Neam pojma. Nikad nisam nesto voljela meso, od malena, al sam ga jela u odredjenim kolicinama. Sjecam se da sam ja uvijek jela svo voce po kuci, a moj brat svo meso. Makar se nismo svadjali oko hrane
Kad sam bila negdje u ranim dvadesetim, zgadilo mi se meso, iz cista mira, nisam mogla da podnesem pomisao na njega, kamoli da ga jedem. To je trajalo jedno 3 godine, pa kad mi je tlak pao , a doktor rekao da moram jesti crveno meso, barem malo, onda sam pocela pomalo. Tako da ga danas jedem, ali ne daj Boze svaki dan, samo tako u nekim umjerenim dozama.
Ja mislim da ishranu treba prilagoditi zivotnom stilu. Tako, u tom periodu kad nisam jela meso, a isla na treninge, plivala, trcala, hodala km-etrima pjeske, eee ne ide bas "laka" prehrana uz sve to. Vjerujte mi na rijec. Pogotovo ne na duze staze.
Osim toga, to je jako relativno. Svaciji organizam je drugaciji. Kako znati i testirati da ti je ishrana izbalansirana i pravilna? To ti mozes vjerovati u svojoj glavi, ali da li je zaista tako? Valjda svi moramo to provjeravati sporijim putem : cekati i vidjeti rezultate, tj efekte na tijelo i psihu, tj. dushu. ( mislim da je dobar "diet" test jedna godina, jer je to najmanji period prilagodbe organizma na novi sistem prehrane) itd itd
Sve u svemu , i sad se deklarisem kao vise sklona vocu i povrcu, a manje mesu, definitvno. Ali nisam za POTPUNO ukidanje mesa iz ishrane, samo sam za smanjenje doza. Ali nekim ljudima i njihovom tijelu i zivotnim navikama, kao i fizickoj konstituciji odgovara puno mesa, pa i to postujem.
A cime se zivotnije hrane? Mislim da bi recimo, pas, moga zivjeti bez mesa, ali bi sigurno imao smetnje u razvoju i ne bi moga pravilno napredovati.
Pozdrav.