Džontra je napisao:
Upoznmao sam par ljudi koji rade u inostranstvu, dođu ovde u ka zna kakvim autima, bukvalno bacaju pare na sve....I onda se taj isti napije, pa razveže kako je iznajmljen auto, kako je digao kredit da dođe, kako u fabiKi crnči, da bi ovde mogao da se kurči dve sedmice...Ne kažem da tamo nije dobro, al većini naših tamo u Jevropi i nije sjajno.
s druge strane, cobra, svaka čast na dva posla, ali brate, sa 1400 se može i više nego pristojno živjeti...To što ti smatraš da drugi moraju da žive na tvoj račun je tvoj problem.Iskreno mislim da je većina ljudi ovde (sebe dakako stavljam međ njih) razmaženo ovde...Znam lika koji se žali kako krpi kraj s krajem, al mora telefon svaka dva mjeseca mjenjati jer mu stari dosadi. Drugi sličan, samo što jedan i po davidov na dan sprži...
Nije ovde ni blizu dobrog ali da je granica egzistencije, nije...
Meni se ne ide u inostranstvo...praviše sam pizda da idem u nepoznato i previše sam se navikao na ovo ovde....
Amin.
Da sam otišla nakon srednje škole, kada sam htjela da odem (a naravno nisam imala para) dosad sam mogla i nešto da napravim. Možda da, možda ne. Vrag će ga znati. Ali nemam ni volje ni snage da sa 26 negdje tamo u bijelom svijetu, bez igdje ikoga, krećem od nule. Trebalo bi mi barem 10 godina da dođem do nečega, a šta ću i kud ću sa 36? Da gajim mačke umjesto djece? A činjenica je da se i tamo negdje radi mnogo. Možda se i zarađuje više, ali mačke ne traže puno za život i održavanje. A i što sam starija, više se vezujem i za ljude i za stvari. I gubim fleksibilnost.
Ne kažem da je ovdje sjajno. Završila sam težak fakultet, u roku i sa veoma visokim prosjekom. Svi koji su završili kad i ja, da bi odstažirali i došli do državnog ispita, volontiraju. Bez marke. I to tipa putuju van BL npr. u Laktaše za 0,00 KM. Nije ni to daleko ali i karta za mjesečni prevoz košta. Kao i doručak svakog dana.
Moj prvi radni dan je bio na lageru, kao fizički radnik, i radila sam 11 sati u prosjeku, u to prvo vrijeme. Da, imala sam topli obrok u firmi i plaćen prevoz. I sreću da sam počela da radim bilo šta u BL. Ali stisla sam zube. Danas je već puno bolje, hvala Bogu, ali sam u autu čitav dan, putujem po kojekakvim vukoyebinama i znam kakav je to stres. Ali opet, bolje i to, nego sjediti besposlen u kući i kukati, kao veliki broj mojih prijatelja. Činjenica je da bi stvari trebalo da se promijene i poprave sa tim položenim državnim ispitom. Vidjećemo, nečemu se valja nadati.
Mnogo zavisi i od osobe. Imam koleginicu koja kuka na sve živo što treba da uradi: sve joj je teško, naporno, dosadno. Meni nije teško ništa, jer shvatam suštinsku stvar: na početku sam i krećem od nule, a tu nema oš, neš, Bangladeš nego moraš. Ako nećeš ti, ima ko hoće. Danas je tako. A da se zaposlim u vladi ili gradskoj upravi i ispijam kafe, radim do 3 i jedino mislim o tome kako ću se našminkati, za to nemam neophodne preduslove.
A ti Cobra si idiot ukoliko dozvoliš da ti svi tako izmuzaju pare. Izvini ali tako je. Zašto ti djevojka sama ne skupi pare za svoje potrebe? I ja sam djevojka ali svoje račune plaćam (i uvijek sam) sama. I zašto ti moraš da platiš 5, 6, 7 ili 10 tura pića kada sjedi vas nekoliko u kafani? Svako po turu ili pedala.
A tih 200 km o kojima pričaš što daješ za garderobu. Gledaj 'vako, ja sam imala stipendiju 200 KM mjesečno 10 mjeseci godišnje. Od tih para sam imala i za kafu i doručak na faksu i za izlaske i za sve ženske gluposti i knjige pa čak i garderobu, izuzev nekih kapitalnih stvari tipa čizama i kaputa. 200 km za odjeću mjesečno svaki mjesec uopšte nije malo para i svašta se može kupiti za te pare, ali je velikom broju ljudi ispod časti da kupi farmerke na pijaci ili majicu u Rimu.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
<3 !
ž
I onda se poslije žalite kako su sve žene sponzoruše. yeah right... 