Eh,
citajuci ove silne poruke, zalim sto nisam bila u mogucnosti da se u posljednje dvije sedmice ukljucim u diskusiju, ali imala sam "pametnija" posla
Malo cu da prokomentarisem neke tacke:
1. broj ulicara na Zapadu
Svako ko zivi na ulici radi to iz vlastitog ubjedjenja ili nesposobnosti da se obrati nekoj organizaciji, jer je zakonom regulisana socijalna pomoc onim najugrozenijim. Razgovarala sam sa nekim pojedincima, koji zive na ulici. Oni kazu da im je ljepse ovako, imaju ljude oko sebe, isprose sebi sitnis za dnevnu dozu alkohola i ne zive anonimno. Stancic sa jednom sobicom, mjesecna ispostava odjece, hrane itd. ih ne zanima, a mogli bi sve dobiti ako to zele.
2. sanse za "gastarbajtere"
Svako moze postici uspjeh, bez obzira gdje zivio. Cinjenica je da su u 70-tim godinama u inostranstvo odlazili najobicnij ljudi, koji su se jedva mogli potpisati, cesto iz seoskih mjesta, u potrazi za "kruhom". Poznajem mnoge, koji zaista rade najobicnije poslove, cistacice, koje i privatno ciste po tudjim stanovima. Muskarci su se najcesce snasli u kojekavim tvornicama, u produkcijii... na pokretnim trakama (strasno monoton posao!). Takvi ljudi vec 30 godina rade isti posao, zive u istom podrumskom stanu i lose vladaju stranim jezikom. Dakle, uzeli su ono prvo sto im je ponudjeno i na tome ostali. Daljni razvoj - nepoznanica!
Ali to je njihovo opredjeljenje.
3. Zapad = raj
Mnogi ljudi se varaju i misle da je svakom, ko ode u inostranstvo dobro, jer su zaslijepljeni onim sto vide. Cinjenica je da nasi ljudi, koji su u inostranstvu rade cijelu godinu za taj jedan mjesec godisnjeg odmora kojeg provedu u rodnom kraju, pa se tad rasipaju do besvijesti, okrecu prasce i jagnjad na raznju... Mislim da sam to vec jedno spomenula, ali mi to najvise smeta. Ako su vec na tom Zapadu, zasto sebi ne omoguce neke nove puteve i perspektive? Stoje na pragu, na ulazu u "svijet" i ne mrdaju. Cak se vrate jednom nogom nazad. Zasto ne proputuju kroz svijet? Finansijski im je to povoljnije od odlaska kuci
Mislim, to su sve procesi, koje sam i sama morala da prodjem (i jos ih prolazim), ali ako sam vec otisla iz rodnog kraja, onda bi to trebalo imati svoj smisao i cilj. Jednu gresku prave skoro svi - svoj boravak u inostranstvu smatraju trenutnim, kratkim i prolaznim, pa zato zivotare, a ne zive! Od planiranih godinu-dvije postane decenija-dvije...
4. Uspjeh na Zapadu
Mislim da nasa omladina ima jak potencijal. Nasi strucnjaci su priznati u svijetu (posebno na polju medicine i tehnike), jer nam je skolstvo jako (bar sto se tice teorije, praksa je ono sto nam nedostaje). Nadam se da ne grijesim, nisam upucena o kvalitetu skolstva u posljednjih 10-ak godina. Medjutim, s jedne strane mi je zao sto taj mladi kadar napusta nase prostore, jer nase je drustvo "investiralo" u podmladak, a s druge strane mi je zao sto su perspektive na nasem prostoru tako mizerne.

A nasoj zemlji je potreban podmladak, energija i potencijal za prosperitet. Politiku i politicare ne zelim ovdje da spominjem, svi mi znamo koju ulogu igraju u cijelom sistemu.
I dalje zastupam misljenje da je odlazak u inostranstvo mac sa dvije ostrice, a postoje razlicite etape u zivotu kad je covjeku vaznija finansijska sigurnost, napredak, uspjeh i priznanje na poslovnom planu, a isto tako covjek dodje jednom do saznanja da zeli da se vrati svojim korijenima. Svako bi trebao imati slobodu izbora i zivjeti gdje mu vise odgovara.
Ono sto ce biti teze regulisati je nas sistem, korupcija, bezvlasce, nemogucnost obavljanja i najobicnijih administracijskih radnji bez poznanstva i veze, katastrofalan zdravstveni sistem, a sve su to razlozi, koji mene odvracaju od povratka.
mozda...someday.... ali to ce biti moj slobodan izbor