Zanice, hvala
Bik je napisao:
Bogami sam ja svom starom zahvalan sto me par puta izlemao. Ja ne bi volio da bilo kako povredjujem svoje dijete, ali mislim da nekada jednostavno nema drugog nacina da dijete shvati sta valja a sta ne. Normalno da nisam za konstantno lemanje, nego ono, kad bas mora. I tek tamo oko pete-seste godine, kad pocne da konta stvari...
Da se razumijemo, verbalno maltretiranje i omalovazavanje moze biti bolnije od batina po dupetu ili samaranja...
Ali, nekako mi nije fer, jer ne tuces ni svog sefa, ako te iznervira. U sustini fizicki kaznjavas slabije od sebe, a djeca su jednostavno bespomocna u toj situaciji. Dozivjela sam milion situacija gdje djeca isprobavaju svoje granice. Mali vragovi izvlace roditeljima onu tanku nit zivca i pri tome ne reaguju ni nakon 100-tog ponavljanja da nesto ne smiju uraditi, ali opet je to do roditelja i njihovog nacina komunikacije. Primjerice, ako se roditelji stalno djeci obracaju povisenim tonom, oni takvu situaciju interpretiraju kao normalnu i standardnu.
Cesto puta je neposlusnost i divljanje signal za nesto poput onoga:"I ja sam tu, zelim tvoju paznju, posveti jedan dio svog vremena meni, daj mi osjecaj da sam ti vazna i dragocjena osoba u zivotu!"
Uzimanje djece za ozbiljno i shvatanje njihovih potreba kao nesto vazno cesto ima veci efekat nego sama batina.
Zgrazam se roditelja cija djeca samo kraj njih vegetiraju, bez ikakvog kvalitetnog provodjenja vremena, pa makar se to vrijeme ogranicavalo i na sat vremena dnevno.
Poznajem slucaj gdje je majka istukla dijete od tri mjeseca, zato sto je stalno plakalo, pa se onda jos time i hvalisala
Isto tako sam dozivjela strukturu jedne porodice gdje su djeca odgojena bez batina. Zanimljivo je bilo posmatrati vecernji ritual: dijete jos zeli da gleda TV, roditelji kazu da je vrijeme za pranje zuba i odlazak na spavanje, ono se necka, pa onda krene brojanje do tri. Majka kaze da nikad nije ni odbrojala do tri, vec je kod dvice bilo trckaranja u kupatilo
Oni su vremenom uveli sistem bodovanja. U kuhinji su imali jedan papir na zidu gdje su svi clanovi porodice upisivali pluseve i minuse ( sa obrazlozenjem), zavisno od toga ko je sta zabrljao. Dobrim djelima se minus prepravljao u plus. Odredjen broj postignutih pluseva bi se nagradjivao nekim malim bonusom. Na spisku su bila imena svih clanova porodica, tako da je u jednoj rubrici tata dobio minus, jer se zapio sa drustvom.
Gresku je ispravio odlaskom sa djecom na bazen. Hocu reci da kroz igru i bodovanje djeci ukazujes na dobre i lose stvari, sve u skladu sa vlastitim nacelima i time transportujes svoje vrijednosti na njih.
Po meni dobra stvar, koja iziskuje malo discipline, ali djeca dobijaju osjecaj vaznosti u vlastitoj porodici.
Izvinjavam se ako sam previse otisla off, ali batine stoje u direktnoj relaciji sa odgojem...
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
i odvodjenje u sobu iz koje se mogao cuti majcin urlik i djeciji plac (djecak 6 god., djevojcica 8 god.). Meni su, sjedeci sama u kuhinji, frcale suze, jer sam jako empaticna osoba... Majka se vraca u kuhinju, jako zacudjena zasto placem, a ja onda povedem razgovor o tome da je fizicko kaznjavanje u stvari roditeljska slabost i nemoc da se rijesi situacija u datom trenutku. Malo sam je navela na razmisljanje. U medjuvremenu je nabavila nesto literature vezano za odgoj djece, pa ce mozda promijeniti nesto u nacinu vaspitavanja.
Najvise mrzim kad se roditelji tako izzive, pa onda nakon pet minuta ljube tu istu djecu, brisu im suze i izvinjavaju se. Nisam pedagog, ali osjecam da to nije pravi put...
Mislim da je efekat upecatljiviji i trajniji od nekog fizickog kaznjavanja i galame bez pravog objasnjenja.
