Popokatepetl je napisao:
Nije to nikakva retorika, i ne pričamo uopšte o istim stvarima, očigledno. Govorim da je određenoj ženi ili određenom muškarcu, dok su se bavili prostitucijom, bilo moguće odvojiti posao od zadovoljstva. I da je, kada su se prestali time baviti, moguće da vode ljubav kao i sav "normalan svijet".
Evo da sam sebe psihoanaliziram, što bi valjda bio najbolji odgovor na ovo:
Ja sam vjerovatno veća kurva od kurvi jer znam da ne bih mogao odvojiti
seks od
zadovoljstva uvijek i u svakoj prilici. Kad naiđe seksi mušterija, ćao posao. Da sam spavao sa svim curama s kojima sam flertovao (a to mi je vjerovatno bila namjera čim sam se upustio u razgovor s tim prepoznatljivim tonom

) dok sam bio mlađi (od 14-te do prije nekoliko godina) bilo bi ih sigurno preko 100. Sada me grize savjest kad makar i pomislim na neko muvanje jer imam voljenu osobu kojoj želim sve najbolje, a kako sam ja s tim usko povezan, pazim se. Međutim, i dalje često hodam kao bomba s tajmerom. Vjerujem da je ovo svojstveno svim muškarcima.
Što se ljubavi tiče...neke nježnije emocije gajio sam samo prema njih nekoliko(3 otprilike), i mogu da tvrdim da se
ljubav od
seksa definitivno
može odvojiti jer je prava i najljepša ljubav zapravo platonska stvar. Primjer - kad ti neko nedostaje, ti si tužan i motivaciono sveden na nulu, a ne hodaš okolo dignute mašine dok razmišljaš o njoj.
Zaključak -
Ljubav se može odvojiti od seksa. Seks se ne može odvojiti od zadovoljstva. Sa kurvom koja bi se vratila zanatu ne bih bio jer to čovjek može samo ako je i sam kurva ili swinger. Svi smo mi više-manje kurve. Pa, po čemu smo mi onda bolji i zašto ne prihvatamo kurve? Zato što nam se može i zato što život nije fer.