Mislim da je Merlin kod svake "pokradene" pjesme uredno naveo autora, tako da to nije plagijat, već obrada, prepjev, šta li. Poznatu pjesmu poput "When Doves Cry", potpisati svojim imenom bi mogao samo idiot, koji pritom misli da su i svi ostali idioti. Koliko sam provalio, kad su te neke poznatije afere sa krađama u pitanju, uglavnom se kradu manje poznate stvari, malo se to sve zamumulji, aranžmanski promijeni. Ipak, kad nekom obrade čine gro najpoznatijih pjesama, to govori da nije krao, ali i da nije toliko jak autor koliko se misli. Opet, Čorba je imao u prosjeku dvije obrade po albumu, Pušenje je obrađivalo, Bajaga, Džoni Štulić, pa se opet, snaga njihovog autorstva ne bi smjela dovesti u pitanje.
Ja sam imao dva susreta sa Merlinom u životu. Prvi, još prije rata, kad me ćale ko upišanca tek izdžikljalog iz pelena vodio na njegov koncert. Sjećam se samo onog njegovog kačketa, i da mi je bilo muka, možda od previše slatkiša. Drugi, u drugom gimnazije, kad sam saznao da cura koju sam pokušavao smuvati, nestvarno obožava dotičnog gospodina. Sa drugarevim drugom sam izvršio poslovnu transakciju - taze album Guano Apesa "Praise Like A God" za najveće hitove Merlina. S obzirom da se tad muzika još dominantno slušala sa kaseta, a da sam ja svog Merlina stavio u neki džep iz kojeg se lako ispada, i otišao u šutku, kaseta je, naravno, našla put iz mog džepa. Ja sam po podijumu "Hola" sa suzama u očima pronašao samo krhotine, a curu nisam smuvao. Eh, kad pomislim kako su se tad popkulturna ostvarenja teško nabavljala, da sam imao širokopojasni internet, možda bih bio i jebač par ekselans

Tako da, iako me za Merlina vežu uglavnom traume, ne vidim razlog da mu se zabranjuje nastup bilo gdje.