske zaštite. Uvođenjem personalne asistencije, došlo bi se do novih radnih mijesta u agencijama a naj veću korist bi imale invalidne osobe.

Invalidnost je veoma siroka tema i o tome se pisu knjige, tako je veoma tesko napisati ono najvaznije u nekoliko redova.

Sto se tice mog komentara na ovu temu jetse da sam invalidnost na neki naci studirao (na fakultetu).

Magistrirao sam na katedri za Prilagodjene fizicke aktivnosti (Adapted Physical Activities) na Univerzitetu Palackeho u Olomoucu, Ceska Republika i direktno sam prosao kroz sve izazove sa kojim se invalidna lica susrecu, poceci od svakodnevnih aktivnosti do zaposlenja, bavljenja sportom i inkluzijom djece sa posebnim potrebama u skole, konkretno fizicko vaspitanje.

Studenti sa invaliditetom takodje mogu da studiraju bez problema, a u studentskom domu koji je preko puta zgrade fakulteta, postoje posebno prilagodjeni stanovi i sobe za osobe koje koriste invalidska kolica.

Svi vi koji zelite da znate vise informacija o ukljucivanju u neki vid fizickih ili sportskih aktivnosti za osobe sa invaliditetom, moze slobodno da me kontaktira na mail: mladenprotic@yahoo.com

Naucno je dokazano da su fizicke aktivnosti neophodne za sve ljude a pogotovo za osobe sa invaliditetom, koji su cak podlozniji za nastanak nekih od sekundarnih zdravstvenih stanja kao sto su : tip 2 dijabetes, hipertenzija (visok pritisak), gojaznost, hipokinezija, sters...i td.

Kako uopšte raditi sa osobom sa invaliditetom a da se konstantno ne bojiš za njegovu sigurnost, barem dok se ne uživite u poslovnim aktivnostima kada bi se on trebao snaći?

Podržavam inicijativu koja se u svakom slučaju mora pokrenuti, bez obzira kakvo stanje sa zapošljavanjem bilo.

_________________
''Srbin Srbinu Srbin est!'' - nepoznati
''MALOGRAĐANIN je oruđe sveopšteg razaranja'' - Konstantin Leontijev
Prezir dolazi kada sve shvatiš!