Mislim da su Srbi i Hrvati iskljucivi krivci za stvaranje prve Jugoslavije i rasturanje ove novije koju su odrzali od 1945 do 1990... Za stvaranje ove novije najveci krivac je Josip Broz koji je iskoristio pobjedu saveznika nad Fasizmom, a samim tim iskoristio poraz Ustastva i Cetnistva... Gledajuci Istoriju unazad jedno 1300 godina Hrvati i Srbi su osuðeni jedni na druge da zive zajedno u sukobu ili odvojeno u miru.... Nije lose malo procackati po Istoriji koja dokazuje da su jedino Srbi i Hrvati (zajedno) krivi i za stvaranje i rasturanje Jugoslavije...
"SLIČNOSTI I RAZLIKE DVAJU NARODA KOJI SU STICAJEM GEOGRAFSKIH PRILIKA OSUĐENI NA SUŽIVOT"
"Istorija,crkva,jezik,pismo,kulturni(civilizacijski) krug...samo su neke od odrednica nacionalne svijesti,koje,u većoj ili manjoj mjeri spajaju ili razdvajaju dva najveća naroda bivše Jugoslavije.
Hrvati i Srbi,zemljopisnim usudom trajno osuđeni jedni na druge,na početku trećeg milenija još uvijek se koprcaju u gustoj mreži međusobnih optužbi i nepovjerenja,zloj ostavštini prošlih desetljeća za koju je najodgovorniji,ali ne i jedini odgovoran,haaški optuženik sada vec rahmetli ili pokojni Slobodan Milošević zvani SLOBA zajedno sa svojim vjernim saveznikom rahmetli Franjom Tuðmanom zvanim NJOFRA.
Da ovaj tekst pišemo jedno stoljeće ranije,prije stvranja bilo kakve Jugoslavije,tada bi,recimo,mogli poći od činjenice da su npr.hrvatski Srbi početkom 19.stoljeća pomagali ilirski pokret u Hrvatskoj.
Istaknuli bi da je i u doba bana Josipa Mažuranića predsjednik hrvatskog Sabora bio Srbin Nikola Krestić,kao i predsjednik Prve hrvatske štedionice(Anastats Popović),te bismo dodali,da je s druge strane,osnivač Srpske akademije nauka i umjetnosti bio Hrvat Josip Pančić.
Posebno bi naglasili da su hrvatski nacionalni junaci dr.Ante Starčević i ban Josip Jelačić bili djeca iz miješanih hrvatsko-srpskih brakova,kao i da je ovoga drugog za bana ustoličio tadašnji srpski patrijarh.
Konačno,posegnuli bi za istorijskom cinjenicom da je 1905. u Zagrebu formirana hrvatsko-srpska koalicija koja je 1906.godine pobijedila na izborima u Hrvatskoj.
No,danas sve te navedene istorijske činjenice vrijede tek kao istorijski kuriozitet.
Danas,deset godina nakon rata,ova su dva naroda međusobno otuđenija nego su to ikada bili u svojoj (zajedničkoj) istoriji.
Od 1990.naovamo,raspali su se brojni hrvatsko-srpski brakovi,kumstva,prijateljstva,(dobro)susjedski odnosi...,dok je kao jedino područje hrvatsko-srpske bliskosti,kojem rat nije naudio,dapače,produbio ga je i razvio,organizirani kriminal.
Ako bi današnju sliku stanja hrvatsko-srpskih odnosa htjeli detektirati kroz glas nogometnih navijača-kao društvene skupine koja najpreciznije prenosi puls naroda-ne bismo mogli naći puno razloga za optimizam.
Recimo,navijači "Rijeke",pripadnici "Armade",već mjesecma traže ostavku članova uprave,zato što su u klub doveli srpskog golmana Žilića,bez obzira na njegove kvalitete.
S druge,pak strane,nedavno na udaru navijača beogradskog "Partizana" tzv."Grobari",našao se predsjednik njihova kluba,Ivan Ćurković,koji je dugo godina uspjesno cuvao mrezu ovog kluba čiju ostavku su na kraju iznudili samo zato špto je Hrvat.
Ništa optimističnije zaključke,ne bismo izvukli ni ako sadašnje hrvatsko-srpske odnose promotrimo kroz institucionalnu razinu zaštite prava manjina.
Još je uvijek mnogo prebacivanja,kod velikog broja ljudi,ratne rane još nisu zacijelile.
Srbi su u Hrvatskoj još uvijek glavni objekt mržnje,a isto bi bilo i u Srbiji,da nema Albanaca koji su im uzeli taj primat.
Krvavi hrvatsko-srpski razlaz kod velikog broja ljudi je uništio-kao što to biva,uostalom,i sa propalim brakovima,čak i sjećanje na nekadašnju ljubav,ali nije doveo do ravnodušnosti,nego do mržnje:upravo nemogućnost da ljudi budu ravnodušni pokazuje da između Hrvata i Srba,još uvijek vladaju emotivne oluje.
Kad živite s nekom osobom trideset i više godina,vi poprimite neke osobine te osobe,kao i ona od vas.
Hrvati i Srbi žive na ovim prostorima već 1300 godina,kaže dr.Branka Prpa,Hrvatica koja već živi i radi 33 godine u Beogradu,i danas je rektorica gradskog Istorijskog arhiva.
S obzirom na to da toliko dugo žive na istom prostoru,samim time imaju isti jezik,u dvije varijante,kao i zajedničku povijest.
Naravno,ta povijest nije uvijek bila idilična,s činjenicom,da su ovi narodi prvi put u povijesti ratovali tek u 20 stoljeću
Kad je predsjednik Hrvatske Mesić rekao da Hrvatska sa Srbijom i Crnom Gorom nije nikada do ovog rata ratovala,pojedini mediji su izrezali dio rečenice,u kojem je stajalo do vog rata
Ali,jedni su drugima sudbina:neće ni jedan ni drugi narod strpati svoj teritorij u kufere i odnijeti ih na neko ljepše mjesto,nego će i sljedećih 1300 godina živjeti ili zajedno ili jedni pored drugih.
Osim ako ih ne pokosi kakav tsunami,bio on plimni ili neki drugi"
Stvarno smo mi zaista..... Nije cudno sto nas u dosta slucajeva stranci ne razumiju kad mi sami nastojimo da jedni druge ne razumijemo i ubismo se dokazujuci koliko smo razliciti, a tu razliku niko sa strane nemoze da uoci osim nas samih.... Ma ponekad i mi sami nevidimo razlike medju sobom dok se dobro ne zagledamo.... Cak ni tada kad se zagledamo nista nevidimo, ali znamo da razlika ipak postoji bez obzira na to dali je mi vidimo ili nevidimo.....
Halal nam kacamak jesmo udareni u glavu svi odreda..
_________________ - A odakle ste Vi?
- Iz Jugoslavije.
-Zar postoji takva zemlja?
- Ne, ali ja ipak dolazim odande....
|